facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Prosinac 2013
Format Albumi
Vrsta / Rap / Hip-hop
Dodano Petak, 06 Veljača 2015
Žanr Hip-Hop
Broj diskova 1
Edition date Prosinac 2013
Država Hrvatska
Etiketa Dallas Records
Catalog Number CD DALLAS 748
Edition details Produkcija: Mark Silver (SipaMusic), Tomislav Skoko & Vladimir Tkalec (Sound Impuls), Silvio Pasarić & Milo Stavros (S&M)
Tags Renman Dallas Records SIPA Music

Review

Dvadesetisedam pjesama dug album rezultat je pauze koja je trajala punih, i po domaći rep opasnih, 16 godina. Tih se 16 godina Renman, punim imenom Renato Đošić, bavio kojekakvim vidovima umjetnosti, no nekako je uvijek izbjegao da to bude rep. Da li se radilo o izbjegavanju u ime dobivanja nove inspiracije za materijale koji su uslijedili, ili je pak svojevremeno došlo do zasićenja - teško je reći. No sada kada u ruci imamo album THE ALBUM... krka ili krkaspi to uistinu nije niti bitno. Moji su se dojmovi već salili u jedan, takoreći, ogroman val razočarenja kada sam pročitala naziv albuma. Zašto? Zato što me nije pozitivno intrigirao na način da sam jedva čekala uzeti album u ruke i preslušati ga. Zapravo sam ostala zatečena nazivom i fotografijom koja je stajala iznad imena albuma. Svejedno, odlučih stoički odbiti bilo kakve predrasude i prepustiti se preslušavanju.

Očigledno je Renman ostario, no na to nakon preslušavanja albuma, zaključila sam, upućuje samo fotografija albuma što ne treba čuditi, budući da prvi filing koji me obuhvatio za slušanja albuma jest da je kao stvoren za kućne rep partyje. Očigledno je k tome i to da je Renman ostao odan svome upečatljivom stilu repanja i to neovisno toga što su 90-e davno odmakle. Ono što na meni ostaje jest da provjerim ima li u ovome dobu mjesta takvome stilu, propušta li svojim neuklapanjem u vrijeme koje upravo otječe suvremenost koja bi mu, dakako, pomogla da dopre do mlađe publike, ili bolje reći do dječaka i djevojčica koji tek otkrivaju što je rep i kako to danas treba zvučati kvalitetan rep album. Kako bilo jedno je sigurno, Renmana treba cijeniti zbog toga što u moru rima i kvartovskih zagrebačkih spika ogoljava istine i uči neke nove klince kako je to Zagreb disao 90-ih godina. 

Upravo spika 90-ih ostavlja u čudu one koji tih godina nisu furali šatrovačku spiku Novog Zagreba. Naime, već s početka album ostaje poprilično lingvistički nerazumljiv i teško probavljiv za nekoga tko s tim govorom nije na "ti". Budući da sam i ja na tome polju poprilično na "vi", i to s velikim V, nekako sam se probijala kroz svaku pojedinu pjesmu pokušavajući zagrebati ispod površine igre riječi, nadopunjavanja teksta i pronalaženja, u upakiranim rimama, izgubljenog smisla. No, takav način komunikacije u pjesmama ne treba čuditi vratimo li se u 90-e koje i jesu godine u kojima su nastale čak neke od pjesama s ovog albuma. 

Shodno tome, našla sam se pred priličnim zidom te smatram kako je po Renmana nezahvalno uputiti vas na tek nekoliko pjesama koje biste svakako trebali poslušati. U ovome je dakle slučaju recept jednostavan i glasi - Preslušajte cijeli album! Ponovno, ponovno, ponovno... dok vam ne „legne“ kako treba ili barem dovoljno dobro da ga ne osudite na prvu, bez da ste ulovili njegovu bit. S druge strane, ono što zaista mogu reći jest da su me se pjesme: Gle Malu Voćku Poslije Kiše, New York te Dr.Dre nekako najviše dojmile. Svaka od njih donosi, jasno, dašak šatrovačkog govora, a da su pri tom tematski dovoljno raznovrsne. Stil repanja jest ubrzan, beat koji prati album u glavnini je žestok, čvrst, gotovo nemilosrdan prema slušatelju s kalibrom riječi kojega se ne bi posramio niti Eminem.

Uz navedene pjesme, blagu bih prednost dala sljedećima: Kak bit barido ak nemaš krv za to Kae papci čiji početak neodoljivo vuče na gangsta rep, no Renman takva aludiranja razbija već prvom lajnom u kojoj repa: „Ne znaš kuham majmune.“ Upravo smo došli do točke u kojoj je Renman na ovome albumu pokazao najveću slabost. Ovaj je primjer samo jedan od onih koji nakon što isprva ubaci ozbiljnu tematiku, sve bace u vodu, rekla bih - nepromišljenom rimom. Zaista se ne uspijevam oteti dojmu da je Renman u nedostatku, bilo vremena, bilo jednostavno ideja - svojevremeno posrnuo za nečim što mu je isprva palo na pamet. On je, kao kvalitetan hrvatski reper i zapravo svojevrsni začetnik repa na ovim našim prostorima, trebao i morao pokazati više i bolje. Jedno si takvo ime ne smije, ili barem ne bi trebalo, dopustiti izlete u trivijalnost i balaniziranje ijedne lajne. Zašto? Zato jer je to, ruku na srce, ponajbolji recept za izgubiti fana. U tome slučaju pitanje:„Kakve ti to rime pišeš?“ jednostavno zamjeni pitanje: „Kakve ti to rime slušaš?“ 

No, udaljimo se na tren od Renmana i okrenimo se mnogobrojnim gostovanjima na albumu. Zagrebački reper Skole, Mario Huljev, Kristijan Kiki Beluhan, Sven Pfeifer, Vjeran Plavčić te Carla Belovari ostavili su svoj štih na ovome albumu te tako doprinijeli njegovoj promociji, kvaliteti i integritetu. Međutim, nužno je napomenuti kako su gosti odgovorni isključivo za svoj dio teksta. Potonje ne treba čuditi, jer je poznato Renmanovo pravilo o tome da on svoje tekstove piše samostalno, dok su njegovi gosti odgovorni tek za svoje dijelove svake pojedine pjesme na kojoj se pojavljuju. 

Kako bilo, Renmanova se životna svestranost i poletnost iščitava kroz njegove rime na ovome albumu, jednako ako ne i više no na njegova dva prethodnika Nemreš bilivit Me & My Body J.C. Žao mi jedino znati da će s lingivištička gledišta ovakav način obraćanja publici među priličnim brojem njih izazvati pomutnju. No, to je Renman kojega zapravo i nije previše briga svidjeti se svakom klincu koji će već sutra njegovo ime utipkati u YouTube kanal. Njemu je bitno da ga prepoznaju i cijene u vlastitim redovima, a to je ono što je definitivno uspio postići ovim albumom brzog ritma i još bržih rima.

Naposljetku, ne može se uvijek sve svakome svidjeti, zar ne? Prema tome, cjelokupno sagledavajući moram reći kako ne sumnjam da će album naići na svoju publiku od koje će biti prepoznat kao visoko-kvalitetan proizvod. No mene, koja živi s one strane rijeke, u starom dijelu Zagreba, album nije oduševio. Dapače, smatram da bi pametan potez bio uvrstiti knjižicu s lyricsima uz album te tumačenja za pokoju šatrovačku riječ. Neznalicama preslušavanje ovoga albuma predstavlja napor, a shodno tome on i jeste dobar za lude noćne rep provode u kojemu se ne razglaba i ne promišlja isuviše o tekstu koji svojedobno kiksa rimama kojima tu nije mjesto ni zbog čega drugoga izuzev preklapanja s prethodnom lajnom. Nakon 16 godina duge pauze, proširivajući vidike smatram - moglo je i bolje. Međutim, čini se kako je Renman ovim albumom ispunjavao neki drugi cilj i ponovno okupljao u magli izgubljene fanove, ako je tomu tako onda palac gore za njega i njegov rad, jer isti zaslužuje da mu se skine kapa i nakloni.

Nela Baričević

Hits 1843

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma