Review
Prince je jedna čudna biljka. Sada već pedesetogodišnjak nikako da se zasiti udovoljavanja svojim mušicama. Meni osobno najdraža je kad mu je ime bilo onaj nekakav znak za koji ne postoji izgovor pa su ga u stranim medijima zvali The artist formerly known as Prince. No nisu kontroverze vezane samo za njegove istupe u medijima. Objava svakog novog albuma sa sobom nosi novi način isporuke i neku ludu cijenu.
Na turneji koja je pratila Musicology u cijenu karte je bio uključen i album, a sam album se jedno vrijeme i dijelio uz nedjeljne novine u Velikoj Britaniji. Novi kupovni novitet je trostruki album koji se praktički dijeli za 11.99$ putem online šoping centra Targeta. Kad si malo bolje razmislite, u doba prženja i ne postoji mogućnost neke prevelike zarade od prodaje albuma, originalne albume kupuju samo najvjerniji fanovi, a zašto se njih ne bi nagradilo nekom boljom cijenom.
Album se sastoji od tri diska: LotusFlow3r, MplSound i Elixir. Elixir i nije Princeov dio albuma u pravom smislu riječi, to je album Princeove štićenice Brie Valente, a koji je bolji način od promocije novog mladog glazbenog mesa do guranja u audio sendvič s taticom. No ovdje se priča o Princeu pa ću, uz dužno poštovanje, izignorirati album Brie Valente.
Lotus Flow3r je disk gdje je Prince upao u tešku psihodeliju. Dok se vrlo vješta igra Hendrixa na gitari, pomažu mu elektronski zvukovi. Lotus Flow3r nije naziv samo tako, upravo ti elektronski zvukovi daju dojam vodenog, prirodnog i dalekog svijeta, a koji jedino Princeova gitara povezuje s ovim našim betonskim. Ponekad u skladu s iskrivljenom elektronikom iskrivljuje i svoj vokal, kao što je slučaj s Boom, dok u Feel Good, Feel Better, Feel Wonderful jako dobro izaziva sjećanja na Jamesa Browna. Uz to na Lotus Flow3ru bih istaknuo i izvrstan jazzirani (pazite sad naslov) Love Like Jazz.
MplSound je stilski drugačiji, više orijentiran prema funku i zabavi. Bizarna Valentina je vjerojatno pjesma po kojoj ste svi čuli za cijeli ovaj trostruki album. U zabavnoj funk plesaonici Prince uletava Salmi Hayek preko njene godinu i pol stare kćeri.
Ostale teme su također zanimljive, protufinancijska Ol' Skool Company nije svojim mafijaškim zvukom dosadna ni u jednom trenutku, a traje sedam i pol minuta. No nije ni ostatak pjesama ništa previše kraći, također iznimno duga Chocolate Box traži razbacivanje po plesnom podiju, no opet ne postaje dosadno. MplSound, što bi bila skraćenica od Mineapollis Sound je nonstop prikaz jednog gradsko ritma, od već navedenih oštrijih i progresivnijih zvukova prema sasvim laganima U're Gonna C Me i Here.
Miljama daleko od svoje generacije Prince je i dalje jednako onoliko zabavan i provokativan koliko je bio i ranije. I dalje ima taj svoje neki zvukovno-financijski film i nepokolebljiv je u tome. Dva albuma koja su isključivo njegova od ova tri su još jedan zabavni produkt njegove glave koji ne treba zanemarivati iako se pjesme neće popeti na prvo mjesto Billboarda. I dok će Lotus Flow3r običnom slušatelju biti malo teže probavljiv (što ne znači da je imalo loš), MplSound će ponijeti svojim čudnim gradskim ritmom. U svakom slučaju, visoke prolazne ocjene za oba diska.
Ivan Glazer