Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

dk

Dubioza kolektiv, bosansko-hercegovački sastav nastao je prije petnaestak godina fuzijom bendova Gluho doba Against Def Age i Ornamenta. Održali su bezbroj koncerata u regiji i Europi te osvojili publiku plesnim ritmom i provokativnim tekstovima koji nemilice ubadaju u najskrovitije kutke političke i socijalne tematike. Također su poznati i po brojnim glazbenim suradnjama s mnogim glazbenicima. Nova suradnja s Manu Chaom, veliki koncert u pulskoj Areni i najavljeni dvodnevni nastup na ovogodišnjem 15.-om Pozitivnom koncertu, poslužili su nam kao povod za opširan razgovor s Vedranom Mujagićem i Branom Jakubovićem koji su podijelili s nama istinu o bendu što istovremeno ruši sve granice i gradi nove mostove.

SG: Za početak, kako je došlo do povezivanja Ornamenta i Gluhog doba Against Def Age… Je li to bilo nakon kakvog zajedničkog nastupa? Odakle vam ime Dubioza Kolektiv? Čija je to ideja?
Dubioza kolektiv je bend koji je nastao kao rezultat saradnje kantonalnih ministarstava za kulturu unutar Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, odnosi Kantona Sarajevo i Zeničko-Dobojskog kantona bili su 2003. godine na najnižim mogućim granama. Vladao je ogroman animozitet i mržnja među građanima. Tada je sa najviše državne instance stigla naredba da se nađu talentovani glazbenici koji svojim djelovanjem mogu ublažiti i harmonizirati relacije ova dva kantona. Eksperiment je bio uspješan i traje i dan-danas. Naziv benda je osmislila ekspertna dvadesetočlana komisija pri Federalnom institutu za intelektualno vlasništvo.

SG: Pamtite li prvi nastup i po čemu? Gdje ste održali najdraži koncert?
Prvi nastup smo svirali u jednoj kockarnici u Sarajevu. Tada smo jedini put nastupali u formaciji četiri MC-ja, jedan DJ i jedan basista. Vrlo brzo poslije toga smo počeli da regrutujemo nove članove na pozicijama gitariste i bubnjara. Meni lično najdraži koncert desio se ovog ljeta u Puli na pijaci. Na dan koncerta smo svirali akustični nastup na pulskoj tržnici i tom prilikom smo prodavali: flaširani zrak iz središta bosanskih piramida, dubiozina žuto crna jaja za slučaj da nekome fali muda, zabrđansku bezalkoholnu rakiju za koju kažu da udara k'o prava i piratske CD-ove albuma "Apsurdistan".

SG: Kako ste došli na ideju spajati sve ove različite glazbene žanrove? Umanjuje li folk vašu lepršavost i ritmičnost? Je li folk vaš izbor ili lagano podilaženje publici?
Mi smo folk melodije ubacili u naše pjesme zbog toga jer smo na adresu našeg studija dobili prijetnje smrću od određenih narodnjačkih izdavačkih kuća koji su ujedno i vlasnici velikih talent show emisija. Objasnili su nam da po svaku cijenu moramo da učestvujemo u njihovom tajnom projektu koji za cilj ima da onečisti rock n roll. Mi se izvinjavamo ovim putem ali zaista nismo imali izbora. Shvatite da su u pitanju naši životi i životi naših potomaka.

vm

SG: Tko su vam strani uzori? Koji su vam najdraži glazbenici? Koja knjiga? Koji film?
Ja sam davno shvatio da je najbolje birati uzore među ljudima koji su ti blizu, koje poznaješ i od kojih možeš nešto direktno da naučiš. Na primjer moj uzor je Nikša Bratoš. Ja bih kad porastem volio da budem baš k'o gospodin Bratoš. Najgore je to što kada ovo kažem ljudi misle da je to provokacija. Prvi put kada sam upoznao gospodina Bratoša, sa divljenjem sam pričao kako mu zavidim na njegovoj velikoj akustičnoj gitari koju svira na koncertima. Govorio sam kako njegova gitara ima ogroman zvuk kao klavir, a moja tandžara na kojoj sviram zvuči k'o šargija. Kasnije me Loša, koji nas je i upoznao, odveo sa strane i pitao što zajebavam čovjeka. A ja sam se samo iskreno divio i malo uliziv'o. Najdraži glazbenici su oni koje sam tek otkrio, a koji su me oduševili na prvu.
Najdraža mi je "Knjiga o džungli" a najdraži film "Spiderman", jer me moj mali koji ima šest godina satire da to čitamo i gledamo svaki dan.

SG: Kako ste podijelili uloge u bendu? Tko piše tekstove, a tko glazbu? Ili svi radite sve, onako kao kolektiv?
Podjelu uloga u bendu vršimo u odnosu na nacionalni ključ. Problem našeg benda je što smo miješani nacionalno i vjerski. Jako je teško harmonizirati te odnose pa smo mi odlučili da i to radimo po ustavu BiH tj. po Dejtonskom sporazumu. Na poziciji tekstopisaca rotiramo se svakih šest mjeseci a svaki član benda ima pravo na veto u interesu zaštite nacionalnog interesa. Pisanje muzike rasporedili smo tako da ritam i harmonije rade konstitutivni članovi benda, a prelaze, uvode i efekte članovi manjinskih skupina.

SG: Odlikuju vas dosjetljivi tekstovi, angažirani, socijalno-političke tematike i duhoviti. Imate li kakvu priču ili pojašnjenje vezanu uz postanak nekog od njih, pjesama poput primjerice „Kažu“, „Kokos“ ili „Firma Ilegal“? Jeste li zbog tekstova ponekad imali problema? Je li neka pjesma bila zabranjena?
U Bosni je "Kokos bekrija" izraz za osobu koja se bavi uvozom, distribucijom i preradom kokosa na veliko i malo. Mi smo veliki ljubitelji, moglo bi se reći i ovisnici o kokosu pa smo odlučili napraviti pjesmu o tome. Zbog tog konkretnog teksta imali smo problema sa lokalnom firmom koja se bavi proizvodnjom kolača koji se zove “Čupavac" d. o. o. Pokušali su da nam zabrane pjesmu preko Kantonalnog suda uz objašnjenje da naša pjesma odvlači pažnju javnosti sa stvarnih problema koji su vezani uz ovo tropsko voće i još su rekli da im se citiram: "seremo u novčanik".

dk

SG: Koliko vremena ulažete u stvaranje pjesama, odnosno albuma? Kako često bend održava probe?
Ako pogledate prošlo pitanje vidjećete da se u tekstovima bavimo i trivijalnim temama kao što je npr. kokos. Za takve tekstove zaista nam je potrebno jako malo vremena. Naši albumi zbog toga nastaju dosta brzo. Bend probe održava redovno svakim radnim danom od 12 do 17 osim vikendom i državnim praznicima. Kada su u pitanju vjerski praznici tada probe radimo u odnosu na vjeroispovijest članova benda.

SG: Kakav je osjećaj svirati u pulskoj Areni? Volite li više nastupe na otvorenom ili u dvoranama?
Najviše volimo da sviramo u Pulskoj areni jer je to de facto dvorana na otvorenom.

SG: Slijedi uskoro serija vaših nastupa u Češkoj i drugim zemljama Europe. Imate li razrađen plan za napad na svjetsko tržište?
Svaki nas potez se pomno planira i razrađuje. Upravo planiramo invaziju na zapadnu Europu. Koristićemo se "Blitzkrieg" taktikom. Prvo ćemo da im uletimo s leđa preko Česke i nećemo se zaustavljati sve do Engleske. Kada zauzmemo teritoriju čitave Europe poništit ćemo Brexit, a onda ćemo ući u proces formiranja federativne međukantonalne republike Apsurdistan u kojoj će svim državljanima biti zagarantovana pravo na besplatan pristup širokopojasnom internetu i slobodno downloadovanje sa interneta na svakom pedlju buduće nam domovine.

SG. Kako je došlo do suradnje s Manu Chaom? Tko je s kime prvi stupio u kontakt?
Upoznali smo se davne 2002 godine kada je sa Radio Bemba soundsystem nastupao u Sarajevu. Adi Lukovac & Ornamenti su mu bili predgrupa. Njihov tadašnji tour menager je nama poslao razglednicu sa nastupa u Poljskoj, a mi smo mu odgovorili pozivnim pismom da nastupi u našem gradu. Od tada redovno održavamo korespondenciju razglednicama, a kada se vidimo obavezno razmjenjujemo salvete.

SG: Što najviše volite izvoditi, a što vaša publika najviše voli čuti?
Ja najviše volim izvoditi psa u šetnju kada za to imam mogućnosti, a naša publika najviše voli čuti kada Drale, nas tonac, odvrne razglas da plombe ispadaju. To se takođe sviđa i Udruženju stomatologa.

dk

SG: Ako se ostvari legalizacija marihuane, za što ćete se nakon toga zalagati? Što mislite o tezi da bi se marihuana najviše isplatila političarima jer bi narodu pojednostavilo prihvaćanje političke stvarnosti?
Narod već maksimalno prihvaća političku stvarnost što se najbolje vidi iz činjenice da se kod nas ne dešavaju scene koje trenutno gledamo u Čileu ili Libanu. Za naše društvo bi bilo puno korisnija legalizacija LSD-a, a mi bismo se zalagali za uvođenje obavezne svakodnevne konzumacije tripova pod motom “Kad je dernek - nek’ i hala gori”.

SG: Što članovi Dubioze rade kada ne sviraju i ne nastupaju?
Najviše vremena provodimo na seminarima na kojima nas razni NGO-vi obučavaju kako da efikasnije podrivamo tradicionalne vrijednosti i što bolje promovišemo devijantne oblike ponašanja među omladinom.

SG: Gdje se vidite za deset godina?
Nadamo se da se vidimo na 25. Pozitivnom koncertu u Zagrebu jer će se organizatori nakon ovogodišnjeg izdanja predomisliti i odustati od gašenja ove veličanstvene manifestacije.

SG: Što publika može očekivati na vašim nastupima na Pozitivnom koncertu? Hoćete li imati kakve goste?
Nadamo se da ćemo imati dva puna Doma sportova gostiju. Ne možemo svima garantovati mezu i piće ali ćemo se potruditi da bar muzika bude OK.

SG: Hvala vam najljepša na odgovorima. Želimo vam ostvarenje svih želja i mnogo uspjeha u radu!