A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Under Glass | 3:21 | ||||
2 | Julia Take Your Man Home | 4:36 | ||||
3 | Forest Green | 5:05 | ||||
4 | Out Of Control | 4:21 | ||||
5 | The Static Age | 3:59 | ||||
6 | As Kind As You Can | 5:10 | ||||
7 | Fall Into The Future | 3:12 | ||||
8 | Wandering Son | 4:57 | ||||
9 | Against The Day | 4:13 | ||||
10 | Town Square | 3:45 |
Kanadski indie rock sastav Wolf Parade osnovan je 2003. u Montrealu, kada je pjevač i klavijaturist Spencer Krug pozvao gitarista Dana Boecknera da zajedno stvaraju autorsku glazbu u Krugovom stanu. Svega tri tjedna nakon osnutka, uz pomoć ritam mašine i aktualnog bubnjara Arlena Thompsona, imali su prvi nastup kojega im je organizirao Alex Megelas, osnivač Grenadine Recordsa. Thompson se grupi priključio samo dan prije prvog nastupa i ostao stalnim članom današnjih dana. U toj postavi su snimili vrlo dobar „Apologies to the Queen Mary“ (2005.) i još bolji „At Mount Zoomer“ (2008.), zatim tek nijansu slabiji „Expo 86“ (2010.) i nakon duže pauze „Cry Cry Cry (2017.).
Ali nakon odlaska dugogodišnjeg multiinstrumentalista Dantea DeCara u veljači 2019. godine, Wolf Parade najavio je nastavak karijere u tročlanoj postavi. Tako su nam, niti godinu dana kasnije, ponudili svoj peti po redu studijski album „Thin Mind“ koji je nastao u suradnji s Johnom Goodmansonom, producentom s kojim su ovi kanadski indie rockeri surađivali na već spomenutom prethodnom albumu „Cry Cry Cry“. Goodmanson kao takav iza sebe ima poprilično iskustvo u produkciji glazbe ovog žanra budući da je radio s Death Cab for Cutie i Sleater-Kinney.
Djelo otvara odlična stvar „Under Glass“ zaraznog instrumentala, jednostavnog ritma i vrlo dobrog teksta o neslobodnom životu i prihvaćanju mediokriteta bez postavljanja viših ciljeva u svakodnevnom životu. Slijede singlovi „Julia Take Your Man Home“ i „Forest Green“ obilježene efektima na gitari, sintesajzerima i ritam mašinom. „Out of Control“ pjesma je melankoličnog ugođaja nošena na krilima izvrsnih prijelaza na bubnjevima, upečatljivih „riffova“ na gitari i pamtljivih riječi. Nakon nje na redu je „The Static Age“ u kojoj se poprilično osjeća utjecaj „new wavea“. Popratna „As Kind As You Can“ varijacijama u instrumentalu tokom strofa dočarava tri različite priče koje se kroz njih pripovijedaju povezane tekstom refrena „Be as kind as you can/If I ever become/What you don't understand“. „Fall Into The Future“ i „Wandering Son“ također se oslanjaju na ritam i klavijature, a potonja ritmičnost ostvaruje i pjevnim dionicama kroz versove. Futuristički instrumental uvodi nas u najavni singl ovog albuma „Against The Day“ posjeduje elemente „electro-popa“. Pjesma je poprilično retro tona te kao da kontrira svojim prethodnicama kako melodijom tako i stihovima. Album zatvara „Town Square“ u čijim se riječima potkrao derivat naslova albuma. Prema riječima Spencera Kruga, tekst je nastao kada je za vrijeme mećave bio primoran ostati zatvoren u kući i komunicirati s ljudima te raditi preko računala. Pjesma govori o pronalaženju sebe samog to jest poticanju ljudi da žive u skladu sa svojom prirodom i potrebama za interakcijom „oči u oči“ što se u današnjem svijetu društvenih mreža i napretkom tehnologije sve rjeđe ostvaruje.
Wolf Parade otvorio je novo desetljeće osjetnim promjenama u zvuku što i ne čudi s obzirom na promjene unutar samog sastava. Koliko god pjesme imaju sličan ton, osjete se razlike u ugođaju te utjecaji XTC-a, Wolf Paradeu prijateljskog benda i njihovih sunarodnjaka Arcade Fire, ali pomalo i Brucea Springsteena (primjerice u pjesmama „Under Glass“ i „Forest Green“). Premda album ima barem tri potencijalna hita, čini mi se ponešto bljeđim od prethodnika „Cry Cry Cry“. Ipak, treba naglasiti da bolje sjeda u uho nakon nekoliko slušanja. Što je najbitnije, Spencer Krug se pokazao kao izvrstan tekstopisac, a Wolf Parade je pokazao da mogu sasvim dobro djelovati i kao trio: basove mogu nadomjestiti klavijaturama čijom kompenzacijom mogu ostvariti jednako kvalitetnu glazbu te istodobno zadržati svoj autentičan indie zvuk.
Juraj Dukić Hrvoić