Review
Nakon dugih 18 godina dočekali smo novi album legendarnog pop rock dvojca iz osamdesetih. I iskreno, nakon predzadnjeg albuma bilo je upitno što ćemo na ovom dobiti. Prošlo je i puno više vremena između ovog posljednjeg i predzadnjeg nego dva albuma prije, ali ovaj je više vjeran njihovom izvornom zvuku i možda i logičan nastavak istog.
Iako je prisutno dosta sempliranja album ni u jednom trenutku ne djeluje preisproducirano, već ima njima svojstvenu osjećajnost i tečnost. I ovaj put Roland i Curt uspjeli su naći način kako slušatelja uključiti u pjesmu, te melodije i atmosfera usade vam se u sjećanje i jedno vrijeme često razmišljate o njima.
"No Small Thing" dobro otvara album, ali možda i nije najbolji pokazatelj što dalje slijedi. Ili je kao takva promjenjiva zapravo pravi opušten uvod u jedan takav opušten i otvoreni album? Lagana, prozračna, sa stalnim porastom napetosti do dramatičnog kraja same pjesme uistinu vam otvara pitanje što dalje slijedi.
"The Tipping Point", posvećena osobnom Orzabalovom gubitku, glazbeno podsjeća na najuspješnije dane. Uvod, melodije, refren,... ova pjesma kao da je zalutala sa "The Seeds Of Love" albuma. Ovo je sigurno jedna od najjačih pjesama albuma, i vrlo mudar izbor za singl – poveznica s prošlim radom, a kao takva i singl možda i igra na sigurno?
"Long, Long, Long Time" s gostujućim ženskim vokalom u refrenu, sporija je i mirnija pjesma, također s jasnim TFF potpisom. "Break The Man" navest će vas u najmanju ruku na tapkanje nogom ako ne i na ples. "My Demons" je brža, s više elektronike, možda jedan od slabijih trenutaka albuma.
"Rivers Of Mercy" je nedvojbeno vrhunac albuma. Također pjesma koja kao da je zalutala sa "The Seeds Of Love", a prema dubini poruke i izlaznoj gitarskoj melodiji, vrlo slična pjesmi "Woman In Chains". Za one koji traže stari TFF zvuk, ovo je pjesma za vas. Uvodnim stihovima: "Well, the streets have started burning, There's trouble in the towns" i "Well, to hell with my immunity, Gonna hold you close, Till the shadows disappear.", jasno prenose dojmove i razmišljanja o globalnim događanjima u zadnje tri godine. Tekstovi su im uvijek bili jaka strana, uvijek su znali prenijeti poruku, a ova pjesma je apel za jedan bolji svijet od ovoga u kojem živimo, i opet sličnost sa "Woman Inb Chains".
"Please Be Happy" je lagana i sjetna, s TFF potpisom. "Master Plan" kao da je oda njihovim velikim uzorima, i nije upitan odgovor na stih pjesme "Lost between The Beatles and The Stones". I više puta su u raznim izjavama naveli Beatlese kao jedne od velikih uzora. U ovoj pjesmi back vokali zvuče baš kao da ih pjevaju sami Beatlesi, cijela pjesma ima "The Fab Four" atmosferu. Usudio bi se reći ima manje te atmosfere nego cijeli prethodni album. "End Of Night", sinth pop, je još jedan od slabijih trenutaka albuma. "Stay" je jedan lagani broj koji zatvara album.
Bez obzira na dugo vrijeme čekanja, drago mi je da nisu snimali albume reda radi nego kada su imali što za reći. Veliki životni gubitak i posljednje neobične i izazovne tri godine dale su motive i notu koju su savršeno pretočili u riječi, glazbu i atmosferu. Nakon dugih 18 godina vratili su se na najbolji mogući način.
Silvije Novosel
/
