Review
Svojim novim albumom, “Harmonicus Rex”, usni harmonikaš Hendrik Meurkens predstavlja se kao nastavljač djela slavnog belgijskog svirača tog glazbala Tootsa Thilemansa, dobro poznatog hrvatskoj publici jer je ostvario prisne veze s Boškom Petrovićem i drugim hrvatskim jazz glazbenicima. Nastavljač djela velikog Tootsa - opasna konstatacija, ali svojim lijepim tonom, osjećajem za jazz i maštovitim improvizacijama, ovaj Nijemac, koji živi i djeluje u New Yorku, zaslužuje takvu ocjenu. Zanimljivo je da je, iako je poznatiji kao interpretator brazilske glazbe - sambe i bossa nove - i suradnik Ivana Linsa, Charliea Byrda, Oscara Castra Nevesa, Claudia Roditija i drugih poznatih brazilskih glazbenika, izvedbe za ovaj CD ostvario pristupom mainstream jazza. Prvi je to album što ga je nakon petnaest godina ostvario u tom kontekstu. No, i u tom je pristupu uvjerljiv, između ostalog zato što je iskustvo stjecao svirajući s vodećim glazbenicima stila kao što su Harry “Sweets” Edison, Monty Alexander, Herb Ellis, Ray Brown i Buddy Tate. Može to zahvaliti i sjajnim suradnicima, a to su pijanist Dado Moroni, kontrabasist Marco Panascia i legendarni bubnjar Jimmy Cobb, poznat kao član sastava Milesa Davisa koji je snimio kultni album “Kind of Blue”. U nekim izvedbama pridružuju im se trubač i krilničar Joe Magnarelli i flautist Anders Bostrom. Osim novih vlastitih skladbi (njegova djela izvode drugi glazbenici, a korištena su i za Hollywoodske filmove), za ovo je snimanje odabrao standarde, među ostalima one koje su napisao slavni instrumentalisti: Dave Brubeck i Freddie Hubbard. Meurkens inače svira i vibrafon te ne čudi da je odabrao skladbu “SKJ” Milta Jacksona, jednog od najvećih vibrafonista svih vremena. No, bez obzira o čijim se djelima radilo, u Meurkensovim izvedbama one su primamljive za širi krug ljubitelja jazza.
Davor Hrvoj