Review
Velika dama i ikona country glazbe Dolly Parton vratila se na glazbenu scenu najnovijim uratkom Those Were The Days na kojem nas vrlo vješto i u maniri prave umjetnice sa neupitnom i desetljećima dokazivanom kvalitetom vješto vodi kroz prostranstva popa, rocka i folka vješto upakiranog u violinske i bendžo aranžmane karakteristične za country zvuk koji ona toliko dugo i izuzetno uspješno promovira svojim vokalno-vizualnim pristupom i izričajem.
Those Were The Days nije album autorskih skladbi već pjesama koje su sinonim za šezdesete godine, godine ljubavi sexa i rock 'n' rolla, godine procvata hippie kulture.. godine kojih će se stariji sa sjetom sjećati, a mi mlađi o njima samo maštati. Uostalom i sam naslov, osim što je preuzet od istoimene skladbe koja je svoje mjesto našla kao prva skladba na albumu, aludira na maločas spomenutu tvrdnju. Sama Dolly Parton je u posveti albuma napisala kako joj je oduvijek bio san snimiti album sa skladbama šezdesetih i sedamdesetih godina koje su ju dirnule na ovaj ili onaj način i sa što većim brojem izvođača koji su te skladbe izvorno izvodili.
Album je, već sad i sami zaključujete, krcat gostima i nema skladbe u kojoj ne gostuje barem jedno veliko glazbeno ime. Pa tako uz već spomenutu naslovnu skladbu u kojoj gostuje Mary Hopkin, u Dylanovoj Blowin' In The Wind gostuje Nickel Creek. U prelijepoj Where Have All The Flower Gone Parton ugostila jedan od najljepših ženskih vokala, onaj Norah Jones. Duet djeluje magično, a glazba vas obuzima trenutno i ispunjava u potpunosti.
Nezaobilazno ime današnje country glazbe, Keith Urban, pojavljuje se u sve vremenskoj Twelth Of Never dok se Yusuf Islam, također znan i kao Cat Stevens, pridružio svojoj staroj prijateljici kako bi zajedno izveli njegovu uspješnicu Where Do The Children Play. Umjesto Janis Joplin u skladbi Me And My Bobby McGee kao gost uskočio je još jedan dobar prijatelj Dolly Parton, još jedna veličina countrya, Kriss Kristofferson kako bi svojim vokalom i gitarom pjesmu dodatno oplemenio.
Druga predivna balada koju izvorno izvode Peter Paul i Mary i koja je također preuzeta sa njihovog istoimenog antologijskog albuma iz 1962. godine našla je svoje mjesto na ovom jedinstvenom izdanju. Riječ je o krasnoj The Cruel War koju Dolly izvodi uz pomoć Alison Krauss, Mindy Smith i Dana Tyminskia. Četrdeset i četiri godine nakon što je objavljena, ova pjesma i danas jednako lijepo zvuči kao i prvog dana, a vječna poruka koju u sebi nosi može i danas naći svoje protagoniste.
Jedini logičan završetak ovog albuma Imagine. Za klavirom i kao prateći vokal u skladbi gostuje David Foster. Vjerujem da se ovaj album koji odaje počast jednom desetljeću, jednom vremenu i jednom neponovljivom načinu života i nije mogao na ljepši način zaključiti nego izvedbom Lennonove himne ljubavi i miru.
Prvotni skepticizam koji se pojavio kada sam ugledao ovaj album razbijen je onoga trena kada je čarolija glazbe krenula iz mojih zvučnika. Nemoguće je, a ne dati ovome albumu najvišu moguću ocjenu jer on to u potpunosti zaslužuje zbog silne ljubavi, požrtvovanosti i želje kojom je stvaran. Iako niste ljubitelji country glazbe u ovom albumu ćete se sigurno pronaći i uživati do samoga kraja.
Dragutin Andrić
