Review
Gotovo pa točno dvije godine nakon objave nastupnog albuma, riječka se kantautorica Mirna Škrgatić, najavivši novu priču s nekoliko relativno zapaženih singlova, oglasila s drugom vlastitim rukopisom potpisanom zbirkom, prvim za Croatia Records. I mogao bih dodati, uz vrlo dobar tajming, i u odnosu na pandemijske nebuloze i u odnosu na prvijenac koji je tek naznačio što bi ova zanimljiva i ambiciozna mlada glazbenica mogla ponuditi u formi pop/rock pjesme. Iskoristivši, dakle, lockdownove i posljedičnu duhovno-potrošačku stihiju za punjenje baterija taman na vrijeme da nastupna zbirka ne nestane "u zastari". A negdje ispod površine pjesama sa "Snova" tinjala je odmah ne odveć glasna, ali postojana sugestija da bi vrlo brzo mogla prevagnuti rock strana te sintagme – i eto nam "Posljednjeg trenda"...
Jer, gdje je prvijenac bio pomalo plah, Mirnin drugi album zvuči odlučnije, prije svega u samoj izvedbi, ali i u viziji kakvu točno zvučnu sliku autorica želi. Naime, "Posljednji trend" je prije svega rock album, pri čemu nije u pitanju puko uštimavanje instrumenata ili poslovna odluka, hvatanje (posljednjeg) trenda; ne, nove pjesme Mirne Škrgatić doimaju se prije svega kao vožnja s otpuštenim kočnicama, ali vožnja kakva je ovoj "vozačici" pod kožom, vožnja za kakvu se prije dvije godine – možda čak mudro – tek nije usudila. To je prvi razlog zbog kojeg se vrlo brzo stječe dojam kako je zapravo ovo sad nastupni album, a ne drugi u nizu. Drugi je razlog nešto manje laskav...
Jer autorski pomalo deficitaran rukopis, očit ponajviše u tekstovima koji i dalje ne uspijevaju isplivati iz nižih razina pop(rock) prosjeka, čini dovoljno štete pjesmama da se čine manje ozbiljnima nego što to teže biti. S druge strane, glazba je ono o čemu ovdje govorimo, a "Posljednji trend" hvata zamah od Joan Jett i njezinih korijena do Alanis Morissette i njezine prodornosti a da ni na trenutak zvuči kao kopija. Koliko je za to zaslužna producentska ruka nezaobilaznog Marka Mrakovčića (bio je, doduše, zadužen i za Mirnin prvijenac), a koliko Mirnina, ostavit ću kao dilemu njima za koju zajedničku kavu, ali s obzirom da ova mlada dama imenom i prezimenom suvereno stoji iza i tekstova i glazbe, proizlazi da je sve skupa prvenstveno hrabar autorski iskorak, jedan od onih koji prate instinkt više nego računicu...
Jer "Posljednji trend" niže vrlo korektne, uzbudljive rock pjesme, one u kojima glazba nosi i melje stihove bili oni osrednji, loši ili dobri. Da konkretiziram: "Usudi se" je naprosto sjajna pjesma, čiji tematski self-help kostur, prenesen sa "Snova", ne može pokvariti dojam i da to želi; naslovna pjesma ima neodoljivo prljav, a istodobno uredan gitarski zvuk iznad kojeg Mirnino pjevanje upotpunjuje priču i mimo same društveno aktualne tematike provučene kroz nedostatno snažne stihove (pripadajući spot sugerira i neke nespretne, nedovoljno promišljene usporedbe); "Jadi energetskog vampira" glazbeno je možda i najambicioznija pjesma albuma, jedna od onih koje se zavlače sporo i traže slušanja; "Strašila" su pak poput vrtloga i možda ponajviše odišu bendovskim vibracijama; "Usne grizem" tek u ponovljenim slušanjima, u kontekstu cijelog albuma, zvuči... pa sjajno. Zato ne treba duljiti...
Jer, drugi album Mirne Škrgatić, usprkos svim manjkavostima, za koje je dovoljno isključiti sitničavu piskaralačku crtu da budu sićušne, predstavlja osvježenje, i to prije svega za svoju potpisnicu, a onda preko tog dojma i za scenu kojoj pripada. Pripravnički staž u Putokazima i Quasarru konačno donosi prve ozbiljnije, a svakako prema vlastitom joj talentu iskrenije rezultate. Uz žanrovski pomak i bogatiju zvučnu sliku, "Posljednji trend" sugerira da bi se Mirna možda još bolje mogla pozicionirati kao frontwoman kakvog benda umjesto guranja solističke priče, što, ako se ne varam, iščitavam i između redaka njezinih vlastitih izjava. Kako bilo, i ovdje, kao i u slučaju prvijenca prije dvije godine, ocjena u nedostatku decimala možda ide za pola zvjezdice iznad realnije brojke, ali to opet može proći kao kredit za ono što tek slijedi, a za što postoji već sasvim dovoljno aduta i razloga da bude – još bolje!
Toni Matošin
/
« Snovi 
