A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
England Keep My Bones


Bookmark

Data

Released Lipanj 2011
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock / Alternative Singer/Songwriter
Dodano Ponedjeljak, 19 Rujan 2011
Žanr Rock
Length 55:07
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2011
Država UK
Etiketa Xtra Mile Recordings
Catalog Number XMR043CDB
Edition details Datum objave: 6.6.2011.; Produkcija: Tristan Ivemy ; Snimano: siječanj 2011.
Tags Frank Turner Xtra Mile Recordings Tristan Ivemy

Review

Najgore mi je pisati o albumima koji mi se stvarno sviđaju jer mi onda svaka rečenica djeluje kao emocionalna ucjena i imam neopisivu potrebu da već u uvodnom dijelu teksta kažem da je npr. England Keep My Bones savršen album koji sam do ovog trenutka preslušala jedno milijun puta (uključujući i onaj napjev o povijesti Engleske). Znam da zvuči opsesivno, ali tako je.

England Keep My Bones je izašao nedugo nakon Poetry of the Deed koji je na svoj način isto bio simpatičan, ali na životu ga je držalo tek nekoliko pogođenih pjesama, a više od svega nedostajala mu je neka uvjerljiva mantra koju je teško secirati riječima, ali koju svatko može osjetiti i sukladno tome biti maksimalno patetičan prilikom opisivanja svog doživljaja novog albuma Franka Turnera, jer i život je često puta takav, nametnuto ili svojevoljno varira od letargije do kaosa, barem kad su u pitanju ljudi više usmjereni na tekuće probleme i sadašnji trenutak nego na praiskonsku bit i smisao svemira. Da je rock'n'roll u suštini, ionako smo znali (super – jedan problem manje), ali nije zgoreg ponoviti lekciju u I Still Believe, kao što postoji i jasan razlog zašto je čitav England Keep My Bones, makar odjekivao daleko u prošlost, došao upravo sad. Treba vremena da se u čovjeku nešto prelomi i da iste strukture koje su mu uvijek bile u glavi konačno zvuče kao manifest. Gledati iz podnožja planinu na kojoj nisi i na kojoj jesi bio dvije su različite stvari.

Recimo, to je jasno kada Turner pjeva o svojoj baki u Peggy Sang The Blues, pjesmi punoj respekta, ali toliko neopterećenoj, kao da se sva nostalgija pretočila u gitare koje razriješuju sve generacijske udaljenosti. Baka kaže da nije bitno odakle si nego kuda ćeš, i stvarno ima pravo, ali činjenica je da ja to kažem svom sinu, on bi samo kolutao očima. I Am Disappeard još je jedna velika životna istina o stalnoj spremnosti na bijeg svaki put kad situacija postane preteška, vjerojatno najbolja pjesma na albumu koja opet u par škrtih metafora uspijeva obujmiti ogromnu količinu emocija. U vrh spadaju još Wessex Boy, priča o djetinjstvu i mladosti, vezanosti za jedan kraj i domoljublju u onom istom smislu u kojem svatko od nas voli svoje ulice, bez previše fatalizma, zatim Glory Hallelujah, pjesma koja bi lako mogla postati novi idealizam iako ga zapravo negira i iako postoji otprilike 6 i po milijardi idealizama na svijetu (što je i njegova najveća ljepota), te moj favorit...

I have artist's hands, though I'm a working man
But my craft has been forgotten by the age

...smješten u posljednjoj Balthazar, Impresario. Koliko je u tim rukama naslijeđa, toga ni sam Frank vjerojatno nije svjestan. Ipak, nemam volje za smještanjem Turnera u glazbeni kontekst; niti mi se da, niti sam o tome razmišljala, niti imam koncentracije, a i nekako, kao da svaka usporedba stvara odmak od pjesama koje trenutno ne želim slušati s udaljenosti.

Za kraj treba još naglasiti da Frank Turner dolazi na ovoljetni Terraneo što je preporuka sama po sebi jer nema šanse da će iduće ili godine nakon iduće zvučati jednako dobro. Kod pravih glazbenika stvari se akumuliraju godinama, a England Keep My Bones je definitivno njegov trenutak.

Marina Vukman

Hits 1227
Frank Turner Albumi Kronologija Positive Songs For Negative People » Positive Songs For Negative People

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



$ich+Dvorac u Klubu kulture


Mortal Kombat na kućnom pragu


Rod Stewart u Ljubljani


Zagrebački kultni klub ugostio mlade nade glazbene scene


Još jedna uzbudljiva večer Vrela zvuka: Magalí Sare i Manel Fortia


Gipsy Kings ispunili zagrebačku Arenu latino zvukovima


Galerija fotografija: Foncedalle, GØK2, Host Unknown


Krankšvester tradicionalno odlični u Vintageu


Chris Botti potvrdio svoju veličinu


Valhalla MUF 2024.


Symphonika On The Rock i treći put u Lisinskom


U klubu Boogaloo održan ZMF Media dan


Camille Bertault Quintet oduševio Tvornicu


Sjajan koncert The Tiger Lilliesa u Kinu SC


Trap Takeover na jednu večer preuzeo Kutinu


Zadruga rasturila u rasprodanom Hard Placeu


Songkillers nastupili u Tvornici


Kries u Boogaloo – autohtona hipnotička etno psihodelija


Urban&4 uz gudački orkestar nastupili u Šibeniku


“Ne igraj se s vatrom, slušaj ju!”