A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
III


Bookmark

Data

Released Veljača 2023
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Hard rock
Dodano Petak, 08 Prosinac 2023
Žanr Pop-Rock
Length 50:45
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2023
Država Europa
Etiketa Sony Records Int'l / THREE DOG records
Catalog Number SICX 30163
Edition details objavljeno: 3.2.2023.; producent: The Winery Dogs
Tags The Winery Dogs THREE DOG records Sony Records Int'l

Review

Hoće li ova američka hard rock supergrupa podjeliti ne baš blistave karijere supergrupa iz prošlosti?

Osnovani su 2012 godine od renomiranih glazbenika s čistim rock'n roll pedigreom: Mikea Portnoya (bubnjar i osnivač Dream Theatra, član Liquid Tension Experiment), Billyja Sheehana (bas gitara, svirao je sa Stevie Vaiom, Davidom Lee Rothom, bendom Mr.Big) i Ritchiea Kotzena (gitara, vokal-bivši član benda Poison).

Siguran sam da su u ovaj projekt ušli s dobrim preporukama bivših poslodavaca dokazavši opetovano svoje instrumentalno umijeće verificirano od strane kritike još od prvijenca iz 2013. Smatrani su obečavajućim osvježenjem zbog svoje kohezivne glazbe, mješavine njihovih različitih glazbenih preferencija i izvarednog umijeća sviranja.

Za baznu hard rock postavu esencijalna je unutarnja kemija u kojoj tri elementa trebaju stvoriti novi entitet. Glazbeni atanor ove paklene trojke zaista sadrži mnogo elemenata i sastojaka koji im odabrani format izdiže iz prosjećnosti, ostavlja lako prepoznate markacije, te se s lakoćom suprostavlja konkurenciji koja i nije baš tako bezazlena. A to su na ovom albumu postigli dosezanjem svojih gornjih, rekao bih krajnjih mogućnosti realiziranih kroz impresivnu dinamiku sadržanu u gotovo cijelom sadržaju albuma koji je apsolutno svježa revizija stare škole hard rocka. A ta stara škola podrazumijeva da su sve kompozicije odsvirane od stvarnih ljudi sa profiliranim pedigreima, sa stvarnim instrumentima u realnom vremenu, bez danas uobičajenog snimanja u kućnim uvjetima koji stvaraju pravu hiperprodukciju „glazbenika“.

Jer kako Mike Portnoy kaže: „Ono što čini naš bend velikim je činjenica da je svaka od 10 pjesama pamtljiva, imaju obilježja singla, uz istovremeno odličnu svirku sva tri instrumenta. Nema veze kojem instrumentu ćete posvetiti pažnju, rezultat je uvijek dobra zabava“.

U korelaciji tri esencijalna, bazna instrumenta (u njihovom slučaju uspješno je izbjegnut konvencionalni kliše tria), gitara je očekivano stožerni, najistureniji medij. Ritchie Kotzen kao da je glazbeni ekvivalent člana Marvelove Fantastične četvorke (onog vatrenog kojeg glumi Chris Evans). U apsolutno vatrenom zanosu kojeg održava kroz cijeli album, njegova je gitara moćna i razuzdana u svojim solažama, akrobacijama koje se ne ponavljaju, dapače ugodno iznenađuju iz pjesme u pjesmu, a koje tako simetrično prate i nadopunjuju, rekao bih, nebesko/zvjezdana ritam sekcija u gotovo savršenoj koordinaciji. Treba spomenuti i Ritchiev vokal, nekako na tragu mješavine R&B i soula. Pročitah tako da njegov vokal rezonira kao most između dvaju vokalnih velikana hard rocka – Chriss Cornella i Paul Rodgersa. Inače, album je izdan trećeg veljače, baš na njegov rođendan. Bolji dar i nije mogao poželjeti.

Za Billyja Sheehana postoji uvriježeno mišljenje da svojim prstima može napraviti ono što mnogim basistima ne uspijeva sa trzalicom. Osim iznimne vještine posjeduje i ritmičku preciznost dajući pri tome tako potrebnu dubinu i težinu cjelokupunoj glazbenoj slici (poslušati „Mad World“; te pozadinsku, nenametljivu, ali vrlo pamtljivu vožnju u „Rise“).

Mikea Portnoya i ne treba posebno predstavljati, njegovo bubnjanje je oduvijek prepoznata pozitivna „elementarna nepogoda“ koja je na ovom projektu (jednim od mnogih u kojima je sudjelovao) disciplinirana, ujedno i vrckava bez nepotrebnih ekstravagancija kakvima znaju težiti bubnjari.

Hard rock format sam po sebi ne donosi mantrične sadržaje, moglo bi se kazati da je njegova relativna jedonstavnost ustvari iskrena radost koja se očituje kroz energiju i strast koje na ovom albumu nalazimo u velikim količinama, a koje se ni za trenutak ne profaniraju.

Otvarajuća „Xanadu“ uspješan je nagovještaj ove simetrične matrice probranog, ujednačenog materijala obojanog postojanim bojama i teksturama, iz kojeg bih izdvojio odličnu „Stars“ sa gotovo pirotehničkim dvobojem dvaju gitara, kao jedan od dokaza iz uspješnog „promotivnog materijala“ u kojem dominira njihova iskrena, temperamentna i nadasve pamtljiva svirka.

Da se vratim na pitanje s početka recenzije. Obzirom da im je ovo četvrti album, obzirom da je ovaj renomirani trojac pronašao unutrašnju kemiju, obzirom na odličan materijal, sumnjam da je ovo bend koji će plesati samo jedno ljeto.

Što kazati na samom kraju osim da su Winery Dogs uspješno iskemijali glazbenu Viagru vrijednu pažnje, poštovanja i nadam se duge konzumacije.

Đorđe Škarica

Hits 304

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Glenn Miller Orchestra u Lisinskom


Widowspeak u Močvari - sjajna večer indie glazbe


Glazbeni dox - od Ryuichija Sakamota do Nicka Cavea


Drito X - večer 2.


Drugi dan Rock Massacre Festa


Krcata prva večer desetog Drito festivala


Prvi dan Rock Massacre festa u grunge tonu


CHUIte i poCHUite kako su CHUI osvojili Split


ekstaza u Tvornici na promociji novoga albuma Jonathana


Brkovi potpisivali vinil u Dirty Old Shopu


Bajaga i Instruktori u Tvornici


Galerija fotografija: Ozric Tentacles i Silas & Saski


Finntroll, Metsatöll i Suotana u Vintageu


Galerija fotografija: Ljetno kino u klubu Sax!


Galerija fotografija: Gajnice vrište


Silovita nesebičnost Manntre


Jelusick u riječkom Pogonu kulture - Ima li nade za nas?


Jelusick u Tvornici kulture


Savršeno pakleno uz Savršene Marginalce u rasprodanom Vintageu