A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2022
Format Albumi
Vrsta / Etno / World / Folk-rock / Adult Alternative Pop/Rock
Dodano Petak, 13 Siječanj 2023
Žanr Pop-Rock
Length 1:17:17
Broj diskova 2
Edition date Listopad 2022
Država Europa
Etiketa Dallas Records
Catalog Number 2LP DALLAS043
Edition details objavljeno: 25.10.2022.; producenti: Max Wilson, Zvonimir Dusper Dus i Igor Polak; snimano: 10.06.1993., GSC Kulušić, Zagreb
Tags Vještice Max Wilson Zvonimir Dusper Dus Igor Polak

Review

„Vještice su se javile krajem 80-ih godina, prije rata, i svoj brzi uspjeh od anonimnosti do afirmacije mogu zahvaliti prvenstveno originalnoj, do tad nečuvenoj glazbi Srđana Sachera. I isto tako zahvaljujući vrhunskim bendovima iz kojih su došli članovi grupe: Sacher iz Haustora, Max Jurčić iz Filma i ja iz Azre“, najbolje je opisao Vještice Boris Leiner u svojoj knjizi „Sve bio je ritam“ i pridodao: „Muzika Vještica je bila autentična i osebujna – reklo bi se totalno drukčija od drugih – po harmonijskim sklopovima i po pomaknutim, poliritmičkim bubnjevima. I po začudnim, pjesničkim tekstovima Srđana Sachera.“ Eto, kako je to odlično, jednostavno i precizno Leiner napisao u svojoj knjizi „Sve bio je ritam“, tako da je preko toga čak suvišno išta pisati. Ipak, nadodat ću još koje slovo, pa kako bude…

Dakle, moj prvi susret s Vješticama (kao bendom, mislim, ne onako inače u život) bio je kad sam kupio njihovu audio kazetu „Totalno drukčiji od drugih“, one godine kad je i objavljena (1989.) u izdanju tadašnjega zagrebačkog Jugotona. Već na prvu bili su neizmjerno interesantni, vjerojatno upravo zbog svega onoga što je Leiner spomenuo i jer su, bez imalo pretjerivanja, bili „totalno drukčiji od drugih“. Kazeta je na prvo slušanje bila odlična, onako, što bi se reklo, od A-Ž, premda se baš i nije uklapala u druge stvari koje sam u to vrijeme slušao. Studijski materijal snimili su u Kulušiću i studiju R4 RTZ-a tijekom ožujka te godine, a miksali ga u Lisinskom. Sve kompozicije napisao je Srđan Sacher, a fotografiju za naslovnicu napravila je Jasna Leiner. Pojavio se svojedobno i neki fora spot naslovne kompozicije koja rastura složenošću ritma, jednostavnošću zarazno pitke melodije i refrena kao i odličnih pratećih vokala. Ukratko, na našoj sceni Vještice su postale uistinu poseban i jedinstven fenomen.

Naravno, dvije godine kasnije nabavio sam i njihovu drugu kazetu „Bez tišine!“ koju je objavio manje poznati izdavač, Plavi pilot. Kako je i zašto pukla ljubav između Jugotona i Vještica, ne znam, ali svaki njihov idući album izišao je u okviru neke druge izdavačke kuće. „Bez tišine!“ bio je također pravi rastur od albuma, premda poprilično drugačiji od prethodnog: s naznakama world musica i etno-glazbe u simpatičnoj i vedroj kombinaciji lepršavog jazza te jednostavnih, prozračnih i duhovitih tekstova u koje se šarmantno ubacivao kajkavski dijalekt. Iste godine na kazeti je objavljen i njihov live album „Vještice = Witches – Live In Schwarzwald“ u izdanju Combat Rock Recordsa. E, taj se nažalost nije domogao mojih bubnjića, tj. nisam ga poslušao. Ali sam zato onaj live „Djevojke u ljetnim haljinama volim – live“ (kojega je 1995. objavio Crno bijeli svijet kombinirajući snimke koncerata s tri lokacija – Doma sportova, Šalate i Kulušića) imao na CD-u i bio mi je dobar. Posebno mi je zanimljiva bila pjesma „Kako biti Indijanac, a da te ne istrijebe“ - spoj countryja i etno-glazbe američkih starosjedioca s lako priljepčivim refrenom kojega je publika u Kulušiću tako zdušno i uigrano otpjevala. U stvari, to je najbolji opis Vještica s dominantnim ritmom Leinera koji drugačije tretira bubanj: 'Hi hat' mu je je zamijenjen 'cow-bellsima', koristi triole definitivno često i obilno, a mjerne jedinice su preuzete iz nekih plemena. U stvari, svoje bubnjeve svira na jedan šamanski, „tribal“ način što je uistinu fascinantno.

Nakon toga, objavljen je novi studijski album - „Kradljivci srca“ (1996.). Na naslovnoj strani se nalaze samo Boris Leiner i Max Wilson; Srđan Sacher je potpisan na prvih pet pjesama albuma, dok je ostalih pet, kako piše, napisao hrvatski narod. Dakle, ima ovdje nekoliko reizdanja starih pjesama i prepjeva međimurskih narodnih. Premda je album produkcijski i glazbeno izveden savršeno, osjeća se određeni odmak u kvaliteti u odnosu na prva dva. Izgleda da su se kreativni momci mislima odlutali u neke ostale projekte te je ponestalo izvorne kohezije koja ih je držala skupa.

No, ovaj live album, „…su to bili topovi…“ koji bi trebao biti i glavna tema ove priče jest slika vremena kada su Vještice bile u naponu svoje snage, posebno u live izvedbama. Album je snimljen 10. lipnja 1993. u kultnom zagrebačkom GSC Kulušić. Dallas Records je napravio odličan potez što je objavio upravo ovaj koncert i to baš tako kako jest – kao dvostruko vinilno izdanje na 180 gramnom vinilu. Uz tri strane koje sadrže poprilično kvalitetnu snimku vjerojatno cijeloga koncerta, na četvrtoj strani pridodane su i snimke s tonske probe. Uz izvornu, ovu uistinu nevjerojatnu glazbenu trojku, ima ovdje i jedan gost – Robert Lovrić, vođa grupe Ayllu. Inače, na unutrašnjim omotima ploča napisani su tekstovi svih pjesama.

Koncert su otvorili pjesmom „Bez tišine!“ nakon koje je Sacher duhovito predstavio članove benda „s lijevog na ekstremno lijevo“. Nižu se ovdje pjesme „Moja jedna jedina“, a potom „Stalno mi lomi koplje“ u kojima se Leiner bez sumnje dokazao kao jedan od najboljih bubnjara ovih prostora. „Su to bili topovi…“ kreću s laganom Maxovom gitarom i pratećim vokalima, a zatim je postupno, nenametljivo i interesantno grade u nešto izuzetno moćno pri čemu je teško vjerovati da izvedbu s toliko puno glazbenih detalja uživo izvode samo trojica glazbenika. Pjesmu „Zima“ započeo je Max s najmanjom dvanaestožičanom gitarom na svijetu, netko u pozadini se raskokodakao (ne bi me čudilo da je Boris), a potom se uključila i nevjerojatna ritam sekcija. Ima ovdje mijaukanja, zviždukanja, prepoznatljivih zahtjevnih ritmičkih struktura i mnogo zabave, koja je uvijek bila najbitnija za opstanak benda. B strana ploče kreće s njihovom pjesmom „Saksofon i dva klavira“ koju je započela Maxova ritam gitara. Uz ritmičnost, ovdje dolazi do izražaja i njihovo višeglasje u kojemu su bili nenadmašni. „Neobičan dan“ je stara Sacherova pjesma koju je napisao još dok je svirao u sklopu grupe Haustor. Izvedba Vještica je drugačija, s gitarom i bubnjevima u prvom planu, bez one prepoznatljive Sacherove bas dionice, tako da zvuči nekako agresivnije. Na idućoj pjesmi „Nema mjesta suzama“ priključio im se kao gost Robert Lovrić, vođa grupe Ayllu, koji je na pjesmi svirao siku. Zanimljiv je live aranžman ove pjesme: kreće oštrom bas dionicom, a onda se uključuje siku, dok Boris u pozadini gradi atmosferu svojim bubnjarskim rješenjima, a Max svojim kvalitetnim gitarskim dionicama. Nakon toga Sacher je najavio Borisa Leinera koji je uz pjevušenje „De si da si moj golubu, tam sam de se novci zgube… Hujahaj…“ krenuo s izvođenjem nevjerojatnog višeminutnoga sola te još jednom pokazao svu raskoš svoga glazbenog talenta. Nakon ubacivanja Maxa na gitari, krenula je jedna nezaboravna, izvrsna izvedba pjesme „Kradljivac srca“.

Još je jedna live strana ove ploče s koncerta u Kulušiću, a to je ona C strana. I ovdje možemo čuti vrhunske pjesme u dobrom odabiru kombinacije prva dva albuma „666“, „Plešući s duhovima“, „Trula jabuka THC“ i „Totalno drukčiji od drugih“ uz dodatak jedne tada sasvim nove pjesme „Savila se ruža“ koju nisam čuo na njihova prva dva albuma i ne vjerujem da je se može pronaći igdje drugdje. Koncert su završili cirkuskim sviranjem bubnjeva, Sacherovim ponovnim predstavljanjem benda i veselom izvedbom pjesme „Totalno drukčiji od drugih“. Ubrzana je ovo verzija u odnosu na originalnu, na opće veselje publike koja je pri izvedbi vidno uživala.

Na četvrtoj strani možemo čuti snimku tonske probe na kojoj im se „Savila ruža“ i to tri puta, a odsvirali su još i „666“ i „Plešući s duhovima“. Kvalitetne su to snimke jednog izvrsnog benda u odličnom prostoru. A live ploča Vještica iz Kulušića pod naslovom „…su to bili topovi ili lupa moga srca“ svakako je vrijednost koju u svojoj zbirci ploča treba imati svaki istinski diskofil.

Ivan Dukić

Hits 166

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Chui u Petom kupeu


Mjuzikl "Ljepotica i zvijer"


Lutke na koncu @ Tvornica kulture


Kratko i upečatljivo iskustvo


Bosak & The Second Hand Band Live In Vidra Theater


Lačni Franz u Hard-Placeu


Cinkuši u močvari obilježili kraj godine


Komemoracija u HNK za Massima


Urban&4 u Saxu - sutra ćemo pričati!


Slavonski božićni domjenak na malo drugačiji način


Zagorski pankeri proslavili kraj godine


Partibrejkers u Vintageu


Zeal & Ardor u Močvari


Zimski MUF rastopio Hard Place


Widowspeak supp. Camille Camille


Odinova večer južnjačkog rocka


Vojko V u Tvornici


Stoneraj na najjače


Kries užario prepunu Močvaru


Milky Chance održali koncert u zagrebačkoj Tvornici