Review
Nakon četiri godine stanke ovaj višestruko nagrađivani nizozemski bend izbacio je novi, peti po redu studijski album naslova
The Unforgiving, a posebnost je ta da je uz isti izdana serija stripova i kratkih filmova koji zaokružuju cijelu priču. Povod tome je prvotna ideja benda da napišu
soundtrack za neki zanimljivi film (što će se kasnije ispostaviti da su i ostvarili s pjesmom
Where is The Edge za film Me & Mr Jones) što ih je dovelo do
Stevena O' Connella, pisca stripova uz čiju su pomoć nastali likovi koji se u ovoj priči pojavljuju. Tako su pjesma
Faster i kratki film
Mother Maiden izdani prije samog albuma, već u siječnju, a film
Sinead u ožujku ove godine. I
Mother Maiden i
Sinead junakinje su koje čine okosnicu svega, jedna kao tajanstvena starica parapsiholoških sposobnosti, a druga kao izgubljena duša koju ova treba spasiti.
Mother Maiden svojom nas naracijom uz pratnju violine uvodi u album u 34 sekunde dugoj Why Not Me, a slijede ju melodična Shot In The Dark, te In The Middle Of The Night - upečatljivi intro i vrhunski solo obilježavaju ovu snažnu pjesmu, nešto je žešća od Within Temptation kakve smo navikli slušati i čini lagani odmak od dosadašnjeg gotičkog i simpfonijskog metala prema nešto progresivnijem zvuku. U istom smjeru nastavljaju i s pjesmom Faster, u stilu starog heavy metala, a naziv iste ne može biti prikladniji - zaista je brza, energična i ima refren koji vrlo brzo ulazi u uho. Video sadrži klipove iz crno-bijelog filma s fantastičnom i nadnaravom pričom što se izmjenjuje s kadrovima benda koji izvodi svoj energični nastup. Pjesma je idealna za 'live' nastupe i ako ju Within Temptation budu jednakom strašću izvodili na koncertima, nesumnjivo će osvojiti publiku.
Još jedna pjesma koja 'budi iz mrtvih' - Iron sa svojim dramatičnim bubnjevima i fantastičnom gitarističkom solažom, s kojom su ponovno dokazali kako se jako dobro snalaze u power metal izvedbama kojih se ne bi posramili ni vodeći bendovi tog podžanra poput Helloweena ili Blind Guardiana. Nešto sporiju i nježniju Where Is The Edge fanovi će između ostalog, sigurno pamtiti i kao soundtrack za film Me & Mr Jones, dok video za pjesmu Sinead napokon razotkriva naslovnu junakinju u svoj njezinoj kompleksnosti, pa se upravo s njom može poistovjetiti nedavna, zanimljiva izjava Sharon den Adel kako je ovo priča o ljudima koji su činili loše stvari, ne zato što su sami loši, već zato što su donosili loše odluke.
Sinead je dinamična, zarazna, i s njom je bend opet zalutao u neke pop rock vode osamdesetih, spretno unijevši te retro elemente u svoj moderan simfonijski gothic stil. Za sve ljubitelje njihovih balada, tu je iznimno emotivna Lost, u kojoj do punog izražaja dolazi sav vokalni raskoš Sharoninog mezzosoprana, međutim ono najbolje u pjesmi je kombinacija akustične i električne gitare koja dodatno pojavača njezin dramatični naboj. Mračna Murder osobno mi baš nije sjela na prvu, ali nakon nekoliko slušanja promijenila sam mišljenje, stihovi su lijepi i duboki, a melodija je čisti simfonijski metal u pravom smislu te riječi. Album zatvara epska Stairway to the Skies u kojoj ipak možemo prepoznati stari Within Temptation.
Za svaku pohvalu su i neumorni Robert Westerholt i Ruud Jolie na gitarama, a ovim se albumom dokazao i Mike Coolen – novi bubnjar benda koji je došao na mjesto Stephena van Haestregta. Bend već zauzima vrhove svjetskih top ljestvica, a sretna je vijest i da će uskoro krenuti na turneju kako bi predstavili svoj novi album.
Tijekom karijere Within Temptation pokušavalo se svrstati u gotic, pa u folk/celtic, ili pak simfonijski metal/rock. Oni i dalje skladno kombiniraju više elemenata iz raznih podžanrova, ali ono što je na ovom albumu zamjetno jest utjecaj osamdesetih, koji ni na jednom njihovom albumu prije ovog nije bio (bar ne u tolikoj mjeri) zastupljen. Ova formula pokazala se vrlo uspješnom, pa neće biti neobično ako uz stare, steknu i nove mase obožavatelja, ljubitelje nešto žešćeg zvuka.
Branka Kunstek
/
