Review
Znaš li ti, Cijenjeni čitatelju™ da James Murphy ima 37 godina? Da, sa trideset i sedam godina i dalje producira disco punk križanac koji zvuči kao da je napravljen u lošem Fruityju i na lošem računalu sa šakom RAM memorije i 56K modemom. Možda i je napravljen u Fruity Loops sekvenceru bez deset kila VST instrumenata prikačenih, a koje nitko razuman ne koristi i možda James iz određenog kuta fizički sliči na mlađu i trjezniju verziju Bore ?orđevića, ali taj čovjek je spoznao bit elektronske produkcije jer uživo nastupa sa četveročlanim bendom.
Modus operandi njegova produciranja jest jednostavnost loopa i spontana razgradnja stvari bez silovanja raznim efektima gdje to doista i nije potrebno. Znači, može se reći da je James razuman momak i da bi definitivno spasio tuljanovo mladunče kad bi ono bilo u nevolji, no da li je prije godinu i pol kada je izašao službeni debi (jednostavno i samosigurno nazvan LCD Soundsystem) spasio rock`n`roll kako su zahtijevali britanski mediji? Nije jer rock ne treba spašavati, već klincima od petnaest godina podijeliti gitare i nešto rizli te pustiti da vidimo kako se stvari odvijaju. Uostalom, kakva je tjedna poplava novih nada samo u Velikoj Britaniji, teško da rock može patiti od nikotinske krize, a kamoli da je u smrtnoj opasnosti.
Da ne odem dublje u offtopic, vraćam se na Sound of Silver koji sa svojih devet pjesama neće dignuti revoluciju niti nešto prašine, već će se svidjeti ekipi koja sluša indie/nešto/nešto gitare i ponekad nekog producenta koji se prema publici predstavlja kao bend; sa takvim stavom. Tako su postupili i The Prodigy pa i sami znate tko ih je sve slušao. Tako su postupili i The Propellerheads, samo nisu imali majice sa mravima ili sličnim insektima pa nisu uspjeli previše.
Na albumu gdje je prosjek trajanja pjesme šest minuta i trinaest sekundi čuju se utjecaji new vawe bagre poput Gang of Four, još jednog benda s megakewl geek imenom kakvo je i LCD Soundsystem, te pionira imena Kraftwerk, a zapravo se reciklira ono što je radio Public Image Limited, a to je kvalitetna plesna glazba s porukom. Na disku nema nešto slično prošlom albumnom hitu Daft Punk Is Playing At My House, a najavni singl imena kalibra slogana za majice (North American Scum) je pjesma s dvomjesečnim rokom trajanja i to ne zato što je loša, već zato što internet generacija ne trpi dugoročno, već momentalno i onda na sljedeće.
Neslavni scenarist druge sezone humoritične serije Seinfeld to zna i već sprema nasljednika za iduću godinu, do tada večera sa suprugom, šeće psa po New Jerseyju, pošta vinile po malim klubovima i ne ljuti se na vas ako LCD Soundsystem skinete sa neta. Stoga prema takvoj dobroj duši nećemo biti prestrogi, zar ne?
Antonio Hadrović
/
