Svestrani mladi umjetnik koji je poznati u svojem rodnom kraju, kao dečko s gitarom, objavio je novu melankoličnu baladu pod nazivom '4 AM MAN' za koju je tekst pisala Helena Anđelić. Pročitajte kako je prošao intervju sa glazbenikom i njegov put stvaralaštva.
Za početak mogao bi se predstaviti čitateljima.
Moje ime je Arian Peharda, imam 22 godine i dolazim iz Varaždina. Studiram psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Volim glazbu. Sviram je isto. I pišem. Sviram trenutno u nekoliko imenovanih bendova (The Fakin' Lajsne, Media Stres, Mobius Street), pokojem zasad neimenovanom bendu, ljeti u Dućanskoj ulici u Varaždinu, a uz to radim i glazbu za filmove.
U glazbenim vodama si već neko vrijeme, kako je do toga došlo i koliko to dugo traje?
Naravno, počelo je od onda kad sam krenuo svirati gitaru s nekih 10 godina. Što se tiče sviranja na sceni, to je krenulo od srednje škole kad sam upoznao ekipu koja je svirala i imala slične interese kao i ja. Iz tog je nastao i moj prvi bend John Doe, odnosno kasnije 3 Suns of Aberran. Kako smo krenuli svirati po Varaždinu po raznim eventovima, tako su mi se počeli javljati drugi bendovi i pitali me bi li svirao s njima (prvo The Fakin' Lajsne, kasnije Media Stres, The Nice Boys…). Nisam nikome rekao „ne“ jer sam htio svirati čim više i sad sam ponosan na broj svirki koje sam odsvirao već kroz srednju školu. Svaka svirka je iskustvo za sebe i nešto što me ispunjava. Trenutno zbog obaveza na faksu i cijele COVID-19 situacije sviram manje, ali ne odustajem. Najviše radim na svojoj autorskoj glazbi i glazbi koju radim za filmove.
Imaš li neke glazbenike koji su posebno utjecali na tvoje stvaralaštvo i rad?
Teško ih je izdvojiti par jer je lista svake godine sve dulja. Najviše bih mogao istaknuti Pink Floyd i Radiohead, oni su mi baza otkad sam baš počeo slušati glazbu zaozbiljno. Ostalih ima mnogo pa ću samo spomenuti skraćenu listu: The Mars Volta i Porcupine Tree, Nils Frahm i Portishead, Sigur Ros i Godspeed You! Black Emperor, Tom Waits i Ennio Morricone. Od domaćih izvođača Seine. Ako bih morao izdvojiti najznačajnije to su svakako moj brat Vedran koji me svojim sviranjem inspirirao da i sam krenem svirati gitaru i moj učitelj Zdenko Schill koji me kasnije naučio gotovo svemu što znam u vezi gitare.
Nedavno si izdao singl ''4 AM Man''. Sam si komponirao, aranžirao, izveo i producirao. Kako je došlo do toga uopće, koliko je vremenski trebalo od ideje do konačnog proizvoda?
Konkretno do ove pjesme je došlo zbog suradnje s mojom curom, kolegicom s faksa i talentiranom pjesnikinjom, Helenom Anđelić. Došli smo ove godine do ideje da ona napiše par pjesama koje ću ja onda uglazbiti. Iako je sad tek objavljena, ali „4 AM Man“ meni je zapravo već relativno stara pjesma jer je 90% nje nastalo još prije više od 6 mjeseci, a ostalih 10% (kojih je obično najteže za dovršiti) tek sad nedavno. Uz „4 AM Mana“ nastale su još dvije pjesme i ideje za još par njih, tako da će naša suradnja nastaviti biti projekt koji ću objavljivati kontinuirano uz ostale stvari koje radim
Svatko doživljava umjetnost na svoj način, kako ti doživljavaš ovu pjesmu.
Zanimljivo mi je pitanje jer zapravo nisam ja pisao tekst pa je mogu pogledati u nekoj mjeri „sa strane“. Mislim da „4 AM Man“ predstavlja trenutak u noći kad smo sami sa sobom i ne možemo spavati jer nas zaokupljaju neke misli. Čini mi se da predstavlja tok misli koji postaje sve teži iz trena u tren sa svakom novom mišlju. No, taj tok iako se čini beskrajan u jednom trenu ipak stigne do svog kraja i ostavi nas u nekom unutarnjem miru. Ili nas samo umori, ovisi o perspektivi. U svakom slučaju, iako se pjesma na prvi pogled možda čini da je mračna ili depresivna, meni je utješna. Ništa nije vječno, pa čak ni ono loše.
Možemo li se u skorije vrijeme nadati i izlasku albuma?
Trenutno imam ideju, čak i potrebu da sljedeće godine izbacim album, ali neću ništa obećati jer još nisam donio konačnu odluku o tome. Vidjet ćemo što 2021. donese. U svakom slučaju, on vrlo vjerojatno neće biti povezan s ovom pjesmom.
Za kraj imaš li što poručiti mladim umjetnicima u ovo doba.
Nije lako naći svijetlu stranu priče nakon ovakve godine, a isto tako ni motivaciju. Ali mrak može biti jako dobra inspiracija i ako ga pretvorimo u nešto kreativno, možda postane manje mračan. Držite se i čuvajte zdravlje prije svega. Fizičko, ali i mentalno, koliko god zaboravljamo ili ne želimo misliti na njega. To je što se tiče trenutne situacije, a inače, upijajte i uživajte u svemu što vas inspirira, budite hrabri i razigrani. Nemojte se prodati, nego radite ono što vi hoćete i mislite da treba.