Review
Titula ovogodišnjeg najboljeg debitantskog albuma zasluženo odlazi karizmatičnom Samu Sparrou, koji je sa istoimenim albumom i hitom Black And Gold osvojio svjetsku glazbenu scenu.
Zamislite kombinaciju Princeova glasa i glazbe Daft Punka i biti ćete vrlo blizu onome čime se karizmatični Sparro predstavlja široj javnosti. Elektrofunk je njegov đir, a mantra više duhovne sfere, koje tako osebujno dolaze do izražaja u već preuveličanom megahitu Black And Gold u kojemu Sparro ističe da je bez ljubavi sve samo „skupina stvari“.
Filozofski nastrojen kantautor svoju će osudu 21-og stoljeća dati u još jednom produhovljenom hitu 21st Century Life, koji će ga još više približiti modernoj glazbenoj publici. Uvodna Too Many Questions nagoviješta cijeli stil i sintetiku albuma, dok Sick predstavlja funky nabijenu osudu današnjeg svijeta. Waiting For The Time pomalo je psihodelična pseudobalada, dok se u brzom intermezzu Recycle It! Sparro u lakopamtljivom refrenu nabrzinu okreće ekološkoj tematici. Cottonmouth i odlični Hot Mess prelaze u groove disko poskočice, dok će povrat misaonim temama označiti odlična Pocket, osobni favorit sa cijelog albuma.
Sparro će album zaključiti sa retro disko hitom Cut Me Loose, kao stvorenom za još jedan single sa albuma, ponešto blažim i brzim hitom u stilu 80-tih Sally, te profinjenim kombinacijama popa i elektronike u pjesmama Can"t Stop This i skrivenoj akustičnoj laganici Stay Hungry, u kojoj Sparrov glas dolazi do punog izražaja uz klavirskoj pratnji.
Ujednačen, vješto balansiran i profinjen, debitantski album Sama Sparroa rijetko je viđena kombinacija originalnog pristupa elektronskoj glazbi uz nikad dosadne stihove, koji se na tržištu plasira u nekoliko inačica (ovdje je recenzirano europsko izdanje). Ime Sama Sparroa svakako treba zapamtiti, dok se slušanje njegova albuma može opisati njegovim završnim stihovima – I finished all the food on the plate, I enjoyed it, it tastes great, but I"m still hungry …
