Još jedna legenda rock glazbe ovih prostora napustila nas je iznenada. O smrti Andreja Pintariča, bubnjara slovenske grupe Lačni Franz, javnost je obavijestio Zoran Predin objavom na svom Facebook profilu: „Sporočam žalostno novico, da je po dolgi in zahrbtni bolezni umrl naš Dreja, Andrej Pintarič, legendarni bobnar skupine Lačni Franz.“ Rock scena osamdesetih na taj način ostala je bez još jednog ključnog čimbenika, motora i pokretača koji je, onako iz sjene, učinio neizmjerno mnogo za rock glazbu.
„Praslovan“, „Ne mi dihat za ovratnik“, „Kravica“, „Čakaj me“ i još štošta, ovdje bi se satima moglo nabrajati pjesme i opet bi se preskočila neka bitno, jer to je Lačni Franz (onaj iz osamdesetih i s početka devedesetih) grupa je koja je obilježila odrastanje mnogih generacija stasalih na ovim prostorima u zadnjih nekoliko desetljeća prošlog stoljeća.
Bio je to odličan bend, jedan od najboljih na ovim prostorima. Fenomenalna slovenska punk/rock skupina osnovana je davne 1979. u Mariboru i već na početku znalački povezala novi val, punk-rock sa jazom i štajerskom glazbom. Premda su ponajviše poznati po svom frontmenu i pjevaču, pjesniku i autoru Zoranu Predinu, kasnije poznatom solo kantautoru, mnogi su zapazili gitaristu Ota Rimelea ili kasnijeg Milana Prislana, možda i klavijaturistu Mirka Kosija (sa „zlatnim prstima Maribora“) , a netko vjerojatno i Zorana Stjepanoviča (koji je uzgred budi rečeno znao slapati na basu dok većina basista na ovom prostoru nije točno niti znala što to znači). Ali sve je to na okupu držao upravo on – veliki bubnjar i glazbenik Andrej Pintarič. Poprilično samozatajan, a opet ritmički siguran, precizan, odlične tehnike i maštovitosti, vješto je balansirao između svih navedenih stilova. Bio je bubnjar koji je svoje glazbalo doživljavao ne samo kao nešto što „drži ritam“, već kao instrument koji popunjava i gradi melodije.
Andrej Pintarič svirao je u kontinuitetu tijekom cijele prve etape djelovanja ove grupe od 1979. do 1994. godine. I dovoljno je poslušati njihova prva tri albuma („Ikebana“, „Adijo pamet“ i „Ne mi dihat za ovratnik“) kako bi se upoznala i doživjela sva raskoš njegova talenta. Osobno, sjećam se kako je nenadmašan bio u pjesmi „Jutri bom pujsa razbil“ u kojoj nam je osim nevjerojatnog doživljaja sviračke jazz-tehnike priuštio i upečatljivo simpatičnu ulogu u glazbenom spotu. I zato, hvala ti, dragi Deja, na svemu što si učinio za glazbu ovih prostora. I kapa ti do poda i počivao u miru.
„Slaba vest je moja zadnja banka/Muzikanti moja zadnja družba/Packa na rjuhi ni tolažba… Zmanjkalo je pravih butlov/Zmanjkalo je/ Nimam časa/Ura je dve/Ura je tri…“ (Lačni Franz: „Jutri bom pujsa razbil“).