A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Protection


Bookmark

Data

Released Rujan 1994
Format Albumi
Vrsta Trip-hop / Alternative dance / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock / Club/Dance / Electronica
Dodano Petak, 14 Listopad 2011
Žanr Electronic
Length 48:57
Broj diskova 1
Edition date Rujan 1994
Država Europe
Etiketa Wild Bunch Records
Catalog Number WBRCD2
Edition details Datum objave: 26. 9. 1994. Snimano: Wild Bunch Studios, London, UK and at Massive Attack and Antenne Studios, Bristol, UK.
Tags

Review

Tri godine nakon breakthrough debuta Blue LinesMassive Attack su se vratili na scenu ponovno u velikom stilu. 1994. godine izlazi njihov drugi studijski uradak Protection. U to je vrijeme trip-hop gotovo na vrhuncu popularnosti, mnogi izvođači krenuli su ga razvijati u novim smjerovima zacrtanim na Blue Lines. Između ostalih i Portishead, buduće veliko ime trip-hopa, izdaju svoj prvijenac Dummy. Osim toga, izdavačke kuće Mo'WaxNinja Tune, Cup of Tea, Wall of Sound nastavljaju izdavati uratke koji populariziraju taj zvuk i on počinje prelaziti u mainstream, kao i polagano osvajati američko tržište i širiti svoj utjecaj. Dokaz tome zasigurno su visoke pozicije na U.K. ljestvici albuma i zaProtection i za Dummy, kao i velik broj prodanih kopija u SAD-u.

Komercijalni uspjeh na stranu, sa Protection su nam Massive Attack poslali nekoliko važnih poruka. Kao prvo, Blue Lines nije bio samo slučajnost, oni neće ostati samo pioniri žanra, već i njegova konstantna pokretačka sila i glavni arhitekti. Kao drugo, od njih uvijek možemo očekivati strogu kontrolu kvalitete. Kao treće, ne očekujte da će Massive Attack ikada istu stvar ponoviti dvaput - svaki njihov album imat će svoj vlastiti identitet. 

Za razliku od Blue Lines, na kojem smo mogli svjedočiti nastajanju jednoga žanra, na Protection su sve njegove ishodišne točke dodatno zamagljene i trip-hop ovdje postoji kao samostalni entitet. Odmah se može primijetiti pomak prema nešto mračnijoj, tamnijoj atmosferi, koja je još samo dodatno naglašena uglavnom sjetnim tekstovima prepunim osjećaja neke nedefinirane nesigurnosti, uz tek pažljivo doziran optimizam. Možda se sve to zajedno čini depresivnim, no zapravo daje albumu jedan potpuno drugačiji senzibilitet i novu vrstu senzualnosti, ugodan je, utješan i melankolično katarzičan na isti način na koji to ponekad može biti nekakav turoban, siv, kišovit dan. Ono što Protection dijeli sa Blue Lines jest gotovo besprijekorna produkcija, inspiriran izbor sampleova, zanimljivo uklapanje klasičnih instrumenata u elektronske pejzaže i odličan suradnički tim vokalista i instrumentalista.

Album otvara fenomenalna naslovna Protection, sa hipnotičkim beatom, suptilnim klavirskim sampleom i novom gostujućom vokalisticom. Tracey Thorn, polovica dua Everything But The Girl, više je nego dostojna zamjena zaSharu Nelson. Njen vokal čak je i prikladniji za nove smjerove u kojima Massive Attack kreću, napuštajući soul korijenje na koje se Blue Linesnaslanjao. Gostuje i u ništa manje impresivnoj Better Things, savršeno kanalizirajući razočaranje i frustraciju iz definitivno najboljeg teksta s ovoga albuma. Pomalo lijenu, sanjivu produkciju ovdje potpuno zasjenjuje razorni emocionalni učinak vokalne melodije. Suradnja s Massive Attackom ostavit će upečatljiv trag na Tracey Thorn, koji će se moći itekako osjetiti već na slijedećem albumu njenog matičnog benda.

Novo lice je i Nicolette, koja je pored svojih solo uradaka posuđivala glas mnogim elektronskim kolektivima tokom '90-tih. Prvi put je možemo čuti u trećoj po redu Three, koja se čak i tematski vrti oko tog broja, ali briljira tek naSly, još jednom od vrhunaca albuma. Produkcija je nešto jednostavnija nego što smo navikli od Massive Attacka, ali ništa manje efektna - vokalnu melodiju prate samo lagani breakbeat i naglašenija orkestracija, za koju je nemoguće odrediti je li uistinu "odsvirana" ili je riječ o elektronskim imitacijama gudačkih instrumenata, što je meni osobno jedan od dojmljivijih aspekata njihove glazbe.

Tu je ponovno i stari dio ekipe - srce vam je na mjestu kad čujete vokalHoracea Andyja, iako distorziran, u pomalo paranoičnom, uvijek-te-netko-špijunira electro-dubu Spying Glass, za koji su Massive Attack malo pročačkali po jednoj od njegovih starijih autorskih pjesama. Ovoga puta su "reperi" mnogo manje aktivni, preuzimaju glavnu ulogu u tek dvije pjesme na albumu, što je još jedan od pokazatelja sve manjeg posezanja u početne izvore inspiracije. Tricky je posljednji puta suradnik i nakon Protection krenut će u uspješnu solo-karijeru, iako "dugovi" prema zvuku kojeg je i sam pomogao izgraditi ni u njoj neće biti izbrisani. Ostavlja nas sa, zdravoseljački rečeno, totalno kul i seksi izvedbom u "Karmacoma". Ako vam je dosadilo izvoditi striptize na You Can Leave Your Hat On, probajte stvar začiniti sa malo jamaica' aroma.

Potpuna novina su instrumentali Weather Storm i Heat Miser u kojima Massive Attack još jednom pokazuju svoj nepogrešivi ukus kada je riječ o izboru ljudi s kojima će raditi. Klasično obrazovanom pijanistu i violinistu Craigu Armstrongu daju slobodne ruke da njihov zvuk nadogradi svojim gotovo jazzerskim klavirskim improvizacijama. Ne padaju u zamku ustaljenog običaja mnogih izvođača da na taj način ispunjavaju prazni prostor i nedostatak inspiracije na svojim albumima. Ti su instrumentali kvalitetom, atmosferom i efektom potpuno ravnopravni ostalim pjesmama i potpuno integrirani u tkivo albuma.

I, za kraj, kako sami najavljuju, One more tune, potpuno neočekivana live obrada klasika Doorsa Light My Fire. Nažalost, bilo bi bolje da je sve ostalo na "one tune less", jer je nemoguće naći bilo kakvu zajedničku točku glazbe Doorsa i Massive Attacka, a i kud baš toliko izlizana Light My Fire? Album tako završava zapravo jedinim promašajem, koji nikada nije trebao ugledati svijetlo dana, osim možda na nekakvoj budućoj kompilaciji rariteta.

Od tog viška ipak malo boli glava, ali ga brzo zaboravite uz ostatak albuma koji je zacementirao Massive Attack kao glazbenu silu na koju itekako treba računati. Osim toga, Protection je i vrlo važna etapa u njihovom razvoju, bez njega bi bilo praktički nemoguće zamisliti nastanak novog remek-djelaMezzanine koje će uslijediti. Može ga se promatrati i kao svojevrsni kreativni most koji Mezzanine povezuje sa Blue Lines za jedan od zasigurno najimpresivnijih hat-trickova devedesetih i, općenito, novije glazbene povijesti.

Danaja Glavičić

Hits 1430
Blue Lines « Blue Lines Massive Attack Albumi Kronologija Mezzanine » Mezzanine

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Dalmatinsko jugo i akustična Vlatkova rapsodija


freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture