Najave novih izdanja

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Jason Williamson i Andrew Fearn su svojim furioznim i sirovim stilom, osvježili glazbenu scenu Britanije još prije više od desetljeća. Najnoviji, i šesti po redu "Spare Ribs" je po mišljenju kritičara - njihov najbolji album do sada.

Dvojac iz Notinghema, polemični Jason Williamson i multitalentirani Andrew Fearn, svojom buntovničkom filozofijom i electro post-punk glazbom, donijeli su promjenu glazbenoj sceni Britanije još prije deset godina. Na svom šestom studijskom albumu “Spare Ribs” neponovljivim i jezivim smislom za humor, ograđuju se od licemerja, nejednakosti i apatije, izražavajući bijes i zbunjenost prema Britanskom establišmentu, zbog načina na koji se isti suočio s krizom uzrokovanom virusom SARS-CoV-2.

Sleaford Mods prvi put imaju goste na albumu, zapravo gošće: na "Nudge It" gostuje Amy Taylor iz australskog punk benda Amyl and the Sniffers, a u pjesmi "Mork N Mindy" nova zvijezda britanske indie scene iz Leicestera, Billy Nomates. Billy je postala saveznica Sleaford Mods otkako im je poslala svoju glazbu na Instagram (Williamson se pojavio na njezinom prvom albumu objavljenom u kolovozu prošle godine).

Nekoliko dana nakon uvođenja prve karantene u Velikoj Britaniji prošle godine, Jason Wiliamson zadobio je ozbiljne ozljede leđa. Kao dvanaestogodišnji dječak morao je na operaciju kralježnice zbog posljedica spina bifide. Budući da su dvorane za fitness zatvorene tijekom karantene, Jason je opsesivno trenirajući kod kuće obnovio stari problem i završio u krevetu s nestvarnom boli.

Svoju frustraciju pretvorio je u eksplozivnu kreativnost iz koje je nastao album "Spare Rib". U tom kreativnom procesu neizbježno je povučena paralela između klaustrofobičnog okruženja britanskog grada u kojem je odrastao, klaustrofobije sobe u kojoj je bio nakon ozljede kralježnice prošle godine (Top Room) i klaustrofobije uzrokovane karantenom. Andrew je zatim nastavio i nadopunio pjesme svojom glazbom, ali općenito nije bilo eksplicitnog i sjajnog razgovora o konceptualnom razvoju albuma:

"Ne dišemo si vrata", kaže Andrew Fearn.
- Svjestan sam da nema ništa gore od benda koji samo izdaje album za albumom, a koji onda zvuče isto. Mislim da u mnogim pjesmama bendova možete osjetiti taj proces 'rađanja'. Postoje bendovi koji su snimali bolje pjesme od [novih] koje su izdali, ali bilo je previše ljudi koji su im disali za vratom. -