facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Avalon

Bookmark

Data

Released Svi 1982
Format Albumi
Vrsta / Art Rock / New Wave / Pop rock
Dodano Srijeda, 17 Rujan 2014
Žanr Art Rock
Length 37:31
Broj diskova 1
Edition date Svi 1982
Država UK
Etiketa Warner Bros. / EG
Catalog Number EGHP 50
Edition details Produkcija: Rhett Davies i Roxy Music
Tags Warner Bros Roxy Music

Review

Gubljenjem spontane uzbudljivosti jedne od najprovokativnijih, najrafiniranijih, a možemo kazati i jedne od najzabavnijih rock grupa i njezinim okretanjem ka hladnom profesionalizmu i neduhovitom artizmu obilježena je, u kratkim crtama, sudbina grupe Roxy Music.

Prvobitnu mješavinu campa, manirističnog poimanja rock'n'rolla koji se postupno okretao šlagerskom pjevanju osebujnog imagea i glazbene ekscentričnosti, zamijenili su eksperimenti s imitacijama koje nadalje izravno vode do lažnog dojma originalnosti, te drastično pomanjkanje mašte. A to je put na kojemu se gubi iskrenost, a stječe komercijalnost.

Ovo bi u sažetku bio razvojni put i konačna sudbina (prema brojnim kritičarskim perima) jednoga benda, za čije prve taktove bilo koje pjesme naša „glavna centrala“ u milisekundi percepira o kome je riječ, formirajući (uglavnom) pri tome facijalni izraz, inače poznat kao osmijeh.

Oduvijek sam tvrdio kako se određene paralele mogu pronaći kod muza zaduženih za ljepšu i neizbježnu komponentu koja našu svakodnevnicu čini podnošljivom. Smatram kako je mnogo teže napraviti dobru filmsku komediju naspram bulumente akcijskih prenemaganja. Zato su dobre komedije rijetke, rijetke kao i dobra pop pjesma. A Roxy Music bogme itekako znaju napraviti punokrvnu i rasnu pop pjesmu, za razliku od današnjih, steroidima napumpanih pjesmuljaka bez duše i srca.

Znam da je percepcija glazbe vrlo individualna kategorija, ne samo zbog toga što ovisi o iskustvu pojedinca, nego i zbog toga što proizlazi iz cjelokupne osobnosti. Na nju utječu kulturna i društvena kretanja sredine sa svim svojim iskustvima, nespokojstvima i srećama. A moje glazbeno iskustvo mi pouzdano kaže kako su upravo Roxy Music dobrim postotkom zaslužni za formiranje moje osobne sreće, makar u onome dijelu kojeg čini glazba.

Dosta je bilo trošenja živaca naših čitatelja, vrijeme je za kazati par riječi o njihovom osmom – ujedno i posljednjem – albumu simboličnog naslova koji kao da nagovještava njihovu, ali i svačiju, finalnu potragu nakon koje je potrebno ostaviti prepoznatljiv trag.

Po dobroj staroj tradiciji i ovaj omot, kao i prethodne, krasi ženski lik(ovi), ovoga puta glava s drevnom kacigom pogleda usmjerenog u maglovitu neizvjesnost.

No za neizvjesnost nije bilo potrebno strahovati: ovaj im je uradak osigurao vječnu slavu i zaslužno mjesto među najboljim britanskim albumima svih vremena.

Komercijalna strana (protiv koje sam Ferry nikad nije imao ništa protiv) potvrđena je visokim mjestom na glazbenim ljestvicama, s izrazitim favoritima kao što su More Than This, te naravno naslovnom Avalon.

Preko cijelog albuma razapet je konzistentan krajolik ujednačenog i prepoznatljivog materijala s poznatim gitarskim minijaturama majstora kakav je Phil Manzarena, jedan od osnivača grupe, nadopunjavan finim kolorističkim upadima na saksofonu, klarinetu i oboi, „brata mu po oružju“ Andyja Mackayja.

A finalni magični dodatak – svojevrsni final touch, poznati je Ferryjev sanjivi vokal, ponekad na granici recitacije, no uvijek svjež i muževan. Poznato je kako se svojevremeno Ferry prijavio za popunu glavnog vokala u legendarnim King Crimsonima po odlasku Grega Lakea. Nije prošao, no to je ujedno bila i lansirna rampa za pokretanje projekta znanog kao Roxy Music.

Ferry je svojevremeno kazao kako su im prvobitni uzori bila imena poput Beatlesa, Stonesa, Pink Floyda, the Who, Kinks, Traffic, Bowieja, King Crimsona… sama krema britanske rock scene. Unatoč takvim uzorima ipak su pronašli vlastiti izričaj, uvijek ugodan uhu i grlu. Neki će kazati kako ih ovaj uradak podsjeća na glazbu koja se može čuti prilikom posjeta Buddha baru, glazbu koja ugodno i nenametljivo upotpunjava atmosferu bez obveze pažljivijeg konzumiranja. No, treba dobro poslušati emotivnu instrumentalnu Taru u kojoj Andy briljira u nenadmašnom solu, ili pak ambijentalnu, opet instrumentalnu minijaturu realno dočaranu u Indiji, što neminovno dovodi do brze promjena mišljenja.

A ima tu i makar u tragovima prisutne funky atmosfere u The Space Between s nenametljivom klavijaturskom pozadinom, te pouzdanom ritam sekcijom. Sposobnost pisanja lijepog nastavlja se u još jednom biseru, Take A Chance With Me, koja uz The Main Thing i True To Life vraća uspomene na neka sretnija, ljepša vremena, kada je glazbena originalnost bila svakodnevna pojava, a ne izuzetak; kada je erupcija majke svih rock vulkana izbacila ono što danas predstavlja klasiku.

Ukratko, kao da su znali, Roxy Music su ovim uratkom opraštajući se od aktivnog zajedništva poklonili svijetu jedan od tisuću bezvremenskih cvjetova koji nikad neće izgubiti ni oblik, ni boju, ni miris, a pri tom su glasovima naroda, a ne kritike u svijet popa donijeli i Zakon i Pravilnik kako pop treba zvučati.

I zato im veliko HVALA.

Đorđe Škarica

Hits 648
Avalon « Avalon Roxy Music Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42