facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Kolovoz 2016
Format Albumi
Vrsta Rock and roll / Contemporary Pop/Rock / Country-Pop / AM Pop
Dodano Petak, 23 Prosinac 2016
Žanr Rock and roll
Length 2:11:11
Broj diskova 2
Edition date Kolovoz 2016
Država Europa
Etiketa RCA ‎/ Legacy ‎/ Sony Music
Catalog Number 88985318102
Edition details objavljeno: 5.8.2016.; izvršni producent: Elvis Presley; producent: Felton Jarvis; snimano: February 2–8, 1976 and October 28–30, 1976 at Graceland, Memphis, Tennessee; Overdubs later recorded at Young'un Sound, Murfreesboro, Tennessee
Tags Sony Music RCA Sony Legacy Elvis Presley

Review

Dvostrukii album Elvisa Presleyja, "Way Down In The Jungle Room" svjetlo je dana ugledao 5. kolovoza u izdanju Legacy / Sony Music / RCA. Bilo bi suludo uopće pokušavati odgonetnuti koje je to po redu izdanje nakon Elvisove smrti dostupno publici i slušateljstvu diljem globusa.

8. siječnja 1935. u East Tupelo rodio se Elvis Aaron Presley, a priča kreće 1953.,  kad se s roditeljima seli u Memphis, u državu Tennessee. Tu je Sam Phillips vodio diskografsku kuću Sun u kojoj je snimao uglavnom crne glazbenike. Sam Phillips znao je govoriti da će, ako nađe bijelca koji ima 'feeling' crnca, zaraditi milijun dolara. I to se dogodilo, baš kada je u tvrtku ušao mladić, nitko nije slutio da je to budući "kralj", da je to čovjek koji drži rekorde od kojih se čovjeku zavrti u glavi. No, upravo je to bio Elvis Presley, neosporivi kralj diskografske industrije uopće. Kako u to vrijeme vlasnici tamne puti nisu baš bili omiljeni u američkom društvu, Elvis je bio adekvatna zamjena za tamnopute zabavljače. Elvis je svojom fuzijom svega tada poznatog stvorio novi glazbeni pravac, rockabilly, koji se kasnije razvio u rock and roll.

Budući da se 16. kolovoza ove godine navršilo 39 godina od Elvisove smrti, iduća, 2017. bit će ta u kojoj se obilježava punih 4 desetljeća od kako je Elvis mrtav. Ili možda ipak nije?  No, ono što je svakako važno jest da se apsolutno stalno odaje dužno poštovanje i održava sjećanje na čovjeka koji je bio jedan od začetnika onoga što danas mnogi nazivaju modernom glazbom 20. i 21. stoljeća.

Mnogi su napisali 'tone' tekstova o Elvisovom fenomenu, stoga je teško napisati i dodati nešto novo, ali trebamo se samo malo sabrati da pokušamo zamisliti vrijeme u kome je bijela populacija bila iznad svih, kada su se društvene norme i standardi bazirali na slušanju kojekakvih ljigavih pjesmuljaka. A onda se pojavio mladić koji je na prvo mjesto stavljao tradicionalno glazbene vrijednosti crne Amerike. To je izazvalo pravi potres u apsolutno svim segmentima tadašnjeg američkog društva.

Promicati vulgarnu glazbu, javno izvoditi besramne pokrete proizašle iz plemenskih plesova te pjevati, vrištati poput berača pamuka, mogao je učiniti samo onaj koji zaista duboko i iskreno vjeruje u ono što radi. Elvis je na tom početku dokazao da je bio ispred svih, i rokera i pankera i čega sve ne… on je bio taj koji je utabao put kojim su se kretale i još uvijek se kreću bezbrojne kolone glazbenika. Da je samo to učinio, bilo bi dovoljno, no Elvis je učinio puno više… svojom glazbom na ovaj ili onaj način utemeljio je r'n'r  i to ga pored svega ostalog doista izdvaja u mnoštvu.

"Way Down In The Jungle Room" zapravo je svojevrsna kruna Elvisova rada s RCA Records, jer on jednostavno svoj studio u Gracelandu naziva Jungle Room i tu radi i snima. S druge pak strane, većina materijala "Jungle Room" objavljena je kao "From Elvis Presley Boulevard, Memphis, Tennessee" u proljeće 1976., na kojem se nalazi Top 10 uspješnica "Hurt". Godinu dana kasnije, dakle, tijekom srpnja 1977., većina materijala je 'overdubbed live material', te je izdana na albumu "Moody Blue". Naslovna pjesma bila je na prvim mjestima top ljestvica diljem svijeta, kada je odjeknula tragična vijest da je Elvis Presley umro 16. kolovoza 1977.  Da zaključim, bila su to posljednja dva studijska albuma koje je Elvis objavio za života.

Nerma nikakve dvojbe da se sam Elvis itekako borio sa svom tom mješavinom countryja i pop balada poput ('Blue Eyes Crying in the Rain', 'I'll Never Fall In Love Again', 'Danny Boy', 'Solitaire'), a tu su i klasci iz tog kasnog razdoblja Elvisova rada, kao što su skladbe  'Moody Blue' i 'Way Down'. Oba diska pokazuju svu raskoš i dijametralnu razliku Elvisova umijeća i stvaralačke snage jer slušajući drugi disk možemo jasno zaključiti kako to finalno doista odlično zvuči na prvom disku. Sva ta disperzivna snaga Elvisova talenta, trebala ga je još dosta dugo zadržati na tronu kralja rock and rolla. Sami prosudite je li to još uvijek tako ili je došlo do nekih promjena.

Jasna vizija Elvisove glazbe u toj njegovoj zadnjoj fazi nije baš previše bila okrenuta r'n'r, već određenim koketiranjem s različitim glazbenim usmjerenjima, čak i onima koji ulaze u one glamurozne i kičaste segmente showbiza. Je li ga to zbunjivalo? Je li to baš osobno želio? Ili pak nešto treće? Pitanja su to na koja nikada nećemo dobiti odgovore. S druge pak strane, da ponovimo, Elvis na svom početku dokazao je da je bio ispred svih, on je bio taj koji je utabao put.

Elvisovi fanovi već imaju ovaj dupljak, svi ostali ukoliko se žele informirati kako je Elvis radio, snimao i zvučao neposredno prije svoje prerane smrti, neka svakako poslušaju "Way Down In The Jungle Room". Za sve one koji vole neke raritetne stvari, preporučujem drugi disk da se uvjerite kako je tekao proces nastajanja pjesama, tu zaista ima svega! No, konačni rezultat jednostavno vas mora zaprepastiti.

Ovaj je album zapravo dokaz da Elvis nikada nije prestao vjerovati u moć glazbe i da nikada nije prestao istraživati i tražiti pjesmu kojoj će udahnuti novi život svojim vokalom. Elvis Presley je na kraju krajeva ipak... Elvis.

Mladen Lončar - Mike

Hits 677
Christmas Douets « Christmas Douets Elvis Presley Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42