Travnički trojac Holographic Human Element je instrumentalni bend koji svira eksperimentalnu glazbu i modernu klasiku protkanu elementima new agea i progresivnog post-rocka. Album „Philophobia“ izdali su prošle godine, a povodom njihovog nastupa u zagrebačkom Pločniku 24. veljače, malo smo porazgovarali s njima. Vjerujemo da će osim dobre glazbe tamo donijeti i dobar humor jer vidimo da ga u intervjuu ne nedostaje.
Kako ste?
Generalno smo dobro. Adnan je jučer vadio zub, pa nosi šal da bi ranu zaštitio od zime i ne priča puno. Ajdin je tužan jer mu djevojka ima puno obaveza na fakultetu, pa ne može sa nama naredni vikend na svirke u Novi Sad i Tuzlu. Tihani je krivo što ne može odjednom isprobati sve recepte za novi kuhinjski uređaj koji je kupila dok smo bili u Sloveniji na svirkama. Darko je zabrinut zbog povećane potrošnje goriva u kombiju uzrokovane zimskim gumama manjeg promjera od preporučenog. Al' dobro je. Što bi se kod nas reklo: „Samo da ne puca.“
Možete li se predstaviti našim čitateljima? Tko su Holographic Human Element?
Mi smo normalni mladi ljudi, igrom slučaja rođeni u ovim krajevima, sa željom da uživamo u onome što radimo. Službeno smo instrumentalni bend koji svira eksperimental i modernu klasiku protkane elementima New Age-a i progresivnog post-rocka, a čine ga Tihana Martinović (klavijature), Adnan Đonlić (gitara, kalvijature), Ajdin Škulj (bubanj) i Darko Saračević (tonac).
Kada ste predstavili članove benda, možete li nam nešto reći o vašoj glazbi? Kako biste je opisali?
To su najbolje opisali kritičari koji nabrajaju imena: Mike Oldfield, Pink Floyd, Enya, Mastodon, King Crimson, Mogwai, Godspeed! You Black Emperor, Mizar, Metallica; a završavaju sa: .... preuzeli su sve te uticaje i izrodili nešto stvarno posebno i istinski njihovo.
Što vas je inspiriralo da stvarate upravo ovakvu glazbu?
Najviše želja da uživamo u onome što radimo.
Tko su vam muzički uzori?
Imamo mnogo muzičkih uticaja, ali ne i uzora.
Iako ste se okupili 2011. prvi album „Philophobia“ ste izdali prošle godine. Jeste li za to vrijeme bili preokupirani nastupima ili ste naprosto čekali da pjesme sazrenu ili se neke druge okolnosti nisu poklopile?
Bend u ovom sastavu postoji tek od 2015. i nije bilo mogućnosti za izdavanje albuma.
O čemu govori „Philophobia“?
Nikada nismo prihvaćali podjele koje su nam drugi nametali krenuvši od religioznih, nacionalnih, rasnih ili nekih banalnih stvari kao što je način odijevanja. Nastala je najviše kao bunt protiv svih tih podjela, jer smo mi u bendu svi različitih opredjeljenja i to funkcionira jako dobro. „Philophobia“ (strah od zaljubljivanja) predstavlja razumijevanje/suočavanje, otpor i borbu protiv iste. Nastala je kao savršena riječ koja opisuje stanje ljudskih odnosa, stanja svijesti i svijeta u kojem postojimo. U muzičkom smislu, „Philophobia“ je programska suita. Osam kratkih priča sklopljenih od različitih žanrova koji se međusobno prepliću u kompozicijama.
Gdje ste je snimali te s kime ste surađivali na albumu?
Album je snimljen u studiju omladinske organizacije „Alter Art“ u Travniku u kojem imamo i probe. Sve smo sami snimili, izmiksali, masterizirali.
Imate neobično dugo ime za jednu pjesmu „From the Depths of this Valley Shrouded by Mist in the Arms of the Cold Mountain Breeze“. Kako to?
To je sada IN :D
I sam naziv albuma je neobičan i zanimljiv? Kako ste ga osmislili?
Iako smo mladi, smatramo da nešto definitivno nije u redu sa ljudima. Živeći u svijetu sa toliko mnogo resursa i različitosti, ljudi ih ne smatraju za nešto u čemu treba uživati i slaviti, već radije prezirati i/ili boriti se za. Logičan zaključak je da je ljude strah voljeti. Otud ime.
Nastupali ste diljem Europe. Je li vam neki koncert ostao u posebnom sjećanju pa bi ga posebno izdvojili? Po čemu vam je bio poseban?
U najljepšem sjećanju nam je ostao koncert u Planetarijumu u Vilnusu, Litva. Prvo, zato što je atmosfera bilo predivna, i drugo... pogledajte fotografiju :D
Uskoro dolazite u Zagreb. Imate li već iskustava ispred zagrebačke publike?
Imamo iskustvo sa jednim zagrebačkim klubom, ali nemam nikakvog iskustva sa zagrebačkom publikom.
Želite li nešto poručiti čitateljima Soundguardina te ih pozvati na vaš zagrebački koncert (ali i ostale, naravno)?
Kod nas se kaže: „Dođite, doćemo“.