Atomi

Review

Lijepo je vidjeti koliko se Pocket Palma razvila kao bend i kao izvođač, a posebno koliko su narasli kao autori. U današnje vrijeme su itekako vruća roba. I traže ih mnogi domaći izvođači s kojima rade vrlo uspješne kolaboracije pa njihove pjesme dižu na višu razinu svojim aranžerskim prstima. Sve izgleda bolje kada vas dotakne ruka Pocket Palme.

U međuvremenu su uspjeli podariti nam svoj drugi album – Atomi. Kada usporedite njihovu prošlost kroz dva albuma koja su napravili kao Side Project, kada su slovili kao interesantan mladi bend, i danas kada su maltene prva liga hrvatskog mainstreama, čovjek im može samo čestitati. I s veseljem iščekivati daljnji razvoj karijere.

Nema nikakve dvojbe da su Anja Papa i Luka Vidović napravili granično odličan album. Naravno ako govorimo o okvirima „synth pop” žanra, ovaj pridjev „granično” komotno možemo izbaciti i s besramnim zadovoljstvom govoriti o kapitalnom djelu hrvatskog synth popa dvadesetih. Sjajnom albumu nadodana su i tri maestralana remiksa vlastitih pjesama. A to remiksiranje je ono u čemu su Pocket Palma prejaki. Uzmite bilo koju prosječnu pjesmu, dajte je Pocket Palmi da je osvježe, i oni će iz nje izvući sve najbolje. I vam je uvući u uho na neodređeno.

No da se ovaj tekst ne pretvori u panegiričko ulizivanje, pokušajmo naći neke nedostatke. Hm, da, malo teže. Ne manjka ničeg. Ima samo viška. Ali ono, kilograma. Muffini su valjda preteško iskušenje. I dok je Anja već navikla na svoje dimenzije, i po svježe prezentiranim vizualnim materijalima, savršeno se snašla u putenosti, Luki tek predstoji da se vizualno pronađe. Što je, onako, neobično. Jer ako odvrtimo film na početke, Luka je na sceni bio puno zanimljiviji frontman sa svojim vokalom, dok je Anja više zvučala kao neodređeni back vokal. Sada je Anja i više nego dominantna. I pjesme koje ona pjeva baš zvuče dojmljivije. Za to vrijeme, Luka je i dalje tek zanimljiv. Što nije uopće nije loše, samo se čini da je Anja od svojih početaka napravila korake od 7 milja.

Današnji kritičari vole povlačiti paralelu s Denis & Denis, vjerojatno zbog krupne plavojke, ali prihvatljivije asocijacije bi bile u nekakvim retro synth pop izvođačima kakvima smo preplavljeni sa svih strana svijeta u zadnjih deset, petnaest godina. Od Miami nights 1984, onih ruskih Tesla boy, Kavinsky, ili bilo koji sličan izvođač koji se uklapa u zvučni sentiment filma „Drive”. Scena je naravno svjetska, pa su u tom svjetlu Anja i Luka ponovo jednu pjesmu izveli na engleskom jeziku, iako vjerojatno prvi put pod imenom Pocket Palma.

Teško je biti nerealan, ali sanjati se uvijek može. A kako svijet ima četiri strane, bilo bi super kada bi Pocket Palma osvojila barem jednu. Odličan su proizvod za daleka prostranstva. I doslovno i figurativno. Sjednite samo u auto.

Darko Hribarić