Mike Rosenberg poznatiji je kao Passenger i iza sebe ima čak 14 studijskih albuma. Ipak, ovaj je 38-godišnji kantautor iz Brightona najpoznatiji po megahitu „Let Her Go“ koji se danas nalazi među 25 najgledanijih glazbenih spotova svih vremena na Youtubeu. U Hrvatsku dolazi premijerno i to u zagrebačku Tvornicu kulture u utorak 11. travnja 2023. gdje će promovirati svoj posljednji album „Birds That Flew and Ships That Sailed“ iz 2022. godine. Intimne folk indie pop pjesme osigurale su Passengeru glazbeni uspjeh, a autentičnost na i izvan pozornice zavrijedila mu globalnu fan bazu zbog čega i nastavlja nastupati na najvećim svjetskim pozornicama. Kao predizvođač na zagrebačkom koncertu nastupit će Stu Larsen, australski kantautor, zaljubljenik u putovanja i folk-pop, koji je svoju karijeru počeo uz Passengera s kojim je nastupao kao ulični svirač.
Passengera sam zatekla u Parizu, na slobodan dan između koncerata.
Imaš priliku raditi neke stvarno nevjerojatne koncerte i biti na pozornicama o kojima ljudi sanjaju. U čemu najviše uživaš?
Volim to! Pravi sam sretnik, ali znaš, nije uvijek bilo ovako. Prije mnogo godina svirao sam na uglovima ulica i u malim pubovima gdje ljudi jednostavno nisu slušali, samo su pričali. Imam sreće što sada sviram po cijelom svijetu ljudima koji žele čuti i slušati moje pjesme. To je ogromna privilegija.
Dakle, za nekoga tko može stati na pozornicu, imati samopouzdanje da možeš držati te note, zabavljati publiku i raditi to osjećajno, kako dolaziš do tog mjesta gdje izazivaš samog sebe na snimanju, gdje stvarno kopaš duboko? Što moraš učiniti da kreneš stvarati iz tog mjesta?
Dobro pitanje! Da, to su tako različite stvari – izvoditi pjesmu uživo i snimati ju. Kad sviram uživo, obično sam solo s gitarom, a za snimanje okupljam cijeli bend. Stvarno je posve druga stvar u mojoj glavi napraviti album za Passengera i odsvirati koncert. Također, svaki je album drugačiji, u drugom sam dijelu života, događaju se različite stvari i imam različite glazbenike, drugi studio, štogod. To je uvijek drugačiji izazov i to mi se sviđa! Sada, kad imam 14 albuma iza sebe, osjećam da su prva ili dva bila kao „OMG, ovo mora biti savršeno!”, a sada je to samo još jedno poglavlje u knjizi. Ne kažem da mi više nije stalo, perfekcionist sam, i dalje mi je jako stalo, ali smiješno je - što više nešto radiš, to si opušteniji. Barem tako sada razmišljam.
Kakvu ulogu imaju protekle godine i pronalaženje fanova i vlastite publike? Je li i to imalo utjecaja na ovaj album i na ovu točku u tvom životu? Možeš li to potpuno odvojiti ili si jednostavno dopustio da tvoj rad sve to upije?
Mislim da sve ide u lonac, znaš. Mislim da svako iskustvo ulazi u proces pisanja. Da, to je dobro pitanje.
Prije sam bio stvarno nestrpljiv. Sve je trebalo biti brzo i mislim da učim usporavati sve, pa tako i kreativni proces. Potrebno je više vremena za pisanje, snimanje traje dulje, živim s albumom nekoliko mjeseci prije nego što ga miksam i masteriram. Nikad se nismo navikli na to! Uvijek je sve bilo vrlo brzo i uvijek smo sve rasturali. Mislim da, kako stariš, shvaćaš da samo trebaš malo više vremena. Samo se opustiš. Svijet nikamo ne ide. Mislim da je to stvarno velika lekcija.
Koliko ti dugo traju turneje? Koje je najdulje razdoblje koje si proveo na turneji?
Doista ne znam. Da budem stvarno iskren, posljednjih 15 godina najviše sam vremena proveo na turnejama. Rekao bih da sam doma u prosjeku tri mjeseca godišnje. To je poprilično lud način življenja i čini mi se da tek sada pokušavam pronaći ravnotežu.
Nedostaje li ti stabilnosti u životu?
Da! Mislim da je to u redu kad si mlađi. Prije nisam razmišljao o stabilnosti. Samo sam volio putovati, istraživati nove stvari. Cijelo sam se vrijeme osjećao nevjerojatno sretnim što mogu živjeti takav život. Danas se isto osjećam sretnim zbog toga, ali sada imam 38 godina i život se počeo mijenjati. Prioriteti su se počeli mijenjati i mislim da moram pronaći novu ravnotežu u takvom načinu življenja.
Umjetnost i kreativnost su jedna stvar, a glazbena industrija sasvim druga. Nekako si uspio pomiriti te dvije stvari prema svojim željama. Barem mi se tako čini. Kakvo je tvoje iskustvo?
Opet odlično pitanje. Potpuno si u pravu. Jedna je stvar stvarati nešto poput glazbe, poput pjesama, a pokušati ih „prodati“ svijetu je težak proces. Za svakog je umjetnika to drukčije. Netko ima veliku diskografsku kuću iza sebe, ali za sebe nikad nisam osjećao da je to ispravan put. Sretan sam kad radim s malim timom i ljudima koji stvarno razumiju i s ljudima koji ne žele samo stvoriti najviše novaca ikad! Volim raditi s ljudima koji vide umjetnost onakvu kakva ona jest i koja se treba izraziti na određen način. Dobio sam dobre savjete kroz godine koji se tiču ove teme i vrlo sam zahvalan na tome. Sad sam u situaciji gdje mogu stvarati glazbu kakvu želim, mogu je objaviti s ljudima kojima doista vjerujem. Pravi sam sretnik zbog toga. Neki ljudi nisu u toj poziciji.
Kako si se osjećao kad si vidio da počinješ postizati pravi uspjeh? Da dolaziš u onaj uspješan rang glazbenika?
Prilično nevjerojatno! Zapravo se to dogodilo poprilično kasno za mene. Imao sam 27-28 godina kad se to počelo događati i već sam se deset godina pokušavao probiti. To se nije događalo i baš mi je slamalo srce. Znaš ono, daješ apsolutno sve u to i jednostavno vidiš da se ništa ne događa godinu za godinom. Vrlo je teško nastavljati u takvom raspoloženju i s takvim rezultatima, ali jednom kad su se stvari počele događati, to je bilo ostvarenje sna. Stvarno nevjerojatno!
Što te onda držalo u tim vremenima kad se ništa nije događalo? Jesi li preispitivao kvalitetu svog rada? Što te vuklo tvom cilju?
O da. Počeo sam preispitivati sve o svom umjetničkom radu. Ovo stvarno uvijek govorim, mislim da su me pjesme držale jer svaki put kad sam pomislio da je sve to sranje, odsvirao bih pjesme i tada bih rekao „ne, čovječe, ovo je dobro! Vjerujem u ovo! Stvarno vjerujem u ovo!“
Sve je ostalo, glazbena industrija i slično, bilo negdje u zraku, ali pjesme su me držale prizemljenim. Možda zvuči sladunjavo, ali uvijek sam bio siguran u svoje pjesme i to me vodilo dalje.
Da! Baš sam te kasnije mislila pitati o sanjanju velikih snova i kako se prizemljuješ, ali sad si mi odgovorio na to pitanje.
Teško je to! Mislim da je ključ u tome da imaš dobre ljude oko sebe. Vrlo sam blizak sa svojom obitelji. Još uvijek živim u gradu u kojem sam odrastao. Tu je još uvijek puno mojih školskih prijatelja. Mislim, tim je ljudima stalo do Passengera, ali znaju me kao Mikea, a ne Passengera! Mislim da je to zaista važno. Mislim, ne možeš im prodati nikakvo sranje, oni odmah vide što je iza toga. Bilo je vrlo zdravo imati ih oko sebe onda kad su stvari eksplodirale i kad je bilo totalno ludo tih godinu ili dvije. Bilo je tako dobro vratiti se doma i osvijestiti što je stvaran život.
A da, ali to su samo ona tri mjeseca u godini, kako si ranije rekao! (smijeh)
Istina, ali mislim da je vrlo važno onih deset godina kada sam se neuspješno pokušavao probiti. Tada shvatiš koliko si doista sretan. To onda možeš cijeniti. Mislim da je ljudima koji idu na X factor ili imaju vrlo strelovit uspjeh vrlo teško razumjeti drugu stranu novčića. Oni poznaju samo uspjeh. Mislim da to može biti stvarno teško.
Kakav je bio proces pronalaženja misli, njihovog pretvaranja u riječi i stvaranja pjesama za glazbu na posljednjem albumu?
Ne znam. To je ta magija koja se dogodi ne samo na ovom albumu nego na svakom. Ne razumijem odakle sve to dolazi. Mislim da je to sve do ljudi, življenja, putovanja i kao što sam rekao, sve ide u taj jedan lonac pisanja pjesama. Svako iskustvo koje imam kao ljudsko biće ide u tu neku juhu i tamo pronalazim pjesme. To je prekrasan i neobičan proces.
Kakvu je ulogu u tvom životu imala glazba kada si odrastao? Jesi li oduvijek htio biti pop zvijezda? Koje je tvoje prvo glazbeno sjećanje?
Moje su dvije ljubavi glazba i nogomet, a nikad nisam bio dovoljno dobar da bih bio nogometaš! Sjećam se da mi je glazba bila magična kad sam bio dijete. Sad kad sam napravio toliko albuma i kada toliko dugo radim glazbu, razumijem glazbu dosta analitički, što radi basist, što radi producent, ali kad si dijete, čuješ sve kao neku čarobnu stvar.
I posljednje pitanje! Kako pristupaš snimanju glazbe? Tretiraš li to kao posao? Dolaziš li u određeno vrijeme u studiju pa snimaš i tako ide dan za danom?
Definitivno! Sretan sam što radim s istim producentom posljednjih deset albuma. On mi je najbolji prijatelj. Jako je zabavno raditi s njim. Sa svakim se albumom sve bolje razumijemo, toliko smo toga prošli zajedno. Imamo studio u Brightonu, gdje živim, i nikad se ne nađemo u 8 navečer pa radimo do 4 ujutro. To se nikad ne dogodi. To je sada kao posao. Pojaviš se u 10 i odeš u 6. Zajedno ručamo, ali definitivno je kao posao. Vrlo smo profesionalni. Mislim da bih se previše uzrujavao da radimo na bilo koji drugi način.
Hvala ti na vremenu! Vrlo se radujemo tvom koncertu u Zagrebu!
Jedva čekam!
Znam da dosad nisi svirao u Hrvatskoj, no jesi li bio na odmoru ovdje?
Bio sam u Dubrovniku prije 16-17 godina i bio sam na Mljetu! Tako je prekrasan! O Bože, bilo je tako divno! Imali smo najbolji odmor! Imam jako lijepa sjećanja na Hrvatsku i jedva čekam da se vratim!
