A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
I Got Heaven


Bookmark

Data

Released Ožujak 2023
Format Albumi
Vrsta / Indie rock / Alternative/Indie Rock / Punk-Revival
Dodano Utorak, 14 Svibanj 2024
Žanr Pop-Rock
Length 30:05
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2023
Država Europa
Etiketa Epitaph Europe
Catalog Number 7968-2
Edition details objavljeno: 1. ožujka 2024., producent: John Congleton, snimljeno tijekom ožujka 2023. godine u Steakhouse Studios, Los Angeles, SAD
Tags Epitaph John Congleton Mannequin Pussy

Review

Mannequin Pussy, američki punk i indie rock sastav iz Philadelphije, početkom ožujka ove godine svoju je publiku razveselio novim studijskim albumom. O tome da se nešto veliko kuha mogli smo saznati još krajem kolovoza prošle godine kad je objavljen žestoki singl „I Got Heaven“ popraćen zanimljivim videom čiji su autori Mason Mercer i Anthony Miralles. U njemu Marisa Dabice doslovno divlja u kontrastnom okruženju prave seoske idile. Dva mjeseca kasnije ovaj su spot popratila još dva video uradka: jedan uz brzu ali umjereniju, pjevnu pjesmu „Sometimes“ te onaj uz još nježniju „I Don't Know You“, potpunog pop ugođaja. Ova potonja je slična onome što su radili ranije, a mjesec dana uoči objave samoga albuma uslijedio je i spot za pjesmu „Nothing Like“ koja je potvrdila da će biti na njemu i pjesama sličnih skladbama s prethodnih albuma.

Naime, Mannequin Pussy su prije ovoga najnovijeg objavili tri studijska albuma: „Mannequin Pussy“ (2014.), „Romantic“ (2016.) i „Patience (2019.), a povrh toga imaju i nekoliko EP-a među kojima su posebno zanimljivi „Mannequin Pussy on Audiotree Live“ (2017.) te onaj ne tako davni „Perfect“ (2021.). Ove su albume snimali u različitim postavama u kojima je Marisa „Missy“ Dabice, pjevačica i gitaristica, u stvari, bila jedina konstanta.

S obzirom da se na stranicama portala još nije pisalo o ovoj grupi, možda ne bi bilo zgorega prisjetiti se i njihovih početaka. Dakle, bend je osnovan još 2010. godine kao dvojac već spomenute Marise (pjevačice i gitaristice) i Athanasiosa Paula (bubnjara). Tri godine kasnije u grupu je ušao Drew Adler i na bubnjevima zamijenio Thanasa koji je prešao na gitaru. U toj tročlanoj postavi, bez bas gitare, snimili su svoj istoimeni prvijenac i objavili ga 2014. No, iduće godine Drewa je zamijenila Kaleen Reading, iskusna bubnjarica koja vodi i poduku ovog instrumenta na School of Rock u Princetonu. Posljednji je u grupu ušao basist Colins „Bear“ Regisford. U toj su postavi snimili vrlo zanimljiv album „Romantic“ (2016.) o kojemu je Marisa rekla: „Tijekom protekle dvije godine napokon sam se počela osjećati manje depresivno i naučila bolje kontrolirati emocije. Zauzela sam 'zen' stav prema stvarima koje me zatrpavaju, a na koje ne mogu utjecati. Sam album mi je izvrsno poslužio za suočavanje s dugotrajnim osjećajima s kojima se svakodnevno nosim. Ujedno sam nekako postala svjesna da iste osjećaje nesigurnosti, sumnje, depresije i tjeskobe zapažam i kod svojih najbližih. Bilo mi je potrebno gotovo 29 godina kako bih shvatila da u tome kako se osjećam nisam sama te mi je samo preostalo iskreno artikulirati sve u vezi s tim.“ Dvije godine nakon objavljivanja njihovog trećega albuma „Patience“, Athanasios je napustio bend, tako da sadašnju postavu čine: Marisa, Kaleen Reading, Colins i gitaristica Maxine Steen.

Kao i na prethodnim albumima, pjesme na ovom najnovijem bave se ljubavnim i političkim temama kroz koje pokušavaju analizirati osobne odnose te prikazati zamršenost emocija povezanih spoznajom o protočnosti vremena, a u tekstovima se dotiču i nekih religijskih tema. Za tekstove ih, kako kažu, inspiriraju umjetnički filmovi, vlastiti emotivni lomovi i neizostavna priroda. “Dok je album 'Patience' bio posljedica snažne boli u srcu, 'I Got Heaven' je čežnja za nečim novim i uzbudljivim“, objasnila je Marisa razliku između najnovijeg i prethodnog studijskog albuma te je pridodala da je na „I Got Heaven“ sveprisutan osjećaj žudnje i napaljenosti.”

I doista, kada slušamo novi album u cjelini, dovoljno je čuti već spomenutu uvodnu, vrišteću „I Got Heaven“ kako bi se potvrdilo da je uistinu tako. Naravno, pjesma varira u dinamici i u njoj možemo čuti i onaj nježniji pop-rock dio koji nas tako ugodno podsjeća na grupu Garbage. Glazba je eksplozivna, a tekst je i više nego odličan s vrlo upečatljivim slikama: pas bez uzice reži na stranca, zaglupljujemo se ponavljanjem onoga što su radili naši očevi i majke a prožeti smo neriješenim nedoumicama je li ovo sve skupa monotono ili je u stvari anđeosko? U iduće dvije pjesme na albumu uslijedilo je smirivanje s jednom naglašenijom prikrivenom tenzijom u pjesmi „Loud Bark“ u kojoj možemo čuti lijepu bas dionicu i ugodan lajt motiv na solo gitari u pozadini te mnogo strasti u refrenu. Melodičan i opušten ritam s ugodnim vokalom i pjevnim refrenom karakteristike su pjesme „Nothing Like“ koja je svakako potencijalni hit ovoga albuma. Solo kojega možemo čuti u trećoj minuti aranžerski nam zaokružuje pjesmu u jednu sasvim skladnu cjelinu. Premda je možda netko očekivao da će nakon dvije laganije uslijediti neka žešća pjesma, „I Don't Know You“ je i dalje nježna s kvalitetnim tekstom koji govori o površnosti međuljudskih odnosa. Tek iduću pjesmu „Sometimes“ započinje gitarski riff i brži ritam uz ponešto distorzije u refrenu. Melodijski podsjeća na ono što su radili rani Strokesi, a ponovna mi je asocijacija nezaobilazni Garbage. U tekstu se spominje konzumacija tableta, samoća i svijest o prolaznosti vremena koja je popraćena strahom od starenja. Vjerojatno u želji da se rastjeraju svi zli duhovi nakon ove odsvirali su kao iduću žestoku „Ok? Ok! Ok? Ok!“ i to u stilu pravog psihodeličnoga punka. Naravno, pitanje je koliko se ova nesumnjivo dobra i snažna pjesma uklapa u atmosferu prethodnih. Ali, ukoliko se opisuje bipolarnost nečijih osjećaja sve je moguće. Osim toga, kada bi se ovaj album slušao u vinilnom izdanju (a ne putem glazbenih plaformi), ova je pjesma u stvari odlično otvaranje njegove druge strane. „Softly“ kreće u skladu s imenom, onako nježno uz ponešto pojačanja i ponovnih stišavanja u stilu grungea s primjesama popa. Možda bi se ovdje mogla povući usporedba s grupom Cranberries ili s nekom inačicom Pixiesa. I upravo u toj promjeni dinamike, ova je pjesma svakako zanimljiva. „Of Her“ je pjesma koja je totalno industrial punk 'rasturačina' u stilu Rage Againsz Machine, a u idućoj ponovno brzoj pjesmi „Aching“ svu pozornost plijeni nevjerojatna Kaleen Reading. „Split Me Open“, kao posljednja pjesma ovoga albuma, očekivano je polagana i nježna te kao takva izvrsno zatvara ovaj kompleksan i u većem dijelu potpuno nepredvidiv album.

Producent John Congleton imao je poprilično težak zadatak produkcijski uskladiti svu ovu raznolikost, ali u tome je bez daljnjega u potpunosti uspio. Ipak, možda će nas sve ove nepredvidive varijacije ozračja i raspoloženja potaknuti da album ne slušamo u cjelini već biramo pjesme sukladno svojim raspoloženjima. Tehnički gledano, uz pomoć glazbenih platformi na kojima možemo složiti vlastite set liste, rado ćemo ove kvalitetne pjesme razvrstati u one sentimentalne i sjetne, odnosno nešto žešće pa sve do onih najvatrenijih koje nam pomažu artikulirati sve čime nas zatrpava nepredvidiva svakodnevica.

Na kraju spomenimo da je novi album Mannequin Pussy upravo kao i prethodni naišao na vrlo pozitivne kritike pri čemu ga oni smjeliji već sada nazivaju albumom godine u žanru pop-punk rocka. Premda je album izuzetno kvalitetan i svakako zanimljiv poklonicima ovoga žanra, složit ćemo se da je godina još duga te ćemo ipak pričekati s ovakvim tituliranjem. No, Mannequin Pussy svojim su četvrtim studijskim albumom svakako učvrstili poziciju vodećeg alternativnog indie rock banda koji šarolikost glazbenih stilova prilagođava raspoloženjima i smislu svojih kvalitetnih tekstualnih poruka.

Ivan Dukić

Hits 126

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



$ich+Dvorac u Klubu kulture


Mortal Kombat na kućnom pragu


Rod Stewart u Ljubljani


Zagrebački kultni klub ugostio mlade nade glazbene scene


Još jedna uzbudljiva večer Vrela zvuka: Magalí Sare i Manel Fortia


Gipsy Kings ispunili zagrebačku Arenu latino zvukovima


Galerija fotografija: Foncedalle, GØK2, Host Unknown


Krankšvester tradicionalno odlični u Vintageu


Chris Botti potvrdio svoju veličinu


Valhalla MUF 2024.


Symphonika On The Rock i treći put u Lisinskom


U klubu Boogaloo održan ZMF Media dan


Camille Bertault Quintet oduševio Tvornicu


Sjajan koncert The Tiger Lilliesa u Kinu SC


Trap Takeover na jednu večer preuzeo Kutinu


Zadruga rasturila u rasprodanom Hard Placeu


Songkillers nastupili u Tvornici


Kries u Boogaloo – autohtona hipnotička etno psihodelija


Urban&4 uz gudački orkestar nastupili u Šibeniku


“Ne igraj se s vatrom, slušaj ju!”