Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Castaway Souls PRESS photoKlub Pločnik (26.9., 21 h) je domaćin koncertu grupa Damar i Castaway Souls. Castaway Souls je glazbeni projekt iz Siska predvođen gitaristom, vokalom i autorom Louisom Juckovichem. Širok spektar glazbenih utjecaja i raznovrsnost tekstualnih tema najavljuju interesantan debitantski studijski album, a do tada možete poslušati singlove te dva promotivna demo izdanja, LP ˝Demons From The Attic˝ i EP ˝I’ll Be Flying Tonight˝ objavljena 2014. godine. Uoči njihovog večerašnjeg nastupa, donosimo intervju.

Što očekujete od Velike rock eksplozije i što ovaj festival znači za vaš sastav?
Očekujem u prvom redu dobru zabavu, kako za nas, tako i za sve koji nas budu slušali na festivalskom nastupu. Vjerujem da ćemo steći novu publiku, jer Velika rock eksplozija ima šarenu ponudu u kompletnom trajanju od pet dana i smatram da je najbolje mjesto za prezentaciju materijala kojega širi auditorij još nije imao prilike upoznati.

Sjećate li se svoje prve pjesme i prvog koncerta?
Iz perspektive ovoga trenutka i iskustva, prva dovršena pjesma mi danas zvuči urnebesno smiješno. No, od nekuda se mora krenuti. Bili smo djeca koja su započela koncertnu aktivnost na terasi moje obiteljske kuće u Sisku, pa preko “prostorije kućnog savjeta” u obližnjoj zgradi do velikog završnog koncerta na kraju školske godine 1983. u školskoj menzi. To mi je vjerojatno najljepša uspomena iz osnovne škole.

Da sami sebe morate usporediti s jednim bendom, koji bi to bend bio?
To je iznimno teško pitanje za mene. Mogao bih navesti čitatelje na krivi trag. Dosadašnji komentari i usporedbe onih koji su nas slušali dijametralno su različiti. Ali, da se moram usporediti sa samo jednim bandom, to bi možda bio Wishbone Ash. Britanski band koji je prolazio različite faze i bio priklonjen mnogim glazbenim stilovima, vokalnim skladbama i instrumentalima. Da. Wishbone Ash.

Imate li glazbene uzore?
Svakako. The Beatles, Arsen Dedić, Leonard Cohen, Mr.Big, John Mellencamp, Dean Martin, Josipa Lisac, Iron Maiden… Čitav je niz kompozitora i izvođača koji su imali veliki utjecaj na mene i moj umjetnički rad i koji su me, na kraju krajeva, formirali kao autora i osobu.

Koji je najsretniji/najnesretniji događaj u vašoj glazbenoj karijeri?
Glazba je melem za dušu. Smisao života, u punom značenju tih riječi. U zadnje vrijeme imam osjećaj da nikada potpunije nisam živio glazbu i ono što ju okružuje. Možda bih, prisjećajući se svega, istaknuo izlazak prvog albuma grupe Obećana zemlja 2000. godine. To je bio period za pamćenje. Ako je i bilo kakvih nesretnih događaja, sada su na sigurnom, negdje na nekoj polici u arhivi uspomena.

Jesu li festivali poput „Velike rock eksplozije“ potrebni našoj sceni?  Što mislite o festivalima čiji je cilj prvenstveno promocija mladih bendova?
Dapače. Dvanaestogodišnja tradicija festivala to i potvrđuje. Šteta je što neki festivali sličnog karaktera nisu opstali. Kao što su nekada postojale vrlo popularne gitarijade, koje su znale afirmirati anonimne bandove u zapažena estradna imena, tako i Velika rock eksplozija ima istu snagu. Uz ponešto izdašniju podršku medija, imali bismo priliku upoznati neku novu generaciju glazbenih umjetnika.

Kakvi su vam planovi za budućnost?
Nakon festivala prvi je posao dovršiti novi LP. Očekuje nas još samo finaliziranje mixa. Iza toga svu energiju usmjeravamo na promociju materijala te ispunjavanje kalendara koncertnim rasporedom.