Review
Legendarna britanska glazbenica Christine McVie objavila je ove godine zbirku svojih pop-rock pjesama u kolekciji Songbird. Kompilacija nije skup najvećih hitova koje je McVie napisala, već pjesama koje ona smatra bitnima i njoj dragima jer ovdje nećete naći, izuzev klasika Songbird, niti jednu pjesmu matičnog joj benda, a niti jednu s njezinog debitantskog uratka nazvanoj po njoj samoj, kada je još nosila „savršeno“, djevojačko, prezime. No, daleko od toga da ovo nije pristojna kompilacije. Baš naprotiv.
Christine je uvijek pisala pjesme ljubavne tematike, vedre i prpošne. Gro takvih pjesama je obilježilo ne samo nju samu već i grupu Fleetwood Mac, u kojoj, iako duže od njih, ostala je u sjeni dvojca Buckingham-Nicks. Neopravdano, rekao bih. Kada pogledate koliki opus predivnih pjesama je oplemenilo i uzdiglo Fleetwoode otužno je što reflektori slave nisu jače obasjali Christine. No, izgleda da njoj to toliko nije bilo niti važno, sjetimo li se da je upravo zbog vlastitog mira uzela 16 godina dugu pauzu od benda i vratila se u Englesku, u svoj domaći kraj, kako bi bila samo svoja i uživala u čarima života obične građanke. Kada joj je mira bilo dosta, obratila se bendu s molbom za povratak, što je tadašnjna postava bez zadrške prihvatila.
Kada analiziramo porijeklo pjesama na albumu dolazimo do sljedećeg podatka. Album Christine Perfect, kao što ranije napisah, nije zastupljen niti jednom pjesmom, s albuma Christine McVie skinute su tek dvije pjesme, dok okosnicu ove kompilacije čine pjesme s ove godine punoljetnog In The Meantime, njih čak pet. Dvije su pjesme do sada neobjavljene (Slow Down i All You Gotta Do), a pjesma Songbird doživjela je orkestralni aranžman.
Dvije nove pjesme također su ljubavne tematike, od kojih prvo navedena suprotno imenu sve je samo ne spora i meditativna, već brza pop-bluesy optimistična dizalica. All You Gotta Do predstavlja sentiš, duet s George Hawkinsom. Pjesma je inicijalno trebala naći svoje mjesto na albumu In The Meantime, upravo ovom koji je i najzastupljeniji i koji je nastao u periodu „hlađenja“ od Fleetwooda, no to se na koncu nije dogodilo, ali je uvrštena ovdje.
Valja spomenuti, podsjetiti, kako su u lepršavoj, životno vedroj pjesmi „The Challange“ gosti Eric Clapton na gitari i kolega Lindsey Buckginham kao prateći vokal. Sve pjesme su za ovu prigodu nanovo miksane, a producent Glyn Johns je svaku još dodatno instrumentalizirao. Ovo je najprisutnije i najuočljivije u već spomenutoj „Songbird“, za čiji je aranžman zaslužan šesterostruki Grammyevac, skladatelj, aranžer i dirigent Vince Mendoza, pjesmi koju Christine često ističe kao svog favorita i ponos. Iako nisam ljubitelj orkestralnih aranžmana pjesama, često takvo rješenje zna ispasti poput onoga „ne znamo što ćemo pa dodajmo orkestar“, no ovdje to nije tako. Pjesma je dobila jednu sasvim novu dimenziju i dubinu, tako raskošno pomlađenoj udahnut joj je novi život i zasluženo je dobila posebno mjesto na pijedestalu Christineine pjesmarice.
Izdanje apsolutno preporučujem ako trebate vedrine i optimizma u životu ili se, tek, jednostavno želite prepustiti lijepim osjećajima
Dragutin Andrić
/
