Review
"Digging Deep: Subterranea" dojmljiva je kompilacija radova s namjerom da se pokaže o kakvom se vokalnom, ali i glazbenom potencijalu ovdje radi. Doista, nema nikakve dvojbe, vokal Roberta Planta i njegov glazbeni potencijal građeni i stvarani su desetljećima.
Naime, u mojoj glavi rojila su se bezbrojna pitanja, ali pitanje svih pitanja bilo je: Hoće li ikada moja glad za glazbom Led Zeppelina umrijeti? Ne mogu sebi pomoći... je li u pitanju nostalgija ili mi ta njihova glazba toliko znači, pa 'ko ga šiša! Priznajem, u pitanju je i jedno i drugo. Ali ostavimo se Zeppelina i dajmo šansu Robertu Plantu...
Ma znam, sada će krenuti lavina posprdnih kvalifikacija tipa, ma kaj taj stari drobi, dosta nam je tih fosila, daj nek' idu krepati tam nekam... Nažalost, neće ići... Naime, dok god ima nas koji smo rasli, sazrijevali uz takvu glazbu i dokle god ima mladih koji nastavljaju upravo taj put, svi ćemo se uvijek vraćati na "mjesto zločina."
Naravno, svjestan sam da više Plant ne može "potegnuti" kao nekada i to zapravo i ne čini već dugi niz godina, no njegov vokal tijekom svih tih godina poprimio je niži, pomalo tamniji registar. Samim time dobio je ton koji je idealno obojio i pogodio baš ona osjetila kako bi nam svima pokazao da i takav ima svoju težinu, da nas upućuje na prolaznost života i da na kraju krajeva da taj njegov glas ispada kao svojevrsno čudo pozitivne transformacije. Upravo o tome svjedoči ova kolekcija njegovih radova tijekom svih tih prošlih godina.
Robert Plant uspio je ostati relevantan i svoj, na način da svojim istinskim istraživačkim potezima i radom otkriva raznolike mogućnosti glazbenih stremljenja. Baš zato, za razliku od, primjerice, Jimmyja Pagea, koji stalno "kopa" po Zeppelinima, Plant je pola svijeta daleko, barem figurativno rečeno. On istražuje afričke, pan-globalne ritmove, kao i mnoge zamršene glazbene sekvence, koje su zapravo zakopane duboko u glazbi, koja doista ima malo veze s, na primjer, američkim bluesom. I o tome svjedoči ova dvostruka kompilacija.
"Digging Deep: Subterranea" Roberta Planta svakako je satisfakcija za sve koji su u konačnici vjerovali i željeli da se Zeppelini ponovno okupe. No to više nije tako jednostavno, ali nije nemoguće! Naravno, "Bonzo" više nije među nama, dok se John Paul Jones još uvijek nije odljutio. Osobno, osjećam veliku sreću i zadovoljstvo što sam imao mogućnost svjedočiti barem Pageu i Plantu uživo i dobiti barem mali djelić one glazbe koju toliko volim. "Kashmir" i cijeli taj utjecaj "world music" dobio je svoj puni značaj i intenzitet upravo u novim radovima ovih glazbenika. Robert je tu bio daleko uvjerljiviji i moćniji, a evo samo nekih razloga ili primjera... Činjenica je da, primjerice, album "Lullaby and... The Ceaseless Roar" proširuje teritorijalne granice koje su postavljene albumima "Raising Sand" i "Band of Joy ". Nema sumnje, bilo je to vrlo fleksibilno balansiranje unutar postavljenih granica i njihov definitivni pomak prema gore, prema višim i širim glazbenim vidicima. S druge pak strane, album "Carry Fire" bio je usmjeren na publiku koja razumije želje i stremljenja glazbenika i pokušaj da se razbije mit o ostarjelom rockeru koji se hvata za tamo neku slamku spasa.
Robert Plant je i ovim dvostrukim kompilacijskim albumom dokazao i pokazao da je istinski glazbenik koji živi, osjeća i izvodi tu svoju glazbu. Što je zapravo smiješno, jer što bi Plant trebao ikome dokazivati i pokazivati? A dvostruki kompilacijski album "Digging Deep: Subterranea" mogao bi zapravo biti još jedan svojevrsni pečat i nadahnuti doprinos sveukupnim glazbenim vrednotama glazbenika njegove dobi.
"Digging Deep: Subterranea" od prve do zadnje pjesme služi za ležerno večernje slušanje, kada niste opterećeni nikakvim problemima, da nešto morate, već se jednostavno želite prepustiti glazbi. Upravo tu dolazi do izražaja kompletni ugođaj ovog kompilacijskog albuma. Vjerojatno će mnogi slušatelji provoditi duge i hladne zimske večeri uz ovaj album. Njegova glavna zadaća je da vam zagrije srce i dušu. A u ovih ponuđenih 2 sata i 23 minute od velike količine topline, svako malo otvarat ćete i prozore i vrata da se rashladite!
"Digging Deep: Subterranea" je glazbeno putovanje kroz Plantove solo snimke od "Pictures at Eleven" (1982.) do tri nove neobjavljene, ekskluzivne pjesme, koje su nam tek sada dostupne. Uspjeh solo karijere Roberta Planta zapravo pokazuje koliko se treba uložiti truda da bi se odbacio teret "stare" slave. 14 solo albuma u preko 40 godina govore sve o tome, jer, ruku na srce, s anonimnim glazbenicima Plant je stvorio jedan od najzanimljivijih glazbenih kataloga, koji su eto sada dostupni tako kako su kompilirani. Naime, nema ništa od The Honeydrippersa, nema "Sea of Love". Nema ništa s albuma "Raising Sand" s Alison Krauss, koji se jedostavno mora ubrojiti među najznačajnije albume Roberta Planta. Umjesto toga, tu je pet pjesama s "Fate Of Nations" iz 1993., koje najbolje ukazuju na vlastite Plantove sklonosti. To je njegov najosobniji album, a pjesma "I Believe", koja govori o njegovom sinu, i njegova najpolitičnija pjesma "Great Spirit" (na ovoj kompilaciji predstavljena kao akustična verzija) same po sebi govore ama baš sve. Tu su i četiri pjesme iz Plantova transformacijskog razdoblja i albuma "The Principle Of Moments" iz 1983. S druge pak strane, kolekcionarima će ovaj "dupljak" trebati pored ostalog i zbog tri neobjavljene pjesme, uključujući duet s Patty Griffin i doista raritetnu izvedbu "Satan Your Kingdom Must Come Down" sa soundtracka "Boss".
Uz Planta na ovoj dvostrukoj kompilaciji možemo čuti kako ga prati doista nevjerojatna postava glazbenika, koja uključuje: Jimmyja Pagea, Buddyja Millera, Patty Griffin, Phila Collinsa, Nigela Kennedyja, Richarda Thompsona i njegovu glazbenu obitelj, Strange Sensation / The Sensational Space Shifters.
Nema nikakve sumnje, glazba Roberta Planta rezultat je njegovog života i tog njegovog glazbenog putovanja kroz desetljeća u kojem je istraživao glazbu, koja nije određena nikakvim limitima niti granicama. A isto tako svi ti utjecaji i prijatelji, koje je usput pokupio i poveo s sobom itekako snažno odjekuju u njegovim pjesmama. Poslušajte!
Dvostruki kompilacijski album "Digging Deep: Subterranea" ima prvenstvenu zadaću da vas smiri, opusti i tu nema mjesta nikakvim dvojbama, on to i čini u svakom pogledu. Robert Plant svjesno nam je isporučio album koji vrijedi imati u fonoteci.
"Digging Deep: Subterranea" vrlo jasno i neposredno donosi Plantov sjajan glazbeni uradak i presjek, vizuru njegovog glazbenog rada i djelovanja nakon Zeppelina, gdje se ponovo ističe međusobna uigranost Plantovog vokala i sjajne izvedbe glazbenih predložaka pratećih glazbenika.
"Digging Deep: Subterranea" naprosto pršti svojom kvalitetom, izražajnošću i senzibilitetom i snažan je povijesno-glazbeni dokumet.
Mladen Lončar - Mike
