5 do 12

Review

10 godina nakon samog osnutka, ova žestoka rock družina brutalno dobrog naziva – Opaki Jahači Vatrenih Riffova Iz Pakla, objavila je prvi punokrvni dugometražni album, kojeg su predstavili spootm za uvodnu pjesmu „Pusti me da sanjam“, dok posljednji singl s albuma nosi naziv „Muda i Jaja“. Zanimljivo.

Inače OJVRIP, su osnovani 2011. godine, stacionirani u Karlovcu, a široj publici su se prvi put predstavili prije 5 godina EP-om „Stado“, te s obzirom na zaista podeblji manjak žestokih riffova na našoj glazbenoj sceni, prikupili su dosta pohvala i stekli zavidan broj fanova.

I zaista, sam naziv benda nije nikakav „click-bait“, sve skupa začinjeno s ništa manje žestokim vokalima Peđe Gvozdanovića, s „5 do 12“ teško da će uspavati ijednog slušatelja, jer rijetkost je da bend glazbom opravdava vanjski imidž, u ovom slučaju, sam svoj naziv.

Od prve („Pusti me da sanjam“) pa do posljednje („Kraj“) pjesme OJVRIP se pretežito osvrću na socijalno stanje u društvu, i vremenu u kojem živimo, u maniri najboljih trash metal bendova s kraja 80-ih i početka 90-ih, pa tako nalazimo tematike od borbe za goli život, do oglupljivanja masa jeftinim TV programima i nerealnim težnjama k ljepoti i slavi, ukratko – neka je kruha i igara, a tko preživi – pričat će. Riffovi su zaista pakleni, no u svih 12 pjesama nijednom nećete čuti ritmičko ponavljanje istih, što je zaista pohvalno, pogotovo s obzirom da je ovo album prvijenac.

„5 do 12“ je album čije pjesme nećete čuti na family friendly radijskim stanicama, no kad bi ih i čuli, to bi bio paradoks s obzirom na poruke koje nam ovi dečki energično i snažno žele prenijeti.

Dražen Plukavec