A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Tread Lightly | 5:14 | ||||
2 | The Motherload | 5:00 | ||||
3 | High Road | 4:15 | ||||
4 | Once More 'Round The Sun | 2:59 | ||||
5 | Chimes At Midnight | 5:32 | ||||
6 | Asleep In The Deep | 6:12 | ||||
7 | Feast Your Eyes | 3:24 | ||||
8 | Aunt Lisa | 4:08 | ||||
9 | Ember City | 4:59 | ||||
10 | Halloween | 4:39 | ||||
11 | Diamond In The Witch House | 7:49 |
Mastodon se tijekom godina etablirao kao jedinstvena zvijer u suvremenom metalu, uvijek spremna na odupiranje pravilima klasične kategorizacije, kako u glazbenom, tako i stilsko-pojavnom smislu. Bez tipične uniformiranosti i predvidljivosti, kakva dominira u metal zajednici, sjajan su primjer opuštenosti i osebujnosti. Poput najvećih glazbenika i genijalaca u povijesti širokog žanra rocka, od albuma do albuma, nastavili su rasti i razvijati se bez ikakvih kompromisa te kao takvi svakako zaslužuju etiketu „progresivni“. Tko vjeruje u biblijsku bajku, mogao bi u francuskoj Gojiri i američkom Mastodonu, zvijeri iz mora i zvijeri iz zemlje koje su se pojavile na sceni početkom 21. stoljeća, vidjeti naznake konačnih vremena.
Slično zadnjem albumu The Hunter, koji je pomalo podijelio obožavatelje zbog svoga naizgled komercijalnijeg, strukturno jednostavnijeg i izravnijeg karaktera, Once More 'Round the Sun je tematski gledano uglavnom nepovezan, tj. bez konceptualnog okvira. Doduše, gitarist Bill Kelliher je u intevjuu za Loudwire rekao da je album inspiriran osobnim događajima u zadnjih godinu dana: Svaka pjesma nekako objašnjava što se dogodilo svakom od nas u našim osobnim putovanjima u životu, izvan benda. Borbe i teškoće, veze i velika promjena, gotovo izbačeni iz naših kuća - samo stvari koje se svima događaju. Međutim, kao što i sam kaže, riječi pjesama se tek na vrlo neizravan način, metaforički, referiraju na osobne probleme i iskustva, tako da su na takvoj razini apstrakcije da su otvorene za različite subjektivne interpretacije.
Once More 'Round the Sun je žestoko, pravo alfa-mužjačko-testosteronsko djelo ili, drugim riječima, ljetni „mover and shaker“, kako ga je dobro opisao Bran Dailor. Ta se ljetna vibra posebno osjeća na hitoidnoj, gotovo dance stvari „The Motherload“. Pored povremenih nešto sporijih dijelova, poput, primjerice, laganog uvoda i kraja na „Chimes At Midnight“, ovaj put se na albumu ne nalazi niti jedna balada u stilu „The Sparrow“ ili „The Hunter“. No, razlog tome nije jer nisu imali takvog materijala, već želja da album ostavi ujednačeniji, koherentniji dojam. Ostatak snimljenih pjesama, koje su prema Dailorovim riječima u intervjuu za Metal Insider malo opuštenije i laganije, mogao bi se nešto kasnije naći na EP izdanju.
Album se čini kao prirodni nastavak The Huntera i ne bi se moglo reći da je Mastodon donio nešto novo u formulu. Imaju jedinstven i lako prepoznatljiv stil i zvuk koji je fuzija metala, sludgea, stonera, psihodelije, hard rocka i progresije. Brzina, kompleksnost i instrumentalni ekskursi i avanture, podređeni su promišljenim i čvrsto strukturiranim, jednostavnijim i izravnijim pjesmama. No, dečki su očito bili inspirirani jer su dostavili pregršt vrhunski posloženih stvari, prekrasnih, majstorskih vokalnih melodija, ubojitih riffova, grooveova, moćnih solaža i općenito sjajne svirke.
Mastodon je poznat po tome da veliku pažnju posvećuje cjelokupnoj audio-vizualnoj slici, tj. cjelokupnom umjetničkom dojmu albuma. Tako je za prekrasan, fascinantan, tripoidno-bizarni umjetnički dizajn albuma ovaj put zaslužan samouki kalifornijski umjetnik Skinner, koji je već surađivao s bendovima poput Kvelertak i High on Fire. Skinner je naslikao umjetničku sliku na četiri panela prema Dailorovim idejama simboliziranja života i smrti putem sunca i zvijeri, tako da je, na jedan čudan i otkačen način, slika simbolička reprezentacija prijelaza života prema smrti i kraju.
Produkcija, koju potpisuje nagrađivani producent Nick Raskulinecz (surađivao je s Deftonsima, Foo Fightersima, Ghost, Marilynom Mansonom i mnogim drugim bendovima), vrhunska je i moderna, a zvuk jednostavno gorostasan. Za razliku od Ikara, Dedalovog sina, koji se previše približio suncu, zbog čega mu se otopio vosak na krilima, a on pao u more i utopio se, Mastodon je uspješno preletio novi krug oko sunca i učvrstio mjesto jednog od najznačajnijih i najmoćnijih suvremenih bendova. Zato, kao što u stilu cheerleadersica pjevaju punkerice iz The Coathangers na „Aunt Lisa“: Hey Ho, Let's Fucking Go, Hey Ho, Let's Get Up And Rock N' Roll.
Ljubiša Prica
« The Hunter | Mastodon Albumi Kronologija | Emperor of Sand » |