Review
Četiri desetljeća trajala je karijera Toma Pettyja, tijekom koje je bio pjevač i gitarist grupa Mudcrutch, Heartbreakers, i Travellin' Wilburys, kao i samostalni izvođač. Iz Mudcrutcha koji su bili aktivni od kraja šezdesetih, izrasli su Heartbreakersi, a oni se danas smatraju (uz Springsteenov E-Street band, Crazy Horse Neila Younga i The Band Boba Dylana), jednim od najboljih pratećih grupa na rock-sceni. Najduže je surađivao s Heartbreakersima: objavili su ukupno 13 studijskih albuma i odsvirali nebrojeno mnogih nezaboravnih koncerata. U Travellin' Wilburys, super-grupi s kraja osamdesetih, stvarao je rame uz rame s legendama kao što su George Harrison, Roy Orbison, Bob Dylan i Jeff Lynne. I premda je u grupu upao slučajno, jer je odsvirao gitaru umjesto Georgea Harrisona koji je uoči snimanja svoju zaboravio ponijeti, snašao se brzo te pod pseudonimima Charlie T. Wilbury, Jr. i Muddy Wilbury u tom konglomeratu različitih i snažnih osobnosti postao njegovo nužno vezivno tkivo. U dvije godine djelovanja ovog sastava snimljene su dvije ploče: „Travellin' Wilburys Vol. 1“ i „Travellin' Wilburys Vol. 3“, dok se dvojkom smatra prvi Pettyjev samostalni album „Fool Moon Fever“ (1989.), budući je većinu pjesama skladao s Jeffom Lynneom pa je previše podsjećalo na Wilburyse.
No, ključnim albumom Pettyjeve samostalne karijere smatra se „Wildflowers“ (1994.), album kojega je napravio u suradnji s Cambellom, Tenchom i nizom uglednih suradnika poput Briana Wilsona (The Beach Boys), perkusionista Lennyja Castra i Michaela Kamena. Višestruko platinaste naklade u SAD-u a dobro prihvaćen i u Europi, album je doživio mnoga jubilarna i proširena reizdanja, među kojima je posljednje bilo ono prošlogodišnje, objavljeno kao četverostruki i peterostruki kompakt disk te trostruki LP pod naslovom „Wildflowers & All the Rest“. U boxu se nalaze rijetke studijske i demo-snimke Toma Pettyja, kao i neke koncertne s pripadajuće turneje. Ali to nije sve, zahvaljujući predanom radu Pettyjevih suradnika kao i dobrohotnošću njegovih nasljednika, ove je godine objavljen „Finding Wildflowers (Alternate Versions)“ kao jednostruki CD i dvostruki, zlatni vinil. Tako je jedan od ključnih projekata ovog slojevitog ali, nažalost, prerano preminuloga glazbenika, dobio jednu sasvim novu vizuru.
Suradnici Toma Pettyja kažu da je u pisanju pjesama bio jednako strastven koliko i uporan: ponekad su mu ideje dolazile same, a ponekad je, kako je sam govorio, „trebalo baciti udicu u vodu i biti strpljiv“. Nastajanje pjesama i albuma dugotrajan je proces, povezan s brojnim odlascima i satima provedenim u studiju, beskrajnim snimanjima raznih verzija, odbacivanjem onih s kojima netko nije zadovoljan i sve to traje dok stvari ne poprime konačni, zadovoljavajući i definitivni oblik. Srećom, uvijek se tu nađe netko tko pospremi one odbačene snimke i tako se s vremenom, na opće zadovoljstvo i radost obožavatelja, mogu uobličiti neka nova samostalna izdanja ili dodatcima barem proširiti ona od ranije poznata. Ako povrh toga sadrže i druge, dodatne materijale poput biografija, fotografija ili tekstova autora koji su zapisani rukom, postaju prava poslastica u koju možeš uroniti, slušati i analizirati do besvijesti te tako nesmetano se prepustiti svojem glazbenom sladostrašću.
„Finding Wildflowers (Alternate Versions)“ ima jednostavan, ali vizualno atraktivan omot koji je usklađen s originalom: prikazuje stilizirani cvijet, koji je u unutrašnjosti proširen crtežom na kojemu možemo prepoznati siluetu Toma Pettyja, s kaubojskim šeširom i gitarom u ruci, kako prolazi pustinjom u kojoj se naziru tragovi spuštanja NLO-a. Dodatak pločama nisu tekstovi, već izjave sudionika projekta (producenta Ricka Rubina, klavijaturista Benmonta Tencha i snimatelja Ryana Ulyate), koji svojim crticama dokumentiraju složen proces stvaranja ovog vrhunskoga glazbenoga uradka.
Sve četiri pjesme na A strani prve ploče nisu doživjele ranija izdanja. Prva među njima inačica je pjesme „A Higher Place“ koju, kako kaže klavijaturist Benmont Tench, Tom Petty nije odabrao za „Wildflowers“ jer je previše nalikovala Heartbreakersima. „Hard On Me“ je ovdje znatno sporija nego na originalu, a na njezinu početku možemo čuti Toma kako simpatično pita producenta Rubina: „Je li dovoljno brzo, Rick?“. Slide gitaru ovdje je odsvirao Mike Campbell, gitarist kojega neki znaju iz Mudcratcha, Heartbreakersa ili iz Fleetwood Maca, dok bas svira Jerry Scheff, legendarni bas gitarist koji je svirao s Elvisom Presleyem i Doorsima na albumu „L. A. Woman“. Alternativni „Cabin Down Bellow“ otvara reska Pettyjeva gitara na koju se nadovezuje ritmički staccato Stana Lyncha, dugogodišnjega bubnjara Heartbreakersa, a u ovoj pjesmi možemo čuti i lijepo odsvirane solo dionice na klaviru i gitari. „Crawling Back To You“ osjetno je različita od onoga što znamo s originalnog „Wildflowersa“, s obzirom da joj nedostaje instrumentacija koju je kasnije napravio Michael Kamen, ali je izuzetno šarmantna te zbog promjene dinamike ritma zvuči poput neke koncertne verzije.
Na drugoj strani zlatnog vinila možemo čuti „Only A Broken Heart“, koja je ranije objavljena kao B-strana singla „A Higher Place“. U ovoj je inačici svjetlija i nježnija od finalne snimke sa studijskoga albuma: dok Tom Petty u njoj pjeva na rubu šapata, Cambellov solo na gitari je akustičan, a pred sam kraj pjesme svira se i usna harmonika. Može li se jasnije, bez često suvišne i nezanimljive patetike, dočarati osjećaj slomljenoga srca? U nastavku slijedi „Drivin' Down to Georgia“ koja će svakome zapeti za uho i možemo reći da je jedan od vrhunaca ovoga albuma. Ovdje svira Kenny Aronoff, poznati bubnjar koji je surađivao s toliko poznatih imena da bi sam popis izvođača proširio ovaj tekst za još barem dvije stranice. U pjesmi izvodi izuzetno zanimljive prijelaze na bubnjevima s efektnim utišavanjem tako da u sredini kompozicije otvara prostor za nenametljive ali izuzetno efektne, mogli bismo reći čak i čarobne solo dionice. Ni ovu pjesmu Petty nije uvrstio na album „Wildflowers“, već ju je namijenio isključivo koncertnim izvedbama na kojima bi ju njegova ekipa tako rado i zdušno izvodila. „You Wreck Me“ je u izvedbi na ovoj ploči blaža od one na albumu: Pettyjev je glas stisnut, dok se klavir sasvim jasno čuje, što baš i nije tipično za rock pjesme, a Campbell je odsvirao solo na 12-žičanoj gitari.
„It's Good to Be King“, koja je po meni jedna od najljepših Pettyjevih pjesama, na „Finding Wildflowers (Alternate Vesions)“ doživjela je inačicu kojom, kako saznajemo iz popratnog teksta, producent Rick Rubin nije bio pretjerano zadovoljan. „Zvuči mi presporo“, kaže Rubin, „kao neki neuspjeli eksperiment. Ipak, zanimljivo ju je poslušati iz današnje perspektive.“
„House In the Woods“ na početku treće strane prikazuje Pettyjev bend u naponu snage, a posebnu ljepotu daje kratak izlet u jazz vode u središnjem dijelu pjesme. Osim što se „Honey Bee“ ponešto glazbeno razlikuje od one s „Wildflowersa“, ubačena je i posebna, potpuno nova kitica: „She's a Mississipi jelly cake / Fury wool in a drawer“. „Girl On LSD“, ranije objavljena kao B-strana singlice „You Don't Know How It Feels“ je u umjerenom ritmu dylanovsko-guthrijevskog 'talkin' bluesa'. S blago nazalnim vokalom Petty duhovito govori o iskustvima s djevojkama na raznim oblicima stimulansa: marihuani, kokainu, LSD-ju, kavi i pivu. Zgodna je to zafrkancija na koju su se, kako kaže Rick Rubin, 'odvaljivali' od smijeha u studiju tijekom snimanja. Svatko tko malo posluša pjesmu i tekst shvatit će i zašto. „Cabin Down Below (Acoustic Version)“ je ranije objavljena kao B-strana singla „It's Good to Be King“, a na njoj se, u odnosu na one ranije, bolje razaznaje bas gitara koju svira Howie Epstein. Prema riječima producenta, tijekom snimanja materijala, voljeli su probati odsvirati pjesme na različitim instrumentima kako bi uvidjeli mogu li naučiti nešto o njima.
I četvrta strana ovog dvostrukog LP izdanja je uistinu zanimljiva. Na pjesmi „Wildflowers“ bubnjeve je svirao Ringo Starr (koji je imao problema s odbrojavanjem), ali premda je poprilično slična onoj s izvornog albuma, nakon nje možemo čuti „Don't Fade on Me“, pravi akustični dragulj odsviran u finger-style tehnici. Ova je pjesma prvi puta objavljena mnogo godina kasnije na posthumnoj kompilaciji „An American Treasure“ (2018.). Slijedi „Wake Up Time“, još jedna pjesma u Dylanovom stilu koja je snimljena u Campbellovom kućnom studiju. S obzirom da ju je Petty skladao na klaviru, producent ga je nagovarao da je tako i snimi, ali Petty nije pristao jer je smatrao da će Benmont Tench to bolje učiniti. Ploču završava pjesma „You Saw Me Comin'“, koja ponovno zvuči kao uradak Heartbreakersa. Ovu su pjesmu smatrali nedovršenom, pa zamalo nije ni uvrštena na ovaj album, ali je upravo kao takva, poput neke Pettyjeve radne skice, idealna za kraj ovoga izdanja.
Logično, nameće se pitanje: može li ova ploča biti zanimljiva nekome tko dobro poznaje Pettyjev „Wildflowers“? I najkraći odgovor glasi - da. I to ne samo zato što se ovdje nalaze manje poznate snimke pjesama koje su bile B-strane singlica, već i stoga što ima nekoliko ranije nikad objavljenih pjesama, a alternativne verzije funkcioniraju savršeno – kao neke posve nove pjesme.
Veliki glazbenici inspiriraju druge i njihova ostavština nam kroz različite aspekte nudi široku lepezu multiperspektivnosti. Ovo Pettyjevo izdanje potvrđuje da njegovi nasljednici i suradnici mogu to i dalje činiti marljivo i bez ikakve zadrške naravno ukoliko ima još dodatnih materijala i nekog zaboravljenog cvijeća.
„Finding Wildflowers (Alterate Versions)“ u ovom uistinu po svemu zlatnom izdanju prava je poslastica za sve ljubitelje vinila.
Ivan Dukić
« Highway Companion 
