facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Victorious


Bookmark

Data

Released Veljača 2016
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Hard rock / Stoner metal / Contemporary Pop/Rock
Dodano Subota, 05 Studeni 2016
Žanr Rock
Length 35:20
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2016
Država Europa
Etiketa Universal Music Group International
Catalog Number 0602547648686
Edition details objavljeno: 19.2.2016.; produkcija: Brendan O'Brien; snimano: 2015. - Henson Recording Studios (Hollywood, California)
Tags Universal Brendan O'Brien Wolfmother

Review

Hard/stoner rockeri iz Australije, Wolfmother, donose nam dvije pune godine nakon zadnjeg albuma svoje novo ostvarenje: Victorious. Time dolazi kao direktan nastavak lo-fi stoner zvuka kojeg smo imali prilike čuti na New Crown, a koji unatoč lošoj produkciji ipak iskače kao jedan od kvalitetnijih albuma koje su ikada izdali. Opće poznata činjenica jest nestabilan odnos unutar benda, sa korijenima problema što se protežu do njihovog prvotnog albuma, a koji kao posljedicu nosi brojne promjene u njegovoj postavi. Unatoč gubitku orginalne kreativne sile što je pomogla oblikovati zvuk Wolfmothera, sam osnivač Andew Stockade odlučuje zadržati ime te nastaviti dalje svirati uz privremenu postavu. Kaos koji je nastupio kao posljedica ove odluke uvelike je utjecajala na daljni kreativni razvoj benda ili nedostatak istoga, a imajući to na umu pristupamo analizi albuma.

Uvod u Victorious donosi žestoka The Love You Give, nošena kvalitetnim stoner riffom te standardnim vokalnim rasponom Stocakeda koji nas još jednom podsjeća na Roberta Planta. Unatoč svojem kratkom vremenu izvedbe, pjesma donosi određenu singergiju glazbe i vokala te ostavlja pozitivan početni dojam. U korak je prati Victorious, čije ime odgovara naslovu samog albuma, a ne donosi ništa novoga u svijet Wolfmother stvaralaštva; tako uz solidan riff ne ostavlja impresiju energije i snage, već više nastupa kao vocal pratice samog čelnog čovjeka benda u kojem sasvim vjerno odaje počast nekim od najznamenitijih bendova stoner/hard rocka 70-ih i 80 godina prošlog stoljeća. Nešto sasvim drugačije nalazimo na Baroness, krašen metal zvukom koji neodoljivo podsjeća na glazbu Whitesnake ili čak Gilliana, a koja uz zarazne lyricse čini jedan od vrhunaca albuma. Nastavak albuma je jednako podložan vrsti kreativnog nereda, gdje na pozornicu stupa Peggy Sue. Možemo je nazvati rijetkom akustičnom stvari iz Stockade arsenala, koja pokazuje neupitnu svestranost ovog glazbenika, a uz melodični hook dodaje na sveukupan dojam čitavog ostvarenja. Nadalje, nalazimo solidan City Lights koji lako nastupa kao najmelodičnija stvar albuma, a prate je The Simple Life i Best Of A Bad Situation koji ulaze u marginu prosječnosti. Upravo se na ova dva ostvarenja vidi potencijal, ali i nedorečenost te potreba da Wolfmother ponovo krene funkcionirati kao bend, u poredbi sa dosadašnjim singularnim vodstvom te plaćenim članovima. No, album nije bez svojih svjetlih trenutaka. Tako Gypsy Band prilaže dokaze tom slučaju, gdje uz više nego solidne riffove i echo na vokalu pruža ono u čemu dobar dio albuma podbacuje: dočarati iskonsku energiju te čistu vokalnu snagu koja je bila prisutna na Cosmic Egg. Album zaokružuju Happy Life i Eye Of The Beholder, gdje uz heavy riffove ne ostavljaju ništa više od vintage nostalgije, još jednom nas podsjećajući na njegovu strašnu dvostranost.

Zaključno, kvaliteta te vokalna svestranost Andrew Stockade ostaje neupitna. Problem nastaje kada nastojimo sagledati album kao cjelinu, gdje nastupa kao kreativan nered nabacanih te često nedorečenih pjesama koje nemaju nikakvu konkretnu zajedničku poveznicu. Dok se nekolicina pjesama ističu kao svijetle točke albuma, često su brzo ugašene onom drugom stranom apsolutne prosječnosti te nedostatkom koletivnog i kreativnog vodstva.

Branimir Hrženjak

Hits 890
New Crown « New Crown Wolfmother Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42