facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Cradlesong


Bookmark

Data

Released Lipanj 2009
Format Albumi
Vrsta Pop / Rock
Dodano Četvrtak, 29 Rujan 2011
Žanr Rock
Length 52:34
Broj diskova 1
Edition date 2009
Država USA
Etiketa Emblem/Atlantic/WEA
Tags

Review

 

Nervozni frontman nekad nezaobilaznih Matchbox 20 i kreator najbolje Santanine gradsko-ljetne pjesme svih vremena izdao je drugi solo album u kojem se opet konstruktivno živcira, i to pretežno oko ljubavi u nastajanju i nestajanju, ne skidajući pritom s lica onaj nepogrešivi pjesnici-su-čuđenje-u-svijetu pogled (vidi cover) s kojim je sredinom 90ih defetistički sjedio po rubovima ponoćnih NY pločnika i osvajao tada rockom siromašne MTV liste.
 
I iako su se vremena od onog filmskog Goo Goo Dolls hita nepovratno promijenila, Thomas je ostao isti svjesno mainstream rocker s dopadljivim pjesmama bez mnogo provokacija i s puno ljudskog optimizma, samo što se u ovo doba inflacije uvijek novih i drugačijih komercijalni zvuk doima kao svojevrsna alternativa. Tako da Cradlesong nećemo uspoređivati sa zadnjim albumima Sheryl Crow, ali ni s aktualnom američkom college scenom.
 
Četrnaest općih pjesama sretno oženjenog emotivca na mjestu koje se bez čvršće logike redaju jedne za drugom angažirat će nas više nego što mislimo, jer unatoč zamornim i banalnim segmentima, Cradlesong nudi dovoljno užitka svakome tko je prestao bilo što očekivati.
 
Her Diamonds prava je pop rock stvar u tradiciji benda, progresivna i napeta s manično depresivnom vokalnom linijom koja u globalu pršti od nerazumne euforije, kao i većina ostalih pjesama s albuma. Mockingbird je još jedna donekle energična i ljepljiva, a Real World '09 uz sve navedeno čak hrabra s onim mladenački naivnim početkom. 
 
Od 'težih' stvari izdvajam Still Ain't Over You i Natural, mračnije i napaćenije tempirane bombe s dubljom verzijom istog glasa, a upitnik stavljam na zadnji asketski country Getting Late koji smiruje čitav koncept u nešto što bi jednom, nadam se, moglo prerasti u malo proćišćeniji, da ne kažem zreliji, treći Thomasov solo album.
 
Kao cjelina album je nažalost nesaglediv – jednostavno preopsežan zbog čega se svi važniji naglasci gube, i zbog čega nas lagani umor hvata već polovicom. Tako da, unatoč svim novim momentima kojih ipak ima, snazi vokala i nekom super metalnom prizvuku pojedinih pjesama, teško da možemo sumirati How Far We've Come, jer iako Cradlesong na malo pomaknut i jezovito sentimentalan način funkcionira i danas, sigurna sam da bi bolje sjeo negdje krajem 90ih.
 
Marina Vukman
Hits 666

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42