A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
0 | Document | 0:00 | ||||
0 | Live At Muziekcentrum Vredenburg Utrecht Holland 9/14/87 | 0:00 | ||||
1 | Finest Worksong | 3:48 | ||||
2 | Welcome To The Occupation | 2:46 | ||||
3 | Exhuming McCarthy | 3:19 | ||||
4 | Disturbance At The Heron House | 3:31 | ||||
5 | Strange | 2:31 | ||||
6 | It's The End Of The World As We Know It (And I Feel Fine) | 4:06 | ||||
7 | The One I Love | 3:16 | ||||
8 | Fireplace | 3:23 | ||||
9 | Lightnin' Hopkins | 3:19 | ||||
10 | King Of Birds | 4:08 | ||||
11 | Oddfellows Local 151 | 5:21 | ||||
1 | Finest Worksong | 4:09 | ||||
2 | These Days | 3:35 | ||||
3 | Lightnin' Hopkins | 3:43 | ||||
4 | Welcome To The Occupation | 2:53 | ||||
5 | Driver 8 | 3:35 | ||||
6 | Feeling Gravitys Pull | 5:31 | ||||
7 | I Believe | 4:32 | ||||
8 | The One I Love | 3:20 | ||||
9 | Exhuming McCarthy | 3:22 | ||||
10 | Wolves, Lower | 4:23 | ||||
11 | Fall On Me | 3:05 | ||||
12 | Just A Touch | 3:04 | ||||
13 | Oddfellows Local 151 | 5:01 | ||||
14 | Little America | 2:49 | ||||
15 | It's The End Of The World As We Know It (And I Feel Fine) | 4:01 | ||||
16 | Begin The Begin | 3:57 | ||||
17 | Disturbance At The Heron House | 3:41 | ||||
18 | Moral Kiosk | 3:02 | ||||
19 | Life And How To Live It | 6:27 | ||||
20 | So. Central Rain | 5:19 |
Tamo gdje se stalo treba i nastaviti. Tako bi se otprilike, narodnim rječnikom moglo sažeti snimanje petog albuma danas već legendarnog američkog benda, usprkos snažnom – namjernom ili ne, dade se diskutirati – pomaku u zvuku i konceptu. Jer, "Document" (pokazat će se, zadnji album koji su snimili za kuću I.R.S.) je zagrabio punim zahvatom, odvrnuvši sve prekidače u potrazi za slobodnim protokom te energije koja je nadirala iz odvažnog, ali samozatajnog benda. Sa Scottom Littom kao novošću za producentskim pultom i s navalom samopouzdanja, R.E.M. su upravo ovdje ispunili zadnje uvjete za članstvo u društvu velikih.
To "otvaranje" u zvuku zabilježeno je već na prethodnom "Lifes Rich Pageant", no taj se album još poprilično lijepio za mulj prethodnoga "Fables of the Reconstruction"; slična srastanja povlači i "Document", no već posve opušteni Michael Stipe za mikrofonom te ostatak ekipe bez zadrške ne ostavljaju više mjesta špekulacijama. Još izražajnije politički angažirani, R.E.M. se na tapiseriji petog albuma ne libe zagrebati žestoko a da se pritom nisu mnogo odmakli od uobičajene tekstualne kriptičnosti. Album koji je imao nekoliko radnih naslova (jedan je bio "Last Train to Disneyland", jasno ukazujući kako je bend vidio Ameriku iz Reaganove ere) tako je uistinu postao pravi dokument – vremena, odnosno, trenutka i nadahnuća, odnosno, benda svirački i izvođački posve zrelog i spremnog na visoke dosege.
Otvarajuća "Finest Worksong" bila je instantni zgoditak koji je svojim zvečećim gitarskim uvodom na najbolji mogući način otvorio stalno kotrljajući album. Gotovo prijetećeg ritma i sa osjetno raspoloženim Stipeom, pjesma je snažno udarila ton cijelog seta pjesama koji se naslanja na nju. Daljnji zgodici poput "Disturbance at the Heron House" ili dotad najhrabrijeg Stipeovog vokalnog raspašoja u sjajnoj " It's the End of the World As We Know It (And I Feel Fine)" udarili su pečat na vizu za veću izdavačku kuću, no pravi je "posao" napravila "The One I Love", (anti)ljubavna spojnica najfinijeg popa i rokerske prljavštine, prvi top10 hit u već tada bogatom portfelju R.E.M. Ne samo što je zasluženo dobila svoje mjestašce pod svjetlom reflektora, već je do daljnjih detalja razradila autorsko umijeće koje je tinjalo još na izuzetnom, ali isuviše samozatajnom prvijencu "Murmur", a koje će tek izroditi neke od najvećih pjesama američke i svjetske pjesmarice prošloga stoljeća, poput "Losing My Religion" ili "Everybody Hurts".
Iako mu dio kritike ubacivanje u veću brzinu i političku jednodimenzionalnost uzima za manu u odnosu na prethodne albume, "Document" je punokrvan, punomasan, kaloričan komad rocka po mjeri benda koji je od početka bio predviđen za visine, ali je svoj put popločavao strpljivo, staloženo i sa stalno blagom prednošću pameti nad mudima. Ovdje jedva da ima praznoga hoda ili otkliznuća: i obrada Wire, "Strange" je znalački neprimjetno uklopljena u tkivo albuma, a dodatak puhača u "Fireplace" i posebno cimbala u "King of Birds" (odsvirao "mačak" Peter Buck, sa svojom razigranom gitarom apsolutna zvijezda albuma) djeluju kao prave "male tajne velikih majstora kuhinje". Nema potrebe za uspoređivanja ni s prethodnicima ni sa svime što je uslijedilo te od atenške četvorke načinilo živuće legende – "Document" je gromoglasna objava benda u trenutku svoga najodlučnijeg uzleta, stasita poveznica ranih albuma s novijima.
U svojoj inkarnaciji povodom već dvadeset i pet godina nastajanja, poput dosadašnjih albuma, dolazi u remasteriranom, duplom izdanju. Ovoga puta, dodatni disk predstavlja nastup u nizozemskom Utrechtu u osvit jeseni te 1987. s više nego zavodljivom set-listom. Sasvim dovoljno za nove najviše ocjene.
Toni Matošin
« Lifes Rich Pageant | R.E.M. Albumi Kronologija | Green » |