Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Mladog zagrebačkog kantautora Mateja Mudrovčića upoznali smo kroz njegove prve pjesme “Pitanja” te “Knjiga ljubavi”. U ova stresna vremena nasmijao nas je i obradom Belanove “Ivone” koju je prigodno nazvao “Korona”. Ovog donedavno uspješnog profesionalnog sportaša, a sada 204 cm visokog pjevača imali smo također prilike gledati u uspješnom mjuziklu “Pacijenti”.

Bok Mudri! Kako si i kako se držiš s obzirom na situaciju s COVID-19 virusom? Kako provodiš dane?☺
Pa, držim se OK, makar nisam planirao baš biti cijele dane doma. Ali ok je, većinu vremena sam doma, učim nove stvari za koje dosad nisam imao vremena. Pišem i stvaram, učim svirati klavijature, jedino spavam i jedem malo više nego bih htio haha.

Na početku ove cijele situacije s virusom razveselio si sve nas s obradom Belanove pjesme „Ivona“, u tvojoj verziji nazvana „Korona“. Možeš li nam reći više o tome kako si došao na tu ideju i zašto si odlučio obraditi baš tu pjesmu?
Da ti budem iskren, nemam pojma! Stvarno, nekad se sam od sebe sjetim pjesama koje nisam čuo po 10 godina, nekad ne znam što sam slušao pred pol sata.
Prije spavanja sam počeo pjevušit Ivonu, pa sam ubacio „korona“.. Onda sam sjeo, za 15-ak minuta napisao riječi, snimio sutra ujutro i to je to :D

Također, u izolaciji si napravio i svoju najnoviju pjesmu pod imenom „Pomozi“. Koliko je različitije bilo raditi na novoj pjesmi od doma nego iz studija?
Srećom, taman prije karantene sam kupio osnovnu opremu da mogu snimati doma. To se ne može usporediti s profesionalnim studiom niti kanim dalje snimati doma. Ipak, drago mi je da sam pohvatao neke osnove, da mogu okvire pjesama slagati i snimati svoje ideje. Kad radiš doma i nemaš producenta niti nekog drugog, sam si sebi korektiv, što može biti dobro ali i loše, ovisno o tome koliko si kreativan i samokritičan.

Možeš li nam ukratko reći o čemu se radi u pjesmi, odakle si našao inspiraciju?
Pjesmu sam napisao u sat vremena, inspiriran slikom doktora koji traže pomoć i odgovornost od ljudi koji dolaze u bolnice. Htio sam pjesmom reći da nije potrebno biti super bogat ni moćan tip za uljepšati svijet, pogotovo u ovo vrijeme. Ako uljepšaš/olakšaš život ljudima oko sebe, to je već puno. S pjesmom su mi pomogli Tin Švegović na električnoj gitari i Leo Anđelković sa „miksom“ snimljenih traka, pa zahvaljujem obojici.

Za one koje nisu upućeni, Matej je do nedavno bio profesionalni sportaš, igrao je odbojku za zagrebačku „Mladost“ no putem je shvatio da mu je ipak glazba životni poziv..
Da, ja sam do 23. godine htio biti profesionalni odbojkaš, i onda sam se ozlijedio 5 dana prije potpisa ugovora u Japanu. Tada nisam ni znao da idem na potpis ugovora, mislio sam da idem na probu. Moj tadašnji manager, a danas blizak prijatelj Bojan mi nije htio reći, htio je da se spremim kao da idem na probu. Vratio sam se sportu pola godine kasnije, ali to više nije bilo to. Tada sam svirke uživo, koje sam uvijek volio slušati, počeo promatrati drugim očima.

Da li je bilo teško napraviti tu tranziciju iz sportskih u glazbene vode i sjećaš li se možda u kojem je trenutku to prelomilo da si rekao: ok, vrijeme je za neke nove životne puteve, i ostavio se odbojke.
Pa, imao sam trenutak gdje sam si rekao „Ajde probaj dogovoriti neki nastup negdje, ionako sviraš gitaru i pjevaš po doma“. Odustajanje od odbojke i okretanje glazbi je ipak bio proces, a ne trenutak. Kako su svirke postajale sve češće, a u klubu nisam bio u početnoj postavi više, odlučio sam da sam dovoljno vremena dao odbojci i da je vrijeme za nove izazove. Najveća tranzicija između odbojke i glazbe je što u odbojci točno znaš protiv koga u određenom trenu igraš, koga treba nadmudriti, pa i isprovocirati. U glazbi nema „protivnika“, bar ne u kreativnom procesu. Možda je fraza, ali najveći protivnik je u ogledalu, i najveći napredak je sutradan napisati, otpjevati i odsvirati nešto bolje nego jučer.

Tvoj rad smo dosad upoznali kroz pjesme „Pitanja“ te „Knjiga ljubavi“. Možeš li nam pobliže opisati odakle si crpio inspiraciju te kakav je osjećaj bio kada si izdao svoj prvi singl?
Joj, kad sam prvi put vidio „Pitanja“ da se vrte na radiju,osjetio sam takav miks emocija da uopće neću ni probati opisati. Ta pjesma je napisana davno, bivšoj nesretnoj ljubavi koja je otišla živjeti u inozemstvo, a ja sam i dalje mislio o njoj. Tekst mi je tada olakšao dušu, nisam ni sanjao da ću se baviti glazbom i objaviti to godinama kasnije. „Knjiga ljubavi“ mi je emotivno bliža jer sam ju napisao o sretnoj ljubavi koja još traje, ali „Pitanja“ su prvi singl i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu ☺

Koji su ti planovi za budućnost? U kojem smjeru vidiš svoj glazbeni put?
Glavni cilj je snimiti album u naredne dvije godine. Mislim da nema kantautora koji ne sanja trenutak u kojem drži svoj album u rukama. Ništa drugo neću najavljivati, jedino mogu obećati da će sve pjesme na albuma biti plod potrebe da se izrazim, a ne plod potrebe da napišem još jednu pjesmu

I za kraj, reci nam, što ćeš prvo napraviti po završetku ove cijele situacije s korona virusom?
Fin i politički korektan odgovor je da ću se prvo naći sa svim dragim ljudima, sve ih izgrliti i ispričati se s njima na kavi.
Malo manje fin, a malo više iskren odgovor - pročitajte u intervjuu nakon završetka ove situacije! ☺