Review
Album Bookends (1968.) svojim je sadržajem izazvao pravi boom na tadašnjoj folk–rock sceni. Skladateljski potencijal Paula Simona pokazao je visoko izražen potencijal i sposobnost, dok je Art Garfunkel još jednom potvrdio svoje neosporne vokalističko-interpretacijske kvalitete.
1968. godina bila je obilježena snažnim studentskim previranjima i željom mladih da doslovno mijenjaju svijet, no kao i obično za neke značajnije pomake nije bilo prostora. Film Diplomac, odnosno The Graduate i istoimeni soundtrack, a osobito pjesma Mrs. Robinson, učinili su da album, ali i legendarni duo Simon & Garfunkel obilježe tadašnju vrlo jaku i znakovito izražajnu folk–rock scenu. Ovaj singl obilježio je kasne 60-e, a s druge pak strane njihovo partnerstvo počelo je osjetno slabiti. Iako je pred nama još jedan fantastičan album, osobito će njihov sljedeći uradak zapečatiti njihovu krucijalnu ulogu i značaj.
Tijekom zadnjih godina šestog desetljeća u kolaboraciji Simon & Garfunkela počeli su se osjećati značajniji bipolarni pomaci i njih su se dvojica značajnije počeli razdvajati i isticati svaki svoje vrijednosti i kvalitete. Simonova skladateljska genijalnost i fantastična Garfunkelova vokalno-prezentacijska impresivnost doveli su do pojačanih tenzija unutar njihovog partnerstva. Sve je to za samo dvije godine dovelo do njihovog razlaza i prestanka zajedničkog rada. No te, sada već daleke 1968. još su bili značajno povezani obostranim interesima i naravno ugovornim obvezama. Stoga, album Bookends, osim velikog hita Mrs. Robinson, donosi još pregršt genijalnih skladbi kao što su America, Old Friends, A Hazy Shade of Winter, Save the Life of My Child i At the Zoo.
Ove kompozicije samo naglašavaju veliku ingenioznost Paula Simona, no istovremeno jasno pokazuju da je cijela stvar u njihovoj suradnji, da se sve odvija u intenzivnoj interakciji njih dvojice i ostalih pratećih glazbenika. Kada se sve to spoji i poklopi, dobivamo ovakav antologijski album dužine trajanja samo 29 minuta i 13 sekundi. U tom vremenu dobili smo toliko toga da to nije za vjerovati. Puno puta imao sam se prigode uvjeriti kako neki glazbenici niti na dvostrukim izdanjima ne uspiju postići koliko-toliku razinu umjetničke impresivnosti. Simon & Garfunkel s time nisu imali ama baš nikakvih problema. Što se tiče artističke prezentacije, tu su naprosto briljirali, a prateći glazbenici jednostavno boje i grade svaku pojedinu skladbu.
Na kraju cijele priče dobivamo album antologijske vrijednosti sa skladbama koje svojom tematikom podržavaju društvene i reformirane standarde, a to stvarno mogu samo najveći, a Simon & Garfunkel to zasigurno jesu… U to nema apsolutno nikakve sumnje.
Mladen Lončar - Mike
« Parsley, Sage, Rosemary and Thyme 
