{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/05/wayne/wayne.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/05/wayne/waynem.jpg, Wayne Coyne, Left} Hodanje po glavama obožavatelja unutar ogromnog “balona” nije tako jednostavno kako se čini. Ima tu puno potencijalno problematičnih pitanja koje treba razmotriti prije nego se možeš otkoturati u rulju. Hoćeš li ozlijediti nekoga? Hoće li taj spektakl pokrenuti masovnu histeriju? Hoćeš li uvrijediti nekoga time što mu staješ na glavu? U svijetu Wayne Coynea, frontmena (benda koji je nemoguće opisati u par riječi) Flaming Lipsa, to su sasvim normalna pitanja i misli sa kojima se bori prije svakog nastupa. Uvijek drugačiji, uvijek ekscentrični, nikada dosadni i neinspirativni, i nakon skoro tri desetljeća na glazbenoj sceni, Flaming Lipsi svoju osebujnu viziju svijeta i neuniformirani pristup umjetničkom izričaju objašnjavaju glavnim motom benda Because we could - and nobody stopped us.
Because I could…provela sam (pre)ugodnih dvadeset minuta u telefonskom razgovoru sa Wayneom. Mučilo me o čemu pričati sa tako zanimljivom osobom, otkuda početi, što pitati…No, udaljenost između Zagreba i Oklahome kao da je netko čarobnim štapićem izbrisao i u trenu sam se osjećala kao da sjedim pored njega u njegovoj dnevnoj sobi i ispijam čaj dok čavrljamo o jogi, pozitivnoj energiji i kozmosu. Osjećaj formalnosti koju nameće intervju i odnos “novinar-frontmen slavnog benda” Wayne je u rekordnom roku izbrisao i potvrdio sve ono što se o njemu piše: vječno optimističan i super pozitivan ekscentrik!
Zagrebe, Flaming Lipsi nas uskoro dolaze zaraziti tom pozitivom! Jeste li spremni na događaj godine? Wayne se svakako veseli “hodu” po našim glavama.
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/05/wayne/wayne1.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/05/wayne/wayne1m.jpg, Wayne Coyne, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Wayne: Bok, Lidia!
Bok i tebi! Kako si?
Wayne: smijeh Ja sam super! Sjedim tu u svojoj kući u Oklahomi i razgovaram sa tobom. Otkuda ti zoveš?
Iz svoje sobe u Zagrebu!
Wayne: Nije li to fantastično! Ja sam u Oklahomi, ti u Zagrebu i tehnologija nam omogućava da upravo sada razgovaramo jedan sa drugim kao da nas ne dijeli na tisuće kilometara!
Da, to je stvarno fantastično…
Wayne: Isto tako je fantastična i činjenica da ti sa mnom razgovaraš na engleskome iako to nije tvoj materinski jezik. Uvijek me nekako posrami što ja govorim samo američki engleski i nijedan drugi strani jezik. To me, nekako, čini poprilično ignorantnom osobom. Putujući po svijetu, susrećem toliko ljudi koji znaju više jezika i uvijek sam sebi kažem da moram poduzeti nešto glede toga. Volio bih biti u stanju pričati sa novinarima, u čijoj zemlji nastupamo, na njihovom jeziku.
Pa…naučiti novi jezik i nije tako teško. Samo se treba primiti posla!
Wayne: Da, u pravu si. To je jedna od onih stvari za koje misliš da ih moraš napraviti, ali onda nikada ne nađeš vremena za to. Uvijek se zaokupiš nečim drugim.
Za neke stvari nikada nije prekasno!
Wayne: Da, definitivno!
Pa…da budem fer, Hrvatska je jako mala i izolirana zemlja tako da ako ne znaš barem jedan strani jezik, nećeš daleko stići u ovome svijetu…
Wayne: smijeh Sada me samo tješiš! Daješ mi opravdanje za moju lijenost!
Kao što sam već i rekla – za neke stvari nikada nije prekasno!
Wayne: Evo, upravo si to zapisujem na papir, da se kasnije podsjetim na to!
Hahaha, baš super!
Wayne: Da, nije li!?
Upravo sam slušala vašu obradu Radioheadove “Knives out” i oduševila se.
Wayne: Ma da? Baš mi je drago.
Da, velik sam Radiohead fan i ova obrada mi je stvarno izvrsna. Dajete joj skroz novu dimenziju.
Wayne: Ja isto jako volim Radiohead. Drago mi je da ti se sviđa pjesma jer nisam siguran da smo ju dostojno obradili. Kada radimo obrade, uvijek želimo unijeti nov pristup pjesmi, dati joj naš osobni potpis i nisam uvijek uvjeren da smo uspjeli u tome.
To nije baš jednostavna pjesma za obradu?
Wayne: Ne, nije….ali kao glazbenik, ne pristupaš stvarima na takav način. Biraš raditi ono što te interesira, što ti se čini zabavnim.
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/05/wayne/wayne2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/05/wayne/wayne2m.jpg, Wayne Coyne, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Kako odabirete pjesme koje ćete obraditi?
Wayne: Hmm…to nije nešto o čemu raspravljamo ili planiramo. Knives out, na primjer, je nastala tako da smo bili pozvani na radio postaju da odsviramo nekoliko stvari pa smo razmišljali o tome da napravimo nešto posebno i sjetili se te pjesme. Naravno, na probama smo se već neko vrijeme igrali sa tom obradom i uvježbavali ju. Ja nisam tako dobar glazbenik kao što su to Steven i ostali članovi mog benda, tako da nisam sklon improvizacijama. Volim biti siguran u ono što sviram.
Kada ste radili obradu Pink Floydovog “Dark Side of the Moon”, je li vaša motivacija bila “ajmo se zabaviti!” ili je to bio veliki izazov za vas?
Wayne: Da, naravno, sve započinje kao zabava dok…
…dok ne postane posao!
Wayne: Pa, da…Sve što započinješ je iz poriva da bude zabavno. Ne primaš se određenoga zadatka jer očekuješ loše iskustvo i brdo posla. Barem bi to tako trebalo biti. To je prava šteta, u stvari, što ljudi imaju tu tendenciju da zaborave svoje snove i želje i rade stvari samo zato što se to očekuje od njih. Tek toliko da prežive…Znam da iziskuje mnogo rada i snage suočiti se sa svojim snovima i stvarnim potrebama i onda se primiti toga da ih ostvaruješ. To je kao velika planina koje se ispružila ispred tebe i čini se nemogućim ikada ju osvojiti i zato mnogi odustanu u samom početku. Ako nikada ne poduzmemo taj prvi korak, i krenemo prema vrhu, polako, iz dana u dan, nikada niti neće postojati prilika da jednoga dana mašemo sa njenog vrha. The Dark Side Of The Moon je fenomenalan album. Prepun je pozitivne energije koja prenosi upravo taj osjećaj. Podsjeća te da ne zaboraviš koji su tvoji snovi. Pogotovo Brain Damage i Eclipse. To su tako snažne pjesme. Tako da…iako snimanje obrada i unošenje nove perspektive u njih, iziskuje mnogo rada…na kraju je osjećaj koji dobiš vrlo…nagrađujući. Znaš…kada radiš stvari, moraš sagledati širu sliku svega.
Da…
Wayne: Svi mladi ljudi trebali bi osjetiti tu energiju u sebi i ne dopustiti da zaborave na nju.
Vrlo pozitivna poruka..
Wayne: Da, svakako…
Nestane li ta energija dok stariš?
Wayne: Mislim da ako imaš sreće, svjestan si te energije i njeguješ ju. Ja svakoga dana radim yogu i radim na sebi kao osobi…Recimo sada, u svojoj sam kući, razgovaram sa tobom u uživam u tome.
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/05/wayne/wayne3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/05/wayne/wayne3m.jpg, The Flaming Lips, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Nisi li već umoran od razgovora sa novinarima?
Wayne: Ne, nimalo. Volim razgovarati sa zanimljivim osobama. Da mi to nije zabavno, ne bih to radio.
Hoćete li svirati neke od tih obrada na ovoj turneji?
Wayne: Da, vjerojatno ćemo svirati par stvari. Na Bonaroo festivalu ćemo odsvirati cijeli album.
Vaš nastup na T-Mobile festivalu bit će vaš prvi posjet Hrvatskoj. Znaš li išta o našoj zemlji?
Wayne: Moja prva reakcija bila je vrlo pozitivna – svirat ćemo na tom slatkom festivalu u zemlji koju nikada prije nismo posjetili. Kao bend, svirali smo posvuda, ali nikada nismo imali priliku doći u ove krajeve Europe. Čuješ o ratu i svim tim sukobima i ne osjećaš se ugodno…Putovali smo svuda okolo vaših krajeva, ali Hrvatska je uvijek…
Bila izvan vašeg radara?
Wayne: Ne izvan radara…nego se to jednostavno nikada nije dogodilo.
Dolazite li ikad više u priliku održati male, intimne koncerte?
Wayne: Da, mi sviramo posvuda. Ponekada sviramo spred 10 000 ljudi, a ponekada pred samo 1 000. Uživamo u svim koncertima.
Vidjela sam vas u Madridu na Summer Case festivalu. Napravili ste veliki show sa Djeda Mrazo, plesačima iz publike i tvojim ludim balonom! Genijalno!
Wayne: (smijeh) Super!
Hoće li hrvatska publika imati priliku vidjeti te u balonu?
Wayne: Oh, da! Nadam se. Nikada ne znaš što da očekuješ. Mnogo toga ovisi o našim idejama, mjestu na kojem sviramo…
Zabavlja li te to još uvijek?
Wayne: Pa…da, zabavno je, ali ponekada se zabrinem. Ljudi znaju postati ludi i brinem za njihovu sigurnost. Nije mi ni drago što hodam ljudima po glavi, ali ljudima se to očito sviđa i ne smeta im. Svi vade svoje kamere i fotiće i slikaju nas i čini se da se dobro zabavljaju. Samo što brinem o njihovoj sigurnosti…pogotovo kada mjesto na kojem nastupamo ima tvrdu podlogu, kao na jednom od zadnjih naših koncerata…i ljudi se počinju naguravati i sve pomalo izmakne kontroli…no, vidjeti ćemo…Nadam se da ćemo se dobro zabaviti.
Na početku našeg intervjua rekao si kako je fantastična moderna tehnologija i što nam sve omogućava. U zadnje vrijeme su retro stvari vrlo trendy i ljudi kupuju sve više glazbe na vinilu, ali ujedno živimo u doba ubrzanog tehnološkog napretka. Jesi li ti jedan od onih skeptika ili uživaš u blagodatima modernog života?
Wayne: Da, svakako. Osobito za bend poput našeg, ovo je vrlo uzbudljivo vrijeme. Mogu upravo sada smisliti pjesmu, snimiti ju kod kuće na svom laptopu i u nekoliko minuta uploadati na internet i podijeliti sa svijetom. To je fenomenalno. Jako poštujem bendove poput Radioheada. Oni su uspjeli zadržati svoj kredibilitet iako su stekli veliku popularnost. Sa umjetničkog aspekta, mislim da internet pruža veliku slobodu i mogućnost za spontanost.
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2010/05/wayne/wayne4.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2010/05/wayne/wayne4m.jpg, Wayne Coyne, Center}
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Misliš da je bendovima koji se još nisu probili, ovaj način teži?
Wayne: Ne, ne mislim da im je teže, ali najvažnije je da prvo odlučiš kakav bend želiš biti. Naravno, ako želiš biti buduća Beyonce, to je skroz drugi svijet! Za underground bendove ovo je fantasično vrijeme. Prije interneta, takvi bendovi bi nestali u zaborav. Nisu čuli za njih dalje od njihovog susjedstva. Danas, ako si talentiran i radiš dobru glazbu, staviš ju na internet i ljudi će to podijeliti sa ostalima i proširiti će se riječ o njima i imaju priliku osvojiti mnogo veću publiku nego ikada prije. Mi isto na taj način upoznajemo nove bendove. Čak dok smo na turneji, u autobusu na laptope skidamo bendove o kojima smo čitali na internetu. Ovo je vrlo uzbudljivo vrijeme za glazbenike.
U vrijeme kada mnogi glazbenici zaziru od velikih izdavačkih kuća kao da su najveće zlo, vi ste još uvijek vjerni Warner Brothersu. Koja je vaša čarobna formula za takvu dugovječnu suradnju?
Wayne: Da…sa Warnerom smo potpisali ugovor još početkom devedesetih i mislim da smo jedini bend u njihovoj kući koji ih tijekom cjelokupnog ugovora nikada nije napustio. Znaš, ljudi imaju tu percepciju da su velike izdavačke kuće dijabolične, ali oni su veliki i na pozicijama na kojima jesu zbog toga što znaju svoj posao.
Znači, ne nalazite na ograničenja u suradnji sa njima?
Wayne: Ne…ne osjećamo se ograničenima u svome radu. Mi smo zaslužili svoj položaj, korak po korak…Nismo čekali da nas oni učine slavnima. Mi smo u situaciji gdje možemo raditi ono što želimo.
Aww, vrijeme nam je već isteklo.. moramo prekinuti intervju.
Wayne: Da, čini se tako…
U redu, hvala ti na tvome vremenu i sretno na koncertu u Zagrebu! Nadam se da ćete uživati!
Wayne: Da, sigurno hoćemo. Vidimo se, tamo vani u svijetu!