Review
Gitarist Doug MacDonald karijeru je započeo razvijati na Havajima gdje je svirao s raznim glazbenicima, među ostalima i legendarnim trombonistom Trummyjem Youngom koji je stvarao povijest jazza surađujući s velikanima New Orleans i swing razdoblja kao što su Louis Armstrong, Jimmie Lunceford, Benny Goodman i Ella Fitzgerald, ali i modernistima poput Charliea Parkera i Dizzyja Gillespiea. Ta škola ostavila je trag u njegovom stvaralaštvu, zbog toga je dublje proniknuo u tajne te glazbe i naučio kako svirati uvjerljivo. Osjeća se to i na ovom albumu, ali osjeća se i nešto više – neki poseban ushit i polet, možda upravo zato što se vratio na mjesto u kojem je stjecao prva glazbena iskustva. Možda je razlog i to što ovaj CD donosi snimku nastupa u radijskom studiju u Honoluluu, ali pred publikom koja je glasno navijala iskazujući svoje oduševljenje izvedbama. Možda zasluga ide glazbenicima koji su svojim izvedbama pojačali pozitivne vibre: vibrafonistu Noelu Okimotu, kontrabasistu Deanu Tabi i bubnjaru Darrylu Pellegriniju. Poput MacDonalda i oni vješto vladaju svojim glazbalima i raspoloženi su za suradnju. Možda su zato izvedbe svake skladbe potrajale duže nego što je uobičajeno. Možda je razlog dobrom raspoloženju i mudro odabran repertoar koji, osim njegovih skladbi, sadrži jazz standarde kao što su “My Shining Hour”, “Blues in the Closet”, “Star Eyes”, “Lester Leaps In” i “Stranger in Paradise”. Možda je razlog ipak nešto drugo, ali nije važno što je, važno je da izvedbe donose pozitivan duh.
Davor Hrvoj