Intervjui
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Edo Maajka foto Goran Berovic 4

Edo Maajka je nakon poduže diskografske pauze objavio svoj dugoočekivani novi album nazvan "Put u plus". Cijeli je album preslika njegovog života u posljednje četiri godine, a kroz ime albuma, Edo je želio naglasiti kako je svaki teški i negativan trenutak ovdje da nas vrati u pozitivno stanje duha, svaki minus je put u plus. Riječ je o potrebi mijenjanja loših mentalnih obrazaca u nove, bolje verzije nas samih. Samo mi sami znamo koji su dobri, a koji loši obrasci za nas, trebamo slušati sebe, svoj unutarnji glas i biti iskreni prema sebi i tek tada u toj istini možemo dobro živjeti, sve dok igramo uloge i pokušavamo biti samo ono što društvo od nas očekuje, udaljavamo se od sebe, kaže Edo Maajka. Novi album je do sada najeklektičnije Edino djelo koje donosi spoj hip-hopa, rocka, funka, jazza, psihodelije pa i etna kroz sjajnu organsku svirku benda zabilježenu u Morris studiju. Osim novog albuma, savršen povod za naš razgovor je i velika koncertna promocija koja će se dogoditi 16. studenog u Domu sportova.

Život badass rappera. Koliko je to istina, a koliko furka?
Edo: Moj život nije takav. U početku je bio. Ti kad uđeš u hip-hop ti moraš proći kroz neke stvari. Moraš proći taj battle, dokazivanje. Ti krećeš tu sa nekim egom, znaš. Idem ja tu sada njima repat. Rap je jako vezan za ego. Rap kao rap je natjecateljski. Barem je prije bio u devedesetima i početkom 2000-ih. Ja sam s time završio već na prvoj ili drugoj ploči. Uvijek sam imao te neke suradnje u kojima sam ispucavao taj neki reperski dio "Ja sam bolji od tebe". Uvijek sam to čistio u tim nekim featovima i na albumu sam imao stvar ili dvije gdje sam ja zajebani i opasni reper, nemoj se zafrkavati sa mnom. Ja sam skužio da to mene nešto ne ispunjava. Tako da najbitnije pjesme na mojim pločama ipak nisu vezane za rap nego su više miks nečega.

Kako bi predstavio novi album?
Edo: Već cijelo ljeto sviramo šest pjesama u sklopu seta i ljudi čudno reagiraju, novo im je i još uvijek slušaju. Ja se snalazim s njihovim reakcijama. Ne znam sviđa li im se ili ne. U biti, ljudi me tek sutradan nazovu i kažu što misle. Ne znam razumiju li me kad me vide na koncertu. Pjesme su drukčije, ja sam drukčiji dok se čistim, drukčije isijavam na bini dok sam u tim tekstovima. Ima tu i iznenađenja, ne očekuju to. Jednom kad te strpaju u folder onda ti je teško izaći iz tog foldera, a moj folder je bio kao neki tvrdi, žestoki reper. Mislim, ja sam zajeban, ne brini, ali pričam dosta o stvarima o kojima reperi ne pričaju. Muzičari uopće ne pričaju o tim stvarima. Ili lažu o tim stvarima. Mislim, svaki muzičar u bilo kojoj muzici, bilo to pop, funk, folk, rap, kad je iskren, to onda osjetiš. Kad netko nešto iz sebe čisti, kad si sam u sobi i pišeš za sebe, to je najbolje. Ja sam tako cijeli album napisao.

Kažeš da se čistiš kroz pjesme i da si bolje nakon toga. Kako ti je onda izvoditi te pjesme. Uspiješ li dobiti tu emociju koju si imao kad si pisao pjesme ili to samo odradiš na koncertu jer je to završena priča?
Edo: Nekad i proživiš. Recimo "Ti meni ništa" pjesma, kad god smo je svirali ovo ljeto imala mi je takav neki skup emocija, ne mogu ti objasniti, ježim se sav dok je repam. Baš me povuče u nešto između tuge, sjete i bolesne nade za koju znaš da dolazi i da će promijeniti svijet i svijest svih. Samim time i mene. Vjerujem u to.

Album je odsviran uživo i ti si prvi put producent. Koliko ti je bilo stresno stvarati ga? Jesi li imao neka svoja velika očekivanja za ispuniti?
Edo: Kad sam složio ekipu – tu je prestalo sve to sumnjanje. Kad složiš ekipu ljudi koji te potaknu na još, to je to. Game over. Na super si putu. Najgore ti je raditi s ljudima od kojih znaš što možeš očekivati, koji su ispod tvog nivoa pa ih moraš navlačiti i stalno objašnjavati što želiš od njih. Kad radiš s ljudima s kojima se trebaš nasmijati, doći s nekom idejom i reći 'hajmo', e to je druga stvar.

Koliko su dugo nastajale pjesme na albumu? Jesi li imao nekih problema s pjesmama koje se nisu uklapale pa si ih morao ostaviti za kasnije? Prepravljaš li pjesme kad ih slažeš za album ili ih pišeš odjednom kad imaš inspiraciju?
Edo: Kako kad. Nekad to izađe odmah i tako se snimi i ostane, a nekad želim još nešto nadodati. Nekad mislim da nisam bio toliko točan i precizan. Onda to pokušam ispraviti, ali u većini slučajeva je to suprotno. Ova ploča, mislim, svaku pjesmu smo odsvirali jednom do dvaput i išli smo je snimit. To je bilo čudo. Ne mogu ti objasniti, bez zafrkancije. Ova ekipa što je radila sa mnom, to su sve ubice. Mario Rašić, Yogi Lonich, Toni Starešinić. To su sve ljudi koji rade s masom muzičara. I sviđa im se. Imam osjećaj da su to sve ljudi koji ne kemijaju previše, ne maltretiraju glazbom. Jednostavno kad osjetiš da je to to, to je to.

Možeš li reći da je ovaj album poprilično drukčiji od tvog ostalog rada, što se tiče glazbe, osobniji si što se tiče lyricsa.
Edo: Ako ste upoznati s bendovima u kojima sam bio prije, onda je ovo neki logični nastavak. Ali ljudi su zaboravili. Mene nije bilo pet-šest godina na sceni i ljudi su zaboravili da sam iz bendova nastao kao izvođač. Ja nisam počeo sa beatovima i produkcijom, s rapom, nego sam krenuo iz bendova. Ako znaš to, onda ovo nije ništa novo. Igrao sam se dosta s ritmovima. Tek kad smo zakopali dvije pjesme, "Novi dan" sa Sašom Antićem i "Otrov" s Dinom Šaranom, to su jedine dvije pjesme koje u sebe imaju bazu hip hopa, groove. Sve ostale pjesme su eksperimenti. To su sve neki nestandardni ritmovi za kojima ja trčim i repam.

Edo Maajka foto Goran Berovic 1

Jesi li zadovoljan reakcijama na album?
Edo: Jesam, iznenađen sam. Čak i onaj najgori likovi za koje sam mislio da će sad popljuvati skroz, njih ufatim na neku istu foru. Neočekivano se nešto desi u slušanju albuma ili ih dobijem s par lajni na nekoj pjesmi ili s nekim riff za koji nisu očekivali da ću ga ja uzeti i raditi na tome. Meni se sviđa što im je svima svježe. To mi je zakon. Napravili smo album dosta neke stare muzike. To su sve grooveovi koji su funk, soul, ima svega tu. Nije to neka moderna muzika. To je blisko ljudima i samo potvrđuje da je glupo pratiti trendove. Radi ono što ti se radi, što osjetiš. Imaš tih par izvođača na sceni zbog kojih mi se srce lomi kad vidim kako nisu na poziciji na kojoj zaslužuju biti. Recimo, Kandžija je jedan od takvih ljudi. Kandžija treba biti headliner festivala. To isto mislim za Diyalu, recimo. Imaš dosta takvih izvođača za koje ne vjeruješ da nemaju veću količinu ljudi koji ih slušaju. Kandžija ne bi trebao svirati u KSET-u. On bi trebao svake godine imati Tvornicu dva dana zaredom. On bi trebao biti jedan od headlinera većih festivala, Ferragosta. Taj kvalitet koji on i njegova ekipa daju…

Kritičari u svojim recenzija pišu da je Put u plus album godine. Jesi li imao ikakvih dvojbi prije objave albuma o tome hoće li ga ljudi shvatiti na pravi način?
Edo: Imao sam dvojbe jer nisam ploču pravio pet godina, čovječe! Moraš imati dvojbe, htio – ne htio! Ali kažem ti, cijelo vrijeme sam išao na to da ako se meni toliko sviđa, nemoguće je da sam sa svojim ukusom toliko zastranio. Ako se meni sviđa toliko, onda će se valjda i publici svidjeti na neki način!

"Dolazim i odlazim" – nisam bila sigurna jesi li to semplirao nečiji refren ili je to tvoje.
Edo: Čak sam mislio zvati nekog poznatog narodnjaka na to, ali sam skužio da će to biti pravi punokrvni hit kojim ću ponoviti uspjeh kakav sam imao sa "Prži", ali s njim sam se opekao jer mi je privukao publiku sa sudžukom i sa litrom rakije, ljude koji nemaju veze s ostatkom mog repertoara.

Misliš li da bi takva pjesma zasjenila sve ostale na albumu?
Edo: Ne bi zasjenila već onda to ne bi bilo to. Taj refren je savršen. Imao sam dosta rasprava s ljudima kojima nije sjeo taj refren. Usr'o si ploču s tim refrenom, bla bla. Meni je taj refren morao biti narodnjački. Da sam pozvao nekog punokrvnog narodnjaka, to već ne bi bilo to. Ovako je ipak bolje kad čuješ mene da se snalazim u tome. Obožavam tu pjesmu, ali dosta je ljudi ne voli. Bitno ti je da si ti zadovoljan kad radiš. To mi se dogodilo kad sam radio s bendom. Kad čujem neki riff, neku liniju koju su odsvirali, ma to je onda to! Ako ti se u startu nešto ne sviđa, a ti ipak to napraviš, onda kad ti netko to popljuje, ti su to gotov jer si svjestan da imaju pravo. Ili ako si slijedio nečiji ukus, recimo, ti si sa mnom u studiju i ja slušam ono što mi ti govoriš, a ne slušam samog sebe. Onda ako mi ta pjesma nekome ne valja, onda sam ja sjeban tu jer znam da sam slušao drugu osobu. Ovako kad je tebi super, to je to.

Pratiš li trendove ili radiš ploču po svom nahođenju?
Edo: Ja sam obožavao biti trendsetter. Napravim nešto pa gledam druge kako se muče iskopirati. Nije to sad da sam pun ega, ali to mi se stvarno dešavalo. Pratio sam trendove, što je najveća fora. U biti, ja sam pratio njih, a ovi su pratili mene. Ali kad radim s bendom, onda mi ništa nije bitno. Želim imati svoj folder, razumiješ? Sebe. To je vrlo teško. Ljudi imaju foldere u glavi. Ne žele trošit previše vremena. Ti si Vojko, ti radiš to, to i to. Ti si ovdje u tom folderu i onda je teško izaći iz toga, kod tih ljudi. Teško će te pustiti. Ti si Elemental, ti si žena. (napravi zvuk zatvaranja ladice). Ti si Edo, ti si ovo, jeb'o vladu. (napravi zvuk zatvaranja ladice). A kada dođe nešto na što nisu navikli, kad te ne mogu svrstati, e, onda je zajebano.

Novi album, nova diskografska kuća. Koliko si zadovoljan onime što diskograf čini za tebe?
Edo: Sad sam prezadovoljan, od samog početka. Teško je bilo vjerovati "evo, vratio se Edo i sad će ponoviti neki veliki uspjeh". Svjestan sam toga. Kad sam išao tamo, nije me bilo pet godina na sceni, nisam imao spotove ne znam koliko godina, nisam se nigdje vrtio. I sad da ti takav izdavač plati studijski trošak i da vjeruje u tebe i da ti daje moral, a meni ti to zaista treba sad jer sam pravo nesiguran. Imati novu ploču nakon toliko godina, treba mi netko tko će vjerovati u to i to mi je najbitnije i fala im.

Edo Maajka foto Goran Berovic 5

Danas mnogi ulaze u DIY priču.
Edo: Pokušao sam. Najviše sam se susretao s financijskim problemima. Ne zarađujem još toliko u ovoj fazi života, niti sam ikada bio pametan u prijašnjim fazama života pa da sebi složim neki studio od silnih para koje su mi prolazile kroz ruke i kad nemaš to, onda ovisiš o drugim ljudima i dalje. Ja nisam lik koji će doći kod čovjeka ma koliko ga dobro znao i reći mu da svira besplatno. Znam da taj čovjek ima djecu. To mi je šupački. Tako da s financijske strane nisam uspio taj DIY, ali s Dallasom je isto tako super. Imali smo taj peh da smo, mojom odlukom, izbacili taj album na prvi dan Svjetskog nogometnog prvenstva, tako da nam je doseg bio užasno slab. Recenzije su bile nevjerojatne! Usr'o sam se totalno. Ovoliko ljubavi od faha svog i od kritičara nisam dobio jako dugo. Ne znam se nositi s tim. Kad je sve to počelo izlaziti, sve je bilo wow-wow!

Kako se ne znaš nositi s tim? Sada si rekao da ti treba vjera!
Edo: Znam da sam rekao, ali to je druga stvar! Drugo je kad netko vjeruje u tebe i kad te gura "možeš ti to", a drugo je kad te netko hvali! Znaš, kad dolaziš iz mentaliteta gdje nema toliko ljubavi gdje si odrastao na takav neki način, onda ne znaš kako reagirati. To može biti u poslu, u privatnom životu, čemu god. Šteta da doseg tih objava nije bio veći, tako da sada od ovog devetog mjeseca pokušavamo ljudima ponovno dati do znanja da smo izdali CD. Ljudi me i dalje sreću po cesti i pitaju kad će CD. To je totalni neuspjeh, ako ćemo tako gledati. Ako meni susjed, dečko iz centra, ne zna da je album vani, da su tri singla vani, jedan s Yayom… jebiga. Sad ćemo to napraviti za pravo.

U "Kreatoru" pjevaš "Nikad nije kasno da počneš živit". Koliko ti je lako ili teško mijenjati život, seliti iz države i državu i započinjati iznova?
Edo: Navikneš se. Mislim, ne možeš se nikad na to naviknuti. Jednostavno, to postane dio tvog mentaliteta i dio tvoje osobnosti. Te stvari osvještavaš u sebi svaki dan. Nikad nije kasno da bi počeo živit. To ne trebaš prebukvalno shvatiti. To možeš primijeniti na raznorazne vidove svog života.

Edo Maajka foto Goran Berovic 3

Kako slušaš glazbu? Čuješ li prvo tekst ili slušaš pozadinu?
Edo: Sad sam baš novog Eminema slušao, slušao sam prvo pozadinu, cijelu sliku sam gledao pjesama, flow, njegovu dikciju, a tek sam onda poslije tražio tekstove i to je preteško skontat'. Veliki sam fan Eminema i ne mogu ga popljuvati ni kad je najlošiji. Ovo mu je jedna od boljih ploča u zadnjih 10 godina. On ubija u tehničkom pogledu, ja mislim da je on stvarno najbolji reper, ali ima 45-46 godina i pljuje djecu koja imaju po 22 godine, kojima je on idol, ide se s njima obračunavati. To je ono što smo na početku ovog intervjua pričali. Znači, to mi je totalno neinteresantno. Fali mu mudrosti, jest, a on ima toliko iskustava sa svime. Fakat bi mogao pričati o tome kvalitetno. On ima taj gard repera i to je to.

Kako vidiš položaj autora danas u digitalnom okruženju. Što misliš o funkcioniranju sustava kolektivne zaštite?
Edo: Totalno se ne razumijem u to. Ja želim da mene netko štiti, da mu dam ključeve i da mu kažem "evo, štiti me, donesi mi, zaradi mi, uzmi svoj dio i to je to". (smije se) Ja se uopće ne kužim jer svijet zadnjih par godina broji prodane albume prema drugim mjernim jedinicama. Kod nas je besmisleno pričati o tome. Kod nas je toliko malo para u cjelokupnoj ekonomiji, a kamoli u glazbenoj industriji. Pričam o izvođačima. Kod nas su biznis festivali. Čitao sam jedan stari intervju Ramba Amadeusa gdje ja zaključio da ćemo na kraju mi morati plaćati festivalima na sviramo tamo kako bi prodaji neki merch. Ne daj Bože. I čitao sam neki Dragašev intervju o izvođačima koji su u roosteru ekipe koja pravi festivale. To je takav monopol da je to nevjerojatno. To uništava scenu.

Je li glazba zbog publike ili publika zbog glazbe?
Edo: Mislim da se to sad lomi kod nas. Sve je PR, brate dragi, a ja sam užasan samopromotor. Imam prijatelje koji nevjerojatno puno promoviraju sami sebe. Ja im se divim. Ne vidim ništa loše u tome. Facebook, Instagram, ta slika, ona slika, spot za pet dana. Naprave priču. Ja to ne znam, bez zajebancije. Ne kontam se u to i nisam iz tog svijeta. Malo mi je to i ofirno bude, što je sigurno loše razmišljanje. Mislim, morat ćemo to naučit' ili nećemo moć opstati. To je jedan od strahova. Onda opet kad pogledam, nitko od ovih većih izvođača nema to. Hladno pivo nema to. Hladno pivo ima po 100-150 hiljada klikova, ali ima najviše ljudi na koncertima. Recimo, drugi imaju po milijun ili dva klikova u tjedan dana, ali ništa. Tako da odnos tih klikova i ljudi kod nas još ne drži vodu. Ne znaš na čemu si.

Edo Maajka foto Goran Berovic 2

Koliko ti je zanimljivo raditi ove popratne stvari izvan pozornice i studija? Pritom mislim na snimanje spotova, fotografiranje, intervjue i ostala gostovanja.
Edo: Užas. Ja sam ti užasno tjeskobna osoba. Bez zajebancije. Na te intervjue gledam kao na dio posla koji je neminovan, koji ne mogu izbjeć' i na meni je da hendlam sa svojom tjeskobom kad se nalazim tako na intervjuima i to, ali mi je teško. Volio bih bez toga. To nije samo tako od sada nego je bilo tako od samog početka.

Jesi li nekad bio u fazi, što se tiče glazbe, da jednostavno poželiš sve ostaviti, baviti se nečim drugim? Da ti glazba nije posao.
Edo: Imao sam raznorazne faze u životu. Imao sam faze kad sam zarađivao neke pare mimo muzike od obrta koji više ne postoje, onda sam odbijao i svirke. Onda sam imao fazu kad sam preživljavao samo od tih svirki gdje mi je to bio baš prioritet i nevjerojatni pritisak. Ne znam šta da ti kažem. Volio bih imati i neka primanja mimo ovoga. Bilo bi lakše. Bilo bi mi pravo lakše. Radim na tome. Sad, dal' ću biti uspješan… (prasne u smijeh!)

Koja ti je najemitiranija pjesma u cjelokupnoj karijeri?
Edo: Mislim da su Mahir i Alma, Prikaze, Pržiii!, Bomba, Saletova osveta, No sikiriki…

Koji su planovi za dalje?
Edo: Plan mi je fokusirati se na taj koncert u Domu sportova 16.11., plan mi je da ubijem na tom koncertu, da odsviram cijeli ovaj album i još dodatno neke hitove. Želim svirati što više mogu. Na koncert ću zvati sve goste s ploče i ovako još neke ljude sa strane.

Što bi Edo iz 2018. savjetovao Edi iz 2001. godine?
Edo: Ništa! Samo bih ga isprepadao (smije je). Snimio bih jednu ploču i gotovo, što god na mu kažem.



Izvještaji



Dalmatinsko jugo i akustična Vlatkova rapsodija


freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture