Review
Svega par mjeseci nakon što je Dave Mustaine napustio Metallicu zbog brojnih nesuglasica s Jamesom Hetfieldom i Larsom Ulrichom, nastao je Megadeth, bend koji je uz spomenutu Metallicu, Anthrax i Slayer dio takozvane „Velike četvorke“ američkog thrash metala. U trideset i pet godina izdali su petnaest studijskih, pet live i sedam kompilacijskih albuma. Ova kompilacija Warheads On Foreheads nije tek jedna u nizu kompilacija, već brižljivo odabrano, trostruko izdanje s trideset i pet kronološki poredanih pjesama s kojima su momci obilježili trideset i petu obljetnicu postojanja benda.
Kompilaciju otvara brza thrash stvarčuga Rattlehead koju redom slijede Mechanix i naslovna pjesma s debitantskog albuma Killing Is My Business... and Business Is Good. Očekivano, osjetno su bolje producirane nego što su bile davne 1985. kada su prvi put ugledale svjetlo dana. Vokalno i instrumentalno su jasnije, no nisu izgubile na težini i dinamici. Kako to i slijedi u kronologiji Megadetha, tako i na ovoj kompilaciji na red dolaze pjesme s izvrsnog drugog albuma Peace Sells... but Who's Buying? Radi se o The Conjuring (koju bend uživo nije izvodio od 2001. godine zbog Mustaineovih kršćanskih uvjerenja), Wake Up Dead, Devil's Island i Good Mourning. Set the World Afire i In My Darkest Hour odabrane su kao predstavnice za mnoge osrednjeg albuma So Far, So Good... So What! Prvi disk zaključuje Holy Wars... The Punishment Due s albuma Rust in Peace iz 1990. godine.
Prijelaz u 90-e godine dvadesetog stoljeća nastavljamo s Hangar 18 s istog, gore navedenog albuma. Naime, na kompilaciji se s albuma Rust In Peace potpuno opravdano našlo čak šest stvari (osim spomenutih Holy Wars i Hangar 18, tu su još Tornado of Souls, naslovna Rust in Peace... Polaris, Five Magics i Take No Prisoners) od ukupno devet koliko ih se ukupno nalazi na Rust in Peace-u, a taj podatak nam najbolje ilustrira važnost ovoga albuma u njihovoj karijeri. Nadalje, slijedi izbor pjesama s odličnog petog po redu studijskog albuma Countdown to Extinction (svima poznate Skin o' My Teeth, Symphony of Destruction i dijaloga podvojenih ličnosti iz stihova Sweating Bullets koje smo u istom miksu čuli na prethodnoj kompilaciji Icon iz 2014.), a potkrala se ovdje i Angry Again koju je Megadeth snimio za soundtrack filma s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi Last Action Hero („Posljednji akcijski junak“). Albumom Youthanasia, preciznije pjesmom Reckoning Day, završava drugi set ovog trostrukog CD-a.
Čuveni i upečatljivi intro na bubnjevima pjesme Trust, koji je često korišten prije i tijekom sportskih zbivanja u SAD-u (npr. redovno ga pri izlasku na terene koriste momčadi iz Arizone u većini NCAA natjecanja), ovoga puta uvodi nas u finalni dio putovanja kroz povijest kultnih metalaca. Za razliku od prethodne kompilacije Icon, uz Trust se ovoga puta našla i She-Wolf kao druga predstavnica albuma Cryptic Writings. Dinamičan, ali nježniji od onoga na što smo od Megadetha navikli, Wanderlust odabran je kao reprezentativan uzorak pjesme s albuma sa samog kraja milenijuma izostavljajući pritom najavni singl Risk-a Crush 'Em koji je uspio doseći čak 6. mjesto rock ljestvice američkog Billboard-a. Slijede Dread and the Fugitive Mind sa ponovo nešto žešćeg The World Needs a Hero te Blackmail the Universe s ploče The System Has Failed. Od publike vrlo prihvaćena Washington Is Next odabranica je United Abominations-a kojim se uz Mustainea pojavila potpuno nova postava Megadetha. „Headbanger“ Head Crusher prvi singl s albuma Endgame također je našao svoje mjesto u ovoj priči. Pjesma Public Enemy No.1 neo-western tematike inspirirana poslovnim pothvatima (ne)slavnog Ala Caponea sama predstavlja trinaesti studijski uradak. Slijedi Kingmaker kao jedini izbor sa kritikama manje dragog no top ljestvicama poznatog Super Collidera, te čak četiri stvari s Grammyjem ovjenčanog, trenutno najnovijeg LP-a Dystopia: The Threat Is Real, Poisonous Shadows, Death From Within i naslovna Dystopia kojom putovanje kroz bogatu povijest ovog kultnog benda završava.
I to je to. U načelu Megadeth svojim starim obožavateljima, izuzev remastered verzija albuma prvijenca, nije ponudio ništa novo. Međutim, zato znatiželjni pojedinci koji su voljni preletjeti kroz desetljeća stvaranja četvrtine „Velike Četvorke“ mogu vrlo dobro upoznati bend koji je izazvao svojevrsnu prekretnicu u ovom žanru. Osobno me čudi izostanak pjesama kao što su primjerice Peace Sells... i Crush 'Em, no razumijem i poštujem odluku da se prilika da i stvarima koje se nisu našle na prijašnjim kompilacijama. Sredinom godine štovatelje Megadetha i metala šokirala je neugodna vijest o zdravstvenom stanju Davea Mustainea, no ohrabruje činjenica da se, nakon dvanaest nominacija i jednog osvojenog Grammyja, ekipa (unatoč navedenoj prepreci) bacila na posao i da nam pripremaju šesnaesti studijski album u suradnji s producentom Chrisom Rakestrawom s kojim su surađivali na Dystopii. Mustaineu želimo brz oporavak i željno iščekujemo novi studijski materijal Megadetha. Možda će se i neka od pjesama s tog albuma naći na nekoj sljedećoj jubilarnoj kompilaciji.
Juraj Dukić Hrvoić
