Review
Bez imalo uvijanja, odmah na početku treba reći, Z++ je napravio jedan od najboljih domaćih albuma u 2020. godini. Iako je album objavljen relativno kasno, tek u prosincu, i možda su ga zato zaobišle ljestvice najboljih albuma u protekloj godini, bez dvojbe se radi o vrhunskom ostvarenju. Ostaje za nadati se da ga barem neće zaobići dežurna godišnja priznanja u vidu raznoraznih nagrada koje glazbena struka i kritika dodjeljuju na više ili manje glamuroznim priredbama. Iako nada i nije nešto opravdana obzirom da se takve nagrade dodjeljuju autorima s ovih prostora bez drugog kriterija osim poslovične inercije. Pa onda autori dobivaju aklamacije za svoj rad s debelim zakašnjenjem i za neusporedivo lošija ostvarenja od onih koja su to doista zaslužila.
A ovo ostvarenje je zaslužilo priznanje. Z++ je vruć, uzdiže se na horizontu domaće glazbe i ekspandira na internetskim platformama. Brzinom zvuka osvaja dominantno mlađu publiku, ili barem onu blisku suvremenim svjetskim trendovima. Učinio je to već svojim prvijencem 18++, a njegovim nasljednikom, Zauvijek, ljestvica je podignuta još više.
Ljestvica je sama po sebi već bila visoko jer Z++ sve radi sam. Tekst, glazbu, mixanje i master, sve potpisuje Zvonimir Husnjak. Proizašao iz kolektiva Retfatlanta (koji su u svojoj tvorenici kombinira Atlantu, trap meku i Retfalu, osječki kvart), da bi ga ubrzo talentom i kreativnošću nadišao i postao jače ime od svega što ga glazbeno okružuju. Doduše kao spoiler alert, vjerojatno se smije spomenuti da je Z++ izvorno iz Višnjevca, a umjetničko ime inspirirano je programskim jezikom bez čijeg se baratanja nijedan ETF-ovac ne usudi izaći iz kuće.
Zauvijek je puno više album nego što je to bio 18++. Osjeti se da se pazilo na tonalitete i atmosferu svih pjesama. Pjesme se u nekom instrumentalno logičnom nizu prelijevaju jedna u drugu. Koliko god da trap, kao forma i izričaj, prati od repetitivnosti i monotonosti, ponavljajući isti loop, Z++ je nedostatak pretvorio u prednost. Slične ili iste melodije koristi u različitim pjesmama, pa se tako u možda najboljoj stvari na albumu „Moj svijet” pojavljuje sample iz prvog singla kojim je najavljen album „Ljeto već je gotovo”. Ili kombinacija između „Moshpit” i „Znoj štedi krv”, „Na pola puta dolje” i nekadašnji „Kabriolet”, i još hrpa sličnih primjera. U koncept albuma je izvrsno uklopljen i davno prije objavljeni singl „Tajna”. Niz pjesama koje se kaskadno pretaču čine jedan jedinstveni ugođaj i slušljivost od početka do kraja bez prekidanja i praznog hoda. A ako se odlučite na vizualno praćenje, naravno da svaka pjesma već ima svoj video.
Z++ ni u ovom uratku ne bježi od trap cajki. Ipak ga je „Crno+bijelo” stavilo pod lupu šire javnosti. Međutim i ta muzička hereza je logično uklopljena i upakirana u atmosferu i koncept. Osobe s pročišćenim glazbenim ukusom svejedno će okrenuti glavu na drugu stranu i posprdno frknuti nosom. Ali od Z++ teško će se moći pobjeći u cijelosti. Ignoriranje ne pomaže.
Ostaje samo otkrivanje. Sada ili za nekoliko godina. Odnosno onda kada po inerciji dolaze priznanja.
Ivica Šćukanec
