Review
Teško je zamisliti čega se sve Pet Shop Boysi nisu primili u zadnjih desetak godina. Producirali su mjuzikl i tuđe pjesme, napravili vlastiti soundtrack za film Battleship Potemkin, održali mnogobrojne koncerte i konačno izdali live album Concrete, remixirali pjesme, a u pripremi imaju i vlastiti balet.
U svoj toj strci studijski albumi su nekako pali u drugi plan - još od 1996-e i fenomenalnog albuma Bilingual, Pet Shop Boysi su započeli sa eksperimentalnom fazom. Nightlife ih je približio (na poprilično mračan način) novim glazbenim pravcima, Release je bio koketiranje sa rockom i svojevrsna želja za oponašanjem Beatlesa (barem u nekoj mjeri), dok je Fundamental bio i ostao post-mjuzikl opsesija u kojoj su samo pojedine pjesme (primjerice I"m With Stupid i Minimal) ostale odvojene od cjeline i zapamćene.
Nakon 13 godina, novim albumom slavni se dvojac konačno vratio onome što mu najbolje leži - disco elektronskoj glazbi. U pomoć im je priskočio Brian Higgins i njegov produkcijski tim Xenomania koji je producirao cijeli novi album i potpisao tekstove na 3 (ujedno najbolje) pjesme sa albuma. Pozitivno ozračje, optimistični tekstovi, poletna elektronska glazba - samo su neki od čimbenika kojima se Yes vrlo lako može usporediti sa jednim od njihovih najboljih albuma, Very.
Već se uvodna hit single pjesma Love Etc ističe karizmatičnom melodijom i rafiniranim tekstom koji naglašava kako će ljubav biti glavna tematika novog albuma. Sampliranjem Čajkovskog uspjela je i pjesma All Over The World, koja je svojevrsna oda životu namjenjena prvenstveno mlađim generacijama. Opuštenost prevladava u Beautiful People dok Did You See Me Coming? zaziva ranije hitove Before i A Red Letter Day sa već spomenutog Bilinguala.
Vulnerable je emancipirana i pomalo osjetljiva polu-balada koja savršeno pristaje vokalnoj izvedbi Neila Tennanta, nakon koje slijedi vjerojatno najbolja pjesma na albumu, More Than A Dream, čiji jedinstveni ritam i tekst pokazuje da je Xenomania produkcijski tim kojega zasigurno valja zapamtiti. Ponešto socijalno konotirana Building A Wall jedna je od onih pjesama u kojoj se Pet Shop Boysi ponešto kritično vole osvrnuti na svijet oko sebe, dok laganijem ritmu priopada i King Of Rome.
Još jedan uspjeh Xenomanie mračna je i depresivna The Way It Used To Be, ljubavni requijem epskih razmjera, dok album završava pomalo naporna Legacy, koja "ulazi u uho" tek nakon višestrukog slušanja.
Limitirano izdanje (ovdje recenzirano) sadrži i bonus disk Etc (ponovno usporedba sa Very, kojega je pratio bonus disk Relentless) na kojemu se nalazi odlična This Used To Be The Future, vokalna suradnja sa Phillipom Oakeyem te dubovi pjesama sa albuma, koji će zasigurno obradovati fanove.
Yes je emotivan, dinamičan i nadasve skroman album popularnog elektro dvojca koji se lako sluša, neopterećen pretenzijama koje su pratile njihova posljednja 3 studijska albuma i zasluženo je jedan od njihovih najboljih studijskih albuma.
Goran Hatala