facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
/\/\/\Y/\


Bookmark

Data

Released Srpanj 2010
Format Albumi
Vrsta Hip-hop / Alternativ pop / Dance / Electronic
Dodano Ponedjeljak, 18 Travanj 2011
Žanr Electronic
Length 53:56
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država Velika Britanija
Etiketa Interscope/XL
Tags

Review

Mathagngi Maya Arulpragasam je uspjela nemoguće: razljutiti sedmu silu objavljivanjem telefonskog broja novinarke koja je prvo razljutila nju. Na twitteru. I razljutiti ljude u 901 Chery Ave. u San Brunu u Kaliforniji. Pa su joj skinuli spotove na svom siteu. To bi bio YouTube.
 
Lyn Hirschberg, novinarka za New York Times, razljutila ju je kada je malo sarkastično pisala o njenom političkom angažmanu i borbi za slobodu Šri Lanke preko porcije pomfrija s tartufima u hotelu gdje su se našle za intervju.
 
A YouTube je razljutila kad je okačila spot za Born Free gdje uniformirani i naoružani muškarci, nešto između vojske i paravojske, skupe crvenokose civile, strpaju ih u autobus i pošalju u minsko polje. Ova klasična metoda prorjeđivanja populacije nije se svidjela nekom u YouTubeu koji je u vlasništvu Googlea koji sve indeksira i predaje ljudima u crnim odijelima koji voze crne, neoznačene hummere i crne helikoptere. To je teorija zavjere koju M.I.A., otvorenih dlanova, servira u tvoje uši već u samom uvodu albuma („Connect to the Google, connect to the government“; The Message; nema veze sa Gradmaster Flashom). 
 
Iako joj se mogu zamjeriti klasične stvari major label revolucionara poput ponovno okupljenih Rage Against The Machine poput činjenice da jesu na major labelu: spavaju u hotelima, a ne na cesti; na autima im se okreću felge, a ne želudac kad vide nepravdu i slično. S druge strane svaka šuša koja ju sluša zbog nje zna za Tamilske tigrove i probleme na Šri Lanki. Slično su The Clash albumom Sandinista! 1980. pokušali napraviti za Frente Sandinista de Liberación Nacional ili FSLN. Dakle, gurnuti probleme „trećeg svijeta“ na tinejdžerski stol pošto klasični sustavi obavještavanja to ne rade jer im se ne događa u dvorištu.
 
S druge strane, više od provokacije od M.I.A.-e nećeš niti dobiti. Nema tu popisa lektire kao na omotima svih albuma Rage Against The Machine jer nije toliko indoktrinirana u politiku koliko želi zabaviti ljude, ali da oni samostalno razmisle o stihovima u pjesmi ili kadrovima u spotu. Što je ipak manje radikalan pristup od Zacha, Toma, Brada i Tima. 
 
Na trećem albumu, nazvanom po vlastitom nadimku, M.I.A. skoro ništa ne repa i ubacuje malo digitalnog noisea, malo dubstep efekata (ljubaznošću Ruska koji ovdje svira i gitaru i klavir), malo popa (provjeri XXXO u originalu ili u remiksu sa Jay-Zjem), malo blip – blop oscilatorskih podloga iz aplikacije za iPhone u baladi Space i jedna obrada – It takes a Muscle nekih vintage Nizozemaca pod imenom Spectral Display iz 1982.
 
Ima i jedan mondegreen (tako se na Engleskom jeziku zove kad krivo razumiješ stih) u Lovalot – „I love a lot.“ zvuči kao „I love Allah.“ Inače, pola te pjesme je hrpa nepovezanih rima, a pola posveta onoj bombašici samoubojici koja se digla u zrak u moskovskoj podzemnoj jer su joj ruski vojnici ubili muža Čečena. M.I.A. kaže kako ona tu ne opravdava ništa, ali podsjeća da su iza svake bombe i iza svakog detonatora osoba i razlog zbog kojeg žele dići u zrak sebe i sve oko sebe. Tako je u više-manje svim politički obojenim linijama na albumu. Ona ništa ne konstatira, zaključuje i utvrđuje; ona samo pokazuje i ističe. Jebo` to onda tako.
 
Rage Against The Machine su možda jednodimenzionalni i indoktrinirani, ali su direktni i jednoznačni. M.I.A. bi željela biti dvoznačna, višedimenzionalna, provokativna; ukazivala bi, ali opet ne bi prozivala, plesala bi, ali i razmišljala prije, za vrijeme i poslije; dala bi ime albumu od znakova koje Google ne može indeksirati (/\/\ /\Y/\), ali opet bi htjela da Google indeksira da ju ljudi mogu naći i slušati, te tako unedogled. 
 
A upravo to semantičko-konceptualno preseravanje u pozadini priče albuma je zapravo i jedina konkretna mana inače solidne i progresivne ploče u svom žanru.
 
Antonio Hadrović
Hits 1292
M.I.A. Albumi Kronologija Matangi » Matangi

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42