Review
Nakon što je 2007. The Weirdness slabo odjeknuo u medijima te nije uspio zadovoljiti apetite njihovih dugogodišnjih fanova, Stoogesi nam predstavljaju novi uradak s čak šest godina odmaka od prethodnog. Dok se u tih šest godina bendu dogodilo nekoliko većih promjena u svojoj glazbenoj orijentaciji ostali su konzistentni. Oslabljeni za jednog originalnog člana - gitariste Rona Ashetona koji je preminuo 2009. Stoogesi su regrutirali druga jaka imena hard i garage rock žanra i okrenuli se indie labelu Fat Possum Records za izdavanje Ready To Die. Vjerojatno je ova odluka ponukana Iggyjevim osobnim iskustvom prilikom izdavanja svoh solo albuma Apres kad je, pričajući o izdavačkim kućama, rekao: „što je svaka glazbena kompanija ikad učinila za mene osim mučila me i ponizila?“. Taj album je nudio izdavačkoj kući Virgin / EMI i oni ga nisu željeli. Mislili su kako album neće zaraditi te da ga njegovi fanovi neće voljeti. Tako su Stoogesi zaplovili indie vodama uz novu mješovitu hard rock ploču koja začudo, nakon toliko godina, ima pregršt njihovih karakterističnih zvukova i tekstova.
Čak tri rock balade svjedoče Iggyjevom utjecaju na sveukupni materijal. Solo karijera sazdana na jazzy šansonama i ovdje je umirila pjesme koje su barem nazivom provokativne. Tako u Sex & Money možemo čuti da 'bradavice dolaze i odlaze' dok u DD's Stoogesi slažu cijeli hvalospjev velikim košaricama. Ako ništa zbog dugovječnosti samog benda i ono malo kontroverze koju bi ove pjesme trebale pobuditi nestaje u Unfriendly World. Balada s country prizvucima odgovara više opusu Johnny Casha ili šak Tima McGrawa no eto našla se i u njihovoj kolekciji i to u prilično dobroj izvedbi. Zanimljiva je činjenica da je pjesma Burn zapravo najpamtljivija stvar s albuma, a naslovna stvar Ready to Die je prati u stopu.
Davne 1996. Ron Asheton je izjavio za Mojo da su Stoogesi mogli postati američki Rolling Stonesi, ali su negdje putem zeznuli stvar. Ready To Die solidan je povratak Stoogesa i premda nisu njime osmislili ništa posebno novog, sveukupni dojam je prilično dobar i poodmakao od osrednjosti prošlog albuma. Iggy je prije izlaska albuma izjavio:
My motivation in making any record with the group at this point is no longer personal. It's just a pig-headed fucking thing I have that a real fucking group when they're an older group they also make fucking records. They don't just go and twiddle around on stage to make a bunch of fucking money...
Jasno je da Stoogesima zarada nije u misiji i viziji ovog albuma posebice ako se uzme u obzir njihov indie label potez, ali ovo izdanje povod je turneje na kojoj povratak među žive hrvatskoj publici tek trebaju dokazati. U nadi da će novi hitovi uživo potvrditi ono što Iggy vrlo samouvjereno tvrdi možemo reći da je nova ploča solidno pokriće benda koji nosi kultni status ne samo zbog privatnih priča članova već zbog nekadašnje sirove snage koja im je i osigurala status institucije u tom žanru.
Željka Bešić
/
« The Weirdness 
