facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Such Pretty Forks in the Road


Bookmark

Data

Released Srpanj 2020
Format Albumi
Vrsta Alternative/Indie Rock / Adult Alternative Pop/Rock / Alternative Singer/Songwriter / Contemporary Singer/Songwriter
Dodano Petak, 09 Listopad 2020
Žanr Pop-Rock
Length 46:03
Broj diskova 1
Edition date Srpanj 2020
Država Europa
Etiketa Sony Music ‎/ RCA
Catalog Number 19439 71767 2
Edition details objavljeno: 31.7.2020.; producenti: Alex Hope i Catherine Marks
Tags Sony Music RCA Alanis Morissette Catherine Marks Alex Hope

Review

Alanis Nadine Morissette, kanadska pjevačica, skladateljica i glumica, objavila je svoj sedmi studijski album pod nazivom „Such Pretty Forks in the Road“. Ovo je prvi njezin studijski album nakon osam godina i vjerojatno su ga njezini obožavatelji s nestrpljenjem očekivali.

Alanis ima lijep glas, mezzosopran i zanimljivu, prepoznatljivu tehniku pjevanja. Karijeru je započela početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Nakon dva osrednja pop-albuma snimljenih za kanadski MCA Records, preselila je u Los Angeles, započela suradnju s producentom Glenom Ballardom te snimila album „Jagged Little Pill“, koji je bio odlično prihvaćen kako od publike, tako i kritike. Album se prodao u preko 33 milijuna primjeraka, pjevačica se proslavila u svijetu i osvojila same vrhove europskih, američke i australske top ljestvice. Neki su Alanisovi tekstovi bili pomalo provokativni, a glazba koja je nastala u suradnji s Ballardom, stilski se nije mogla odrediti, pa su je svrstali u pretinac alternativnog rock-popa i rock post-grungea. Bilo je tu žešćih gitara, vokalnih ekshibicija i odlične produkcije za koju je Ballard osvojio i nagradu Grammy. Na njemu su se nalazile pjesme „You Oughta Know“ (s odličnim Navarrom na gitari i nevjerojatnim Fleaom iz RHCP-a na basu!), „Hand In My Pocket“ i „Ironic“. Popela se s ovim albumom Alanis na sam vrh popularnosti, a potom je u sljedećem razdoblju na njemu balansirala. Od „Jigged Little Pill“ prošlo je već četvrt stoljeća. I sama svjesna da joj je to najbolji album, Alanis je objavila nekoliko njegovih jubilarnih, proširenih reizdanja pa i jedno akustično. Planiranu turneju kojom je upravo sada trebala obilježiti 'okruglu' obljetnicu svog top-albuma pomrsila je, naravno, pandemija COVID-a 19.

Nizanku albuma koji su ostvarili (po)nešto slabiji uspjeh započela je sa „Supposed Former Infatuation Junkie“ (1998.) nakon kojega su uslijedili bolji „Under Rug Swept“ (2002.) i „So-Called Chaos“ (2004.) a potom „Flavors of Entanglement“ (2008.). Nakon „Havoc and Bright Lights“ (2012.), Alanis studijski nije bila aktivna: bavila se glumom, novinarstvom, obiteljskim životom i saniranjem problema nastalih nakon što joj je menadžer Jonathan Schwartz tijekom sedam godina otuđio preko 5 milijuna američkih dolara. Ah, ti menadžeri…

Na novom albumu „Such Pretty Forks in the Road“, Alanis je najvjerojatnije radila od sredine 2017. godine. U većini pjesama dominantan je glasovir Michaela Farrella koji ističe ljepotu Alanisinog vokala. Producentice albuma ovoga su puta bile Alex Hope, mlada Australka koja je ujedno kompozitorica i multi-instrumentalistica te Catherine Marks, producentica Foalsa, Nicka Cavea i mnogih drugih, ujedno dobitnica nagrada Grammy i Music Producers Guild (2016.). Na albumu se nalazi 11 pjesama, pretežito balada, koje su tekstualno izrazito snažne, ali glazbeno uglavnom ne izlaze iz okvira prosječnosti. Izuzmemo li singlove "Reasons I Drink", "Smiling","Diagnosis" i "Reckoning", koji su već samom činjenicom ranijeg izdanja vjerojatno prepoznati kao oni koji bi trebali zainteresirati slušateljstvo za nov materijal, valjalo bi posebno istaknuti „Sandbox Love“ i „Nemesis“, pjesme koje svakako imaju potencijala postati pop-hitovi. Pjesma „Reasons I Drink“ ima zanimljivu dinamiku i pjevni refren. Lako ju je zamisliti kako je pjeva cijela, puna dvorana, jednoga dana kada se prilike normaliziraju i kada napokon započnu veliki koncerti. Osobno mi je najljepša pjesma „Diagnosis“ koja plijeni pozornost tekstom, emocijom, izvedbom i aranžmanom.

Općenito, album je slušljiv, pitak, napravljen u pop-stilu, koji možda ipak više odgovara pjevačicama kao što su, recimo, Adele ili Alicia Keys. Alanisovi tekstovi su odlični, jer što drugo reći kada netko napiše stihove poput: „The first thing that you'll notice is some separation from each other / Yes it's a lie, we've been believing since time in memorial /There was an apple, there was a snake, there was division / There was a split, there was a conflict in the fabric of life…“ („Ablaze“), ali slušajući ovaj album, ne mogu se oteti dojmu da nije do kraja iskoristila sve svoje autorske, posebno skladateljske mogućnosti. A možda je dio problema i tome što je znatan dio pjesama poprilično sličan jedan drugoj.

Svakako, vremena „Jagged Little Pilla“ su prošla. Alanis je sada, po svemu sudeći, potpuno u pop-rock vodama. Osobno, nadam se da će iz njih uskoro pomalo isplivati. Do tada ćemo više slušati reizdanja albuma „Jigged Little Pill“.

Ivan Dukić

Hits 455
Havoc and Bright Lights « Havoc and Bright Lights Alanis Morissette Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42