Devotion

Review

Evo nam još jedne mlade britanske nade modernog soula i popa. Jessie Ware prošle je godine izdala svoj prvijenac Devotion. Iako možda nije polučio nekakav uspjeh (izuzev umjerenog uspjeha singla Wildest Moments), ovoj izvođačici to vjerojatno i nije to toliko bitno. Njena glazba i glas podsjećaju na puno stvari, od Adele i Sade sve do R&B-a osamdesetih a la Teena Marie, no ona u svim tim sličnostima nekako može stajati za sebe.

Ovaj prvijenac tipičan je prvi album mlade nade koja ima potencijala, ali ga nije još do kraja usavršila. I to je normalno. Unatoč tome što se tu i tamo zametne koja dosadnjikava i prazna pjesma (Swan Talk, No To Love), ostale su vrlo zanimljive, sofisticirane i lijepe. Ovaj album zvuči kao da je napravljen tako spontano i nepretenciozno, a pjesme toliko prirodno upravo takve kakve jesu.

Najjači trenutak albuma, osim singla Wildest Moments, definitivno je Sweet Talk, sa zanimljivim dodatkom električne gitare u riffu koji ovoj prozračnoj pjesmi daje jedan reskav kontrast, što samo naglašava koliko producenti i Jessie drže do detalja. Sličan je efekt postignut i na 110%, predivnoj eteričnoj baladi koja samplira izjavu Big Puna. Grandiozna Taking In Water sadrži jednu od Jessienih najboljih vokalnih izvedbi na albumu, a Something Inside harmoničan je i elegantan završetak albuma.

Atmosfera albuma njegova je velika snaga - definitivno je drugačija od svega što ste čuli u pop glazbi prošle godine. Eterična je i vrlo topla, ali zadržava nekakvu visoku razinu sofisticiranosti. I čak i one najlošije pjesme nekako se u takvom ambijentu uspiju progurati. Ovo je još jedno vrlo dobro izdanje britanske glazbene scene, koja iz godine u godinu samo dovodi nove izvođače. I dok neki od njih padnu na razinu Jessie J, mnogi se drugi (Florence Welch, Ellie Goulding, Kate Nash...) afirmiraju kao neki od kvalitetnijih izvođača današnjice. Jessie Ware možemo slobodno pridružiti tom klubu.

Mislav Živković