Intervjui
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Nakon što se 2019. povezao s Intek Musicom, za koji je tada objavio svoj treći album, “The Grey Album”, indijski The Bodhisattwa Trio odlučio je nastaviti suradnju s ovom koprivničkom diskografskom kućom. Rezultat je novi album, “Frontier”, koji su gitarist i autor većine skladbi Bodhisattwa Ghosh, klavijaturist Arunava Chatterjee i bubnjar Premjit Dutta ostvarili u suradnji s puhačkom sekcijom Mimika Orchestra koji djeluje pod vodstvom Maka Murtića. Osim što je autor prve skladbe, “Nuclear, Apocalypse”, Murtić je napisao aranžmane i dirigirao ansamblom na snimanju, a svirali su flautistica Nika Bauman, sopran i alt saksofonist Miha Gyoerek, tenor saksofonist Vojkan Jocić, bariton saksofonist Marko Gudelj, tubač Zvonimir Bajević, trombonist Luka Žužić i tubist Joe Kaplowitz. Glazbu je u svojem studiju u Koprivnici snimio Marin Hrašćanec koji je bio i glazbeni producent, a izvršna je producentica Helena Hraščanec. Koncertna promocija albuma održana je 8. srpnja na ovogodišnjem međunarodnom jazz festivalu Fest jazza u Koprivnici koji organizira Udruga glazbenika i ljubitelja jazz glazbe Jazz klub Koprivnica.

Treći element

“Već smo radili ovdje, a Marin i Helena Hraščanec iz Intek Musica su nam postali jako dobri prijatelji”, objašnjava Bodhisattwa Ghosh. “Dok sam pisao glazbu za ovaj projekt zamišljao sam orkestar koji nam je trebao. No, budući da vizija nije bila dovršena, nisam o tome raspravljao sa članovima svog benda. Trebala nam je druga točka gledišta. Jedino u što sam bio siguran je da je morala biti velika zvučna kulisa. Tražio sam za savjet Marina i Helenu jer oni jako dobro poznaju našu glazbu. Rekli su: “Zašto ne razgovaraš s Makom? Zašto ne kreneš suradnju s Mimika Orchestrom? Poslušajte njihovu glazbu, mislim da će vam se svidjeti o čemu se tu radi.” Na Youtubeu sam s puno pažnje preslušao snimke dvaju koncerata Mimika Orchestra i odmah sam shvatio da je upravo to to za čime tragam. Od trenutka kada sam ih čuo znao sam da definitivno želim surađivati s njima. Od tog trenutka nisam razmišljao o nečemu drugom jer sam od početka osjećao veliku povezanost s tom glazbom. Poslao sam svoju glazbu Maku koji je u njoj odmah osjetio bliskost sa svojom. Rekao je: “U redu, imamo vrlo sličan način razmišljanja i proces stvaranja glazbe, učinit ću to.” Znao sam da se moja glazba može sjajno uklopiti u zvuk Mimika Orchestra. Tako je i bilo. Jako sam zadovoljan kako zvuči.”

n

Zapravo glazba ova dva sastava kompatibilna je na nekoliko razina: po zvuku, stilu, spajanju raznih žanrova, načinu glazbenog razmišljanja, narativu, pristupu improvizaciji... Odlučeno je da orkestar neće biti u prvom planu već će se pojavljivati u nekom svemirskom eteričnom prostoru te sa strane ili ispred ili oko slušatelja. “Kad govorimo o mojem triju, stvarno ne znam kakav je to zvuk”, govori. “Osjećam da je pod jazz kišobranom, ali velikim, jer to nije pravi jazz, nije ni pravi rock, nije ni pravi drum and bass, to nije niti indijska tradicionalna glazba, a ujedno to je sve to. Važno mi je da je to nešto što je iskreno. To je eksperimentiranje prostorom. Promišljamo razne utjecaje i izazivamo granice definiranih žanrova. Tako je i s Mimikom. Kako bismo definirali stvaralaštvo Mimika Orchestra? To nije klasična glazba, to nije jazz, to nije balkanska tradicionalna glazba, ali to je spoj svih tih zamisli i zvukova. Poput nas i oni imaju vrlo jak identitet kao ansambl. Zato, vjerujem, imamo zajednički identitet. Ta se dva identiteta spajaju, a mi ih nadopunjujemo stvarajući treći element, o čemu ovaj album govori.”

Spektar zvukova

Glazbu za ovaj album Bodhisattwa Ghosh je osmislio tijekom zatvaranja zvog pandemije uzrokovane covidom. U početku zapravo na prvom mjestu nije bila glazba nego koncept koji metaforički prezentira sociopolitičku situaciju u svijetu. “Svi smo bili frustrirani i gorili smo od želje da vičemo”, sjeća se. “Svašta mi je prolazilo kroz glavu. Razmišljajući o konceptu albuma nisam se mogao osloboditi misli o svijetu zaključanom do kraja, mogućnosti nuklearnog rata, uništavanju jedni drugih, nužnosti da za sebe pronađemo novi dom negdje u svemiru. Razmišljao sam o tome kao o nekom putovanju. Pomislio sam da bih album mogao koncipirati kao putovanje koje sam podijelio na segmente, poput znanstvenofantastičnog romana ili znanstvenofantastičnog filma. Naravno, veliki sam obožavatelj znanstvene fantastike, bilo da je riječ o knjigama ili kinematografiji. Primjerice, dok sam pisao glazbu za ovaj album razmišljao sam o filmu “2021.: Odiseja u svemiru” koji je Stanley Kubrick snimio prema SF romanu Arthura Clarkea. Na kraju još jedno zvjezdano dijete odlazi na Jupiter da bi stigao u drugu dimenziju. Puno, puno utjecaja, bilo da je riječ o književnosti, kinematografiji, glazbi, sve to dolazi zajedno kao dio iskustva snimanja albuma. Učenje i odučavanje također. Tada sam odlučio da će projekt imati takav glazbeni tretman. Glazbu sam slagao u slojevima. Planirao sam kako ću ih slagati: ova će skladba biti funky orijentirana, ova će biti balada, ova će biti kao drum and bass, ova će biti kao hardbop, ova će biti psihodelična, ova će biti kao moderna elektronska glazba. Tada sam odlučio prekinuti s različitim klasifikacijama i počeo razmišljati o grooveu i timeingu, o ritmu koji osjećam. To može biti bilo koji takt, može biti bilo koji tempo, bilo koji puls, bilo što što mi se vrti u glavi ili što osjećam. Napisao bih melodiju i pozvao članove benda, došli bismo na probu i rekao bi im: “Dobro dečki, ovo je kostur, što možete vi donijeti za stol?” Skladbe smo razvijali zajedno. Budući da na zvuk gledamo kao na cjelinu, a ne samo kao na ono što donosi gitara ili klavir ili..., nakon što smo osmislii konstrukciju, shvatio sam da u toj glazbi ima prostora za uključivanje većeg ansambla. Želio sam nastaviti s razvijanjem skladbi i proširiti spektar zvukova. Razradio sam ih osmislivši kako koristiti saksofon, kako odvojiti dio s raspisanim dijelovima za ansambl, gdje treba zastati, ne svirati previše da se ne zaguši zvuk, gdje će bend biti naprijed i kako omogućiti ansamblu da zauzme najbolje mjesto. Sve te ideje i skice imao sam u mislima, bilo mi je jasno koliko prostora treba ostaviti kompozicijama, a koliko ostaviti za maštanje bendu i solistima.”

Astronautsko iskustvo

Mašta je iznimno važna za osmišljavanje ovog projekta. Radi se o narativu kakav je svojstven i Maku Murtiću te, naravno stvaralaštvu Mimika Orchestra. “Narativ se zasniva na priči smještenoj negdje u budućnost”, kaže Bodhisattwa Ghosh. “Zemlja prolazi kroz razdoblje uznemirenosti, uništena je nuklearnim ratom. Neki su ljudi došli su do svojih malih svemirskih brodova, malih šatlova, i bježe prije nego što sve bude uništeno. Nas trojica iz benda uzimamo shuttle i bježimo kako bismo pronašli novi dom na drugom planetu. Bježimo sa zemlje, zemlja je pred uništenjem - tako se albun otvara. Na neki način u Sunčevom sustavu otkrijemo crvotočinu u koji uletimo i budemo izbačeni na drugu stranu, u novi svemir. Na kraju putovanja - to je kraj albuma - pronalazimo planet koji se zove Zemlja X. Na prvi pogled on je kao Zemlja, ali zapravo je nešto potpuno suprotno od Zemlje, antiteza Zemlji. Na tom planetu nema religije, nije bilo rata, nema rasizma, zapravo to je utopija. Na njemu se nekako smjestimo i učinimo ga našim novim domom. Nas trojica portretiramo naše putovanje i astronautsko iskustvo u svemiru, a Mimika Orchestra su sile svemira, poput super nove, ili ritam, ritam kometa, utočište. Dakle Mimika Orchestra je kozmička sila, energija. Mi ljudi istražujemo narativ u toj vrsti simbioze.”

The Bodhisattwa Trio foto Shan Bhattacharya12

Mak Murtić je i prije s Mimika Orchestrom u svojoj glazbi koristio izmaštane situacije. Njegov album “A Place Glowing a Brilliant Red” bavio se temom naseljavanja Marsa. Na ovaj projekt zasigurno je utjecsalo i stvaralaštvo slavnog jazz glazbenika Sun Ra, klavijaturista i vođe legendarnog Sun Ra Arkestra koji se pozivao na mitologiju, ali i astronomiju. On je, pak, u svojim djelima “putovao” na Saturn. “Iako nisam intenzivno proučavao stvaralaštvo Sun Raa, očito je da sam se ugledao i na njega”, tvrdi Bodhisattwa Ghosh. “No, posebice mi je zanimljivo bilo čuti Makov rad i glazbu njegovog Mimika Orchestra. On je snimio cijeli album zasnovan na priči o kolonizaciji Marsa. Napisao sam skladbu “Ghosts of Mars” koju sam poslao Maku. Slušajući je koji bio je ugodno iznenađen. Bio je to jedan od pokazatelja da razmišljamo na sličan način i da bismo mogli surađivati. Zapravo rad na ovom albumu bio je svojevrsni kontinuum njegovog i mojeg rada. Bilo je puno poveznica.”

S Floydima u mislima

Priča je zanimljiva, ali kako ju ispričati jezikom glazbe, kako ju pretočiti u note? “Imam svoj koncept”, objašnjava. “Primjerice imamo melodiju za skladbu “Ghosts of Mars” koja je zasnovana na priči o prikupljanju podataka o životu planeta koji je, recimo, Mars. To je bila Marsijska civilizacija, vrlo napredna, bili su cool, vrlo uglađeni, a sada su svi otišli. Zato smo ju nazvali “Ghosts of Mars”. Razmišljao sam: “OK, ovo je bila cool civilizacija, vrlo napredna, dakle što ćemo učiniti? Trebamo dobar groove, trebamo smooth, hip groove, funk. Da to je glazbeni smjer koji poznajem.” Na osnovu tog razmišljanja stvorio sam bas liniju i groove za bubanj, a skladba je na kraju poprimila osjećaj neke vrste funk glazbe. Prije toga postojala je kompozicija “Lunar Month” zasnovana na priči o tome da je naš shuttle u orbiti mjeseca, u razdoblju od dvadeset devet i pol zemaljskih dana što je jedan lunarni mjesec. Ta skladba govori o tome da smo zapeli u ovoj orbiti, da smo bili jako usamljeni, jako tužni, jer sve je bilo uništeno. Stalno smo razmišljali o životu kakav smo nekad imali. Tada sam rekao: “OK, ovo je tempo, to je balada, za njezinu izvedbu moram uključiti klavir, treba mi saksofon, to mora biti blues.” Tako sam napisao tu skladbu. Tako da se osnovna ideja pretvarala u note, akorde i melodije. Tako je nastajala glazba.”

U izvedbama uvrštenim na ovaj album osjeća se snažan utjecaj Pink Floyda, najviše djelovanja u ranijem razdoblju njihovog stvaralaštva, a posebice onog koje ima psihodelična obilježba. Osim toga od tog su sastava preuzeli način razvijanja svojih izvedbi. “Slušao sam Pink Floyd od druge godine života”, tvrdi Bodhisattwa Ghosh. “Naime, kad sam bio u toj dobi imao sam zdravstvene probleme, nisam mogao jesti. Jednom je moja majka pustila ploču “The Dark Side of the Moon” i ja sam pojeo svu svoju hranu. Otada sam jeo slušajući glazbu Pink Floyda. Bilo je to znakovito. Također, kada sam 2000. godine, kao sedamnaestogodišnjak, uzeo gitaru u ruke i pomalo sviruckao, želio sam zapravo biti pjevač i gitaru svirati samo u pratnji, ali ozbiljno sam počeo svirati nakon što sam slušao Davida Gilmoura, zapravo, nakon slušanja Pink Floyda. Ostao sam osupnut kad sam prvi put čuo drugi solo Davida Gilmoura u izvedbi skladbe “Comfortably Numb” Pink Floyda. To je na mene ostavilo vrlo jak dojam. Kad sam čuo taj solo sve mi je bilo jasno, odjednom sam znao što želim biti. Vrtio sam film u svojoj glavi: ne želim studirati, ne želim raditi ništa drugo, želim raditi samo to. Dakle, glazba Pink Floyda i Davida Gilmoura imala je vrlo jak utjecaj, nešto što je postalo dio mog sustava. Moji omiljeni glazbenici, oni koji imaju velik utjecaj na način na koji pišem i sviram, su Miles Davis i John Coltrane, kao i gitaristi poput Waynea Krantza, ali David Gilmour je uvijek tu, negdje na prijestolju. Također glazba Pink Floyda je uvijek prisutna u mojim mislima. To ne moram svaki put izova osvijestiti, to nije svjestan napor, jednostavno dogodilo se da je taj utjecaj uvijek prisutan. To je sastavni dio mene.”

Duhovno putovanje

Osim glazbe sastava Pink Floyd, u izvedbama na ovom albumu osjeća se snažan utjecaj fusion glazbe s kraja 1960-ih i početka 1970-ih. Bodhisattwa Ghosh je također pod velikim utjecajem onoga što se trenutno događa na jazz sceni. Sva ta glazba i inače izvire iz izvedbi The Bodhisattwa Trija, a sada i iz suradnje s Mimika Orchestrom. “Svijet je malo mjesto, imamo pristup internetu što znači da su nam dostupne sve informacije”, govori. “Zapadna je civilizacija posvuda. I ja sam odrastao, zapravo mi smo odrastali u gradovima. Iako imamo našu tradicionalnu glazbu, zapadnjačka glazba također čini važan dio naše kulture, indijske urbane kulture. To sam uvijek smatrao samo glazbom. Kad sam učio svirati gitaru krenuo sam s rockom, zatim sam se zapalio za blues, a potom sam počeo s jazzom. I danas su svi ti utjecaji prilično prisutni u mojoj glazbi. Također sam učio svirati s tradicionalnim glazbenicima koji zapravo sviraju klasičnu indijsku glazbu. Kod mene je sve to prilično izmiješano. Nastojim apsorbirati koliko god mogu od onoga što vidim u svijetu. Naravno fuzija koja je bila aktualna 1970-ih, kao primjerice glazba Mahavishnu Orchestra, ima jak utjecaj na mene. Vođa tog sastava, gitarist John McLaughlin je jedan od mojih najomiljenijih svirača. Takva vrsta glazbe uvijek me nekako prisjeti na moj glazbeni početak. Prvi put kad sam čuo Mahavishnu Orchestra za mene to nije bila samo glazba ili bilo kakav zvuk, jer sam doslovno mogao vidjeti boje, kozmičko cvjetanje na neki način. To me na neki način usmjerilo prema eksperimentalnoj i fuzijskoj glazbi. Kao što sam spomenuo, jedan od mojih omiljenih gitarista je Wayne Krantz, zatim volim glazbu Jojoa Mayera, volim Roberta Glaspera, Marka Guilianu, sve takve stvari. Brad Mehldau je jedan od mojih omiljenih pijanista. Ta vrsta glazbe snažno me privlači. Kad sam u svojoj kući i odmaram samo popijem čašu viskija ili piva, bilo što slično, te pustim neku fusion glazbu jer se s njom mogu jako dobro povezati.”

Govorimo li o Johnu McLaughlinu i Mahavishnu Orchestru, govorimo o duhovnom aspektu glazbe koji je također važan u stvaralaštvu Bodhisattwe Ghosha. “Glazba je za mene vrlo, vrlo duhovna”, kaže. “Ne vjerujem ni u jednog Boga, niti u jednu religiju. Ako mene pitate, glazba je moja religija. Gitara poput ove koju sviram, ili bilo koje drugo glazbalo, samo je alat za povezivanje s višom formom. To je moj Bog. To mi je zamjena za meditaciju. Osjećam na određen način, što me čini sretnim jer osjećam kao glazbenik. Da nisam, možda bih mogao iskusiti duhovnost u nekom drukčijem smislu. Kad sviram ili slušam glazbu, to mi je vrlo sveto iskustvo. To je za mene nešto tajnovito i zato osjećam puno poštovanja prema glazbi i umjetnosti općenito. Za mene je duhovno iskustvo i način na koji je napisana glazba za ovaj album i kako je osmišljen. Način na koji želim ispričati priču, duhovno je putovanje. To putovanje nema nikakve veze s materijalnim.”

Preuzeto iz Novog lista od 13. kolovoza 2023.

Izvještaji



The Dire Straits Experience podigli na noge ispunjeni Lisinski


Rock propovijed: Goran Bare i Majke u Vintage Industrial Baru


Matijine vile igrom osvojile Tvornicu


Flaner i Colostrum razbudili Klub kulture


Hali Gali tulum u AKC Attack!


Održan je 3. Superval u Vintage Industrial Baru


Avalanche Kaito: Glazbena lavina u Močvari


Antun IDEM u Très Chic Caféu


U Lisinskom izveden sjajan balet Romeo i Julia


Sve samo ne Luzeri u Klubu kulture


Prigušeni taktovi glazbenog „fusiona“ Chuia u pulskom Kotaču


Josipa Lisac obilježila 50 godina "Dnevnika jedne ljubavi"


Švesterovo u Tvornici


Moćan i energičan Zoster rasplamsao Tvornicu


Sunnysiders u SAX!-u promovirali album "27 Stitches"


KBO! nastupio u Tvornici


U lisinskom održan Symphonika On The Rock


Galerija fotografija: (ne)normalni u Tvornici


Bezvremenska Natali Dizdar nastupila u Petom kupeu