Intervjui
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Osim što sklada glazbu za filmove, orkestre i big bandove te djeluje kao glazbeni pedagog, posebice kao profesor na ArtEZ School of Music u Arnhemu, gdje je i mentor studentima master studija, pijanist i skladatelj Philipp Ruttgers je član raznih formacija, a vodi i nekoliko vlastitih sastava. Jedan od njih je trio u kojem uz njega sviraju kontrabasist Thomas Pol i bubnjarica Sun-Mi Hong. S njima je snimio album “Etudes of Shapes and Forms” koji će diskografska kuća za ZenneZ Records objaviti 1. ožujka, a koncertnu će promociju održati 10. ožujka u poznatoim amsterdamskom jazz klubu Bimhuis. Skladbe je pisao nadahnut stvaralaštvom suvremenih jazz pijanista i skladatelja kao što su Craig Taborn, Kris Davis i Sylvie Courvoisier, pod utjecajem Arnolda Schonberga, Gyorgyja Ligetija, i Claudea Debussyja, ali i likovnog umjetnika Mauritsa Cornelisa Eschera. Kao što naziv albuma upućuje, u procesu stvaranja usredotočio se na oblike i forme u harmonijskim i ritmičkim strukturama te osmišljavanje aranžmana za formaciju trija i strukturu improvizacija. U razgovoru za Novi list Ruttgers je pojasnio kako djeluje s ovim triom i kako je snimio svoj novi, sedmi album.

Moćan koncept

Zašto volite klavirski trio?
Format klavirskog trija daje mi puno mogućnosti za sviranje s lijepom dinamikom. Budući da sam ja zadužen za priču, osjećaj je kao da sam pjevač u bendu. U isto vrijeme, tu je i podrška iz ritam sekcije koja je već sama po sebi super zanimljiva. Dakle, ne moram biti aktivan cijelo vrijeme kao kada sviram solo ili u duu. Ali mislim da je važnije od okruženja trija sviranje sa Sun-Mi Hong i Thomasom Polom budući da su sjajni svirači i dijele sličan pogled na glazbu i estetiku.

Što za vas i razvoj vaše glazbe znači imati trio s njima?
Jako sam zahvalan što sviram s njima. Ponekad osjećam da zvuče tako dobro zajedno da sam im ja jedva potreban. To mi daje osjećaj spokoja u kojem jako uživam. Mogu dodavati boje po svom ukusu i ubaciti neke nove zamisli u glazbu, ali mogu i ne svirati, a glazba će se nastaviti razvijati. Što se tiče razumijevanja mojih skladbi, mogu se potpuno osloniti na njih. Sklon sam pisati puno nota, što proizlazi iz moje ljubavi prema proučavanju suvremene glazbe, ali znam da će oni pronaći svoj način da to zvuči dobro.

Koje njihove kvalitete cijenite i kako se uklapaju u vaš glazbeni koncept?
Njihov groove je tako točan i otvara puno prostora. Dok sviram s njima, vrlo jasno čujem svaki mali detalj i to me potiče da pružim tu istu jasnoću u svom sviranju. Osim što je odlična bubnjarica, Sun-Mi je vrlo intuitivna i maštovita. Jako uživam u toj mašti jer znam da će ona smisliti jedinstvene načine bojanja moje glazbe. Thomas je vrlo dobar basist i ima odličan zvuk. On je također klasično obrazovan i jako uživam u njegovom sviranju gudalom. Ima sposobnost da svira super čisto i da me prizemlji, što ne umanjuje njegovu slobodu. Možda je njihova glavna kvaliteta to što se lako prebacuju s pratnje na soliranja. Osjećam da se naša svirka ostvaruje organski i da s lakoćom zajedno razvijamo glazbu. Sve je moguće i sve se tretira s najvećim poštovanjem.

pr

Kako ste s njima razvili “telepatsko” razumijevanje?
S tim smo rođeni, pa je lako, ha ha. Nisam siguran jesam li upoznat s time što je potrebno da bismo imali sposobnost telepatske komunikacije. Mogu samo reći da dijelimo istu ljubav prema određenoj estetici i zvukovima u glazbi zbog čega dobro surađujemo. Ne mislim da to ima neke veze s telepatijom... Mislim, ne čujem Sun-Mi ili Thomasa u glavi, nisam siguran bi li to bilo od koristi u stvaranju glazbe, ha ha. Vjerojatno bih poludio.

Koje glazbenike, koji su svirali u formatu klavirskog trija, volite i zašto?
Pretpostavljam da je jedan od mojih trenutnih heroja Craig Taborn zbog njegovog jedinstvenog vokabulara i razvijanja tekstura u njegovoj improvizaciji. Svira ritmički super zanimljivo. U njegovom sviranju opažam nevjerojatnu neovisnost između ruku. Ima moćan koncept. Također uživam u neurednosti, ali preciznosti Jasona Morana. Puno sam slušao njegov sastav Bandwagon. Sjajan je glazbenik koji je za mene poput hiper propovjednika koji gura jazz glazbu u budućnost. Prošle sam godine na Jazzaheadu u Bremenu čuo Kirke Karja iz Estonije s njezinim triom. Iznimno je nadahnjujuć način na koji radi s konceptima improvizacije koji lebde od slobodnih improvizacija do skladanog materijala. Tu je i Sylvie Courvoisier sa svojim triom. Prošle sam ju godine slušao u Bimhuisu s Tomom Raineyjem i Drewom Gressom. Uživao sam u njezinim skladbama koje su mi pokazale da ne treba sve improvizirati. Također se mogu skladati improvizirani zvukovi. Popis se može nastaviti u nedogled, toliko je velikih umjetnika!

Homogeni tijek

Rekli ste da je Craig Taborn jedan od njih. Zašto i kako ste napisali pjesmu “Craigs Dance”?
Proučavao sam skladbu “Neverland” Craiga Taborna, dvoglasnu kontrapunktsku improvizaciju/kompoziciju. Bio sam fasciniran njegovim načinom naznačavanja harmonije sa samo dva glasa. Ritam je tako jasan, ali istovremeno i neočekivan i labav. Pokušavao sam tako improvizirati, ali ubrzo sam naišao na mnoge prepreke u svom umu, kao i u svojoj neovisnosti između ruku, pa sam počeo ispisivati dva kontrapunktska glasa koji su plesali jedan oko drugoga ukazujući na labavu harmoniju.

To je njegov, a kakav je vaš glazbeni koncept?
Ha ha, volio bih znati. Kad sam završio studij profesori su mi rekli da moram pronaći svoj stil i da se moram posvetiti onome što najviše volim. No imao sam puno različitih interesa tako da mi to nije išlo. Volim proučavati jazz, slobodnu improvizaciju, elektroničku i suvremenu glazbu. Tijekom godina sve manje sam mario za tuđa mišljenja i to mi je pomoglo da nastavim s onim što uživam svirati i pisati. Naravno, tijekom godina sam sve više birao vlastite skladbe. Sada pišem drugačije nego prije deset godina, nadam se. Stoga je moj koncept nastaviti istraživati i stvarati glazbu u kojoj uživam.

Zašto ste novi album nazvali “Etudes of Shapes and Forms”?
Htio sam se odvojiti od koncepta skladanja na temelju melodije i akorda. Shvatio sam da je glazba koju toliko volim puno više od melodija povrh akorda koji se uklapaju pa sam se zadubio u skladbe članova trija i način na koji sviraju. Osjećam da sam upravo počeo grebati santu leda. Također, analiziranje suvremene glazbe i njezino prakticiranje pomaže mi pronaći nove oblike u glazbi koje mogu koristiti u svojim skladbama. Nedavno sam, primjerice, otkrio Šostakovičeve preludije za klavir, što mi pomaže da harmoniju i melodiju sagledam s drugog gledišta.

cover

Kako koncipirate svoje skladbe?
Obično sjednem za klavir i počnem zapisivati to što sam upravo svirao ili samo improvizirao. Smatram da je najbolje samo krenuti s bilo kakvim ambicijama. Međutim, moram se prisiliti da razvijem ideje koje sam pronašao da bih završio kompoziciju. Ponekad sam lijen i razmišljam: “Ah ostalo se može improvizirati” ili “Ah, samo ponovi ovdje”, ali nedavno sam shvatio da glazba koju volim u sebi ima više skladanog materijala, a posebno puno razvijenog materijala. Puno puta na kraju napišem varijacije na ono što sam prije napisao. Na taj se način moja glazba obogaćuje i dobiva duže forme, a i lakše joj je dati više dinamike, više pričanja priče.

Što vas nadajnjuje za skladanje?
Uglavnom kad čujem nešto što mi se sviđa, želim to skladati. To može biti groove ili poliritmički uzorak. To može biti zvuk koji opažam prigodom sviranja benda ili može biti gustoća ili jasnoća u improvizaciji. Nedavno sam bio u potrazi za skladanim materijalom koji daje jasan smjer za improvizaciju tako da će granicu između jednog i drugog biti teško uočiti. Na taj način glazba dobiva dugi homogeni tijek. Koristio sam druge izvore inspiracije kao što su Andersenove bajke, primjerice, ali trenutno osjećam da traženje unutar glazbe radi za mene. Zanimljivo, nakon što neko vrijeme nisam svirao klavir, bio sam najviše nadahnut. Kad previše sviram ili vježbam osjećam se zasićen i trebam se ponovno osvježiti kako bih bio kreativan. Svakako, rokovi puno pomažu pri skladanju. Iznimno je potrebno svojim skladbama stvoriti svoj glas kao umjetnika i tako je važno steći rutinu.

Alternativno naslijeđe

Svaka skladba je drugačija. Zašto vam je važno svirati u jazz tradiciji, zapravo svirati figurativno, ali i eksperimentirati, “slikati” potpuno apstraktno?
Hm, volio bih znati zašto je to tako, ha ha. Sjećam se vremena kada sam uglavnom svirao slobodnu improviziranu glazbu i osjećao da je to moj put, a potom mi je, pola godine poslije, nedostajala skladateljska forma i opet sam vježbao promjene. Vjerujem da na kraju nije u pitanju stil improvizacije koji svirate, već način na koji svirate i kako u svoje sviranje ugrađujete sve svoje interese za glazbu. Moj je cilj sastaviti sve elemente na vrlo tečan i prirodan način koristeći svoje skladbe kao temelj. Vjerujem u tu zamisao i to me zabavlja, a nadam se da će publika to također smatrati zabavnim. Na taj način ostajete vjerni sebi i to možete nazvati umjetnošću.

Koliko inzistirate na onom što ste unaprijed osmislili tijekom skladanja, a koliko slobode dopuštate glazbenicima da sudjeluju u konačnom oblikovanju skladbe?
Vrlo sam otvoren i ležeran vođa benda. Naravno, moj materijal prvo treba isprobati. Ako netko ima alternativnu ideju, probat ću je i ako upali, učinimo to. Mislim, nije toliko važno da sam ja napisao skladbu, nego je važno da svi osjećamo zadovoljstvo svirajući je. Puno puta promijenim svoje skladbe nakon prve probe jer osjećam da određeni dio ne funkcionira na način na koji sam očekivao, ili su Sun-Mi ili Thomas to odsvirali na određeni način koji bolje funkcionira kad rekomponiram taj dio.

Philipp Rüttgers 5 copyright Jazmarae Beebe

To je poznati princip u jazz glazbi. Zašto i kako ste se odlučili baviti jazzom?
Kao klinac sam volio micati prstima po klaviru i volio sam čitati note, uglavnom klasične glazbe: Kuhlaua, Clementija... Kao tinejdžer sam bio autsajder i nisam imao puno dobrih prijatelja. Sanjario sam, nije me zanimala moda i top četrdeset glazba kao većinu drugih tinejdžera oko mene, i izgledao sam mladoliko u usporedbi s ostalima, što znači da sam još uvijek kao dječak, a ne da sam u najboljim godinama. Nekako sam se mogao bolje povezati s ljudima koje je također zanimala glazba. Nakon školske razmjene u Engleskoj, prebacio sam se u srednju školu u Njemačkoj s fokusom na glazbu. Ispostavilo se da je to prilično teoretski, a mnogi moji kolege nisu znali ni čitati note. Pronašao sam dobru glazbenu školu koja je imala jazz big band i razne druge kombinacije sastava. U to sam vrijeme našao puno sjajnih prijatelja. Naime fascinacija glazbom pomogla mi je da stupim u bolji društveni kontakt s ljudima. Također, to mi je pomoglo da se osjećam samopouzdanije i psihički jače. Također, moji roditelji imaju alternativno naslijeđe. Moj otac, poznat i kao Tom Fleischhauer, bio je uspješan slikar, a moja majka je učiteljica joge koja ima veliku ljubav prema vjeri i duhovnosti. U tom smislu, osjetio sam određeni poriv da se pokažem drugačijim od gomile, što mi je sada smiješno. Postati jazz glazbenik zvučalo je savršeno za to. Roditelji su me silno poticali da studiram glazbu, na čemu sam im jako zahvalan. Osjećao sam da je to nešto u čemu sam dobar.

Razgovor bez riječi

Kako ste naučili jazz jezik?
Pitam se jesam li ga zaista naučio. Stvar je u tome da, kad čujem jezik jazza preda mnom se pojave svi ti velikani iz povijesti i počnem se osjećati sićušnim. Ima još toliko toga što želim naučiti i prepisati iz crnačke američke swing tradicije, ali dan ima ograničene sate i danas se nalazim kako vježbam klasičnu glazbu ili skladam novi materijal. Da budem pošten, moram priznati da sam dosta radio na transkripcijama izvedbi Herbieja Hancocka, Buda Powella, Chicka Coreae, Geri Allen i nekoliko drugih. Ah, sada se sjećam da smo u ArtEZ-u, gdje sam studirao, imali radionicu Davea Liebmana koji nam je pokazao svoj način transkripcije glazbe, za koji sam kasnije saznao da je iz škole Lennieja Tristana. Stavio je ploču na gramofon i ponavljao snimku te naučio solo pjevajući uz glazbu. Na kraju je uspio otpjevati cijeli solo u istom tempu, a da više nije slušao snimku. Učinio sam to jednom na taj način sa solom Charlieja Parkera iz izvedbe skladbe “Now’s the Time”. Pomogao mi je da bolje razumijem blues u duru i smislenije koristim materijal i fraze koje sam naučio od njega. Pretpostavljam da je to bio najbliži način učenja jazz glazbe kojom sam se bavio. Naravno, tom istraživanju nema kraja, zato se ne mogu odreći tradicije.

Philipp Rüttgers Trio 1 copyright Jazmarae Beebe

S druge strane, vi ste europski glazbenik. Kako pomirujete afroameričku i europsku glazbenu tradiciju?
Hm, nikad nisam smatrao da ih trebam spojiti zajedno. Postoje takvi slučajevi i bilo mi je jasno da su mnogi jazz pijanisti koje volim studirali i klasičnu glazbu. Vjerujem da, kada ste duboko iskreni prema sebi dok proučavate bilo koju vrstu glazbe i nakon nekog vremena osjetite da ste vrlo blizu izvora glazbe, prihvatite taj osjećaj, vezu, i to možete iznijeti u svom sviranju. Nije bitno je li izvor bio jazz ili klasična glazba, bitna je vaša povezanost s njom i ono što ste iz nje stvorili. To može vrijediti za skladanje i također za improvizaciju.

Kako oblikujete zvuk klavira, ali i zvuk trija?
Za sviranje klavira, razmišljam u smislu registra. U grubo, imamo niski, srednji i visoki registar. Korištenje ovih registara u kombinaciji s određenom količinom gustoće nota, što znači samo pojedinačne note ili dvije note odjednom, ili klaster akorda, ima veliki utjecaj na zvuk koji proizvodim kao pijanist. Koristim to u svojim skladbama, ali tako razmišljam i kad improviziram. Brzina je također važan faktor. Sviram li spore note ili brze note i, što je najvažnije, koliko prostora koristim između nota, određuje koliki će biti razmak. Dinamika je također vrlo važna. Što se mene tiče, sviđa mi se zvuk “pjevanja” klavira, kada ne sviram na silu, nego puštam klavir da radi svoj posao i slušam zvuk nota koje sam svirao. Tjelesna težina, moj nesvjestan pristup i drugi faktori na koje nemam kontrolu također utječu na formiranje zvuka. Za trio, ja činim samo 33,33% sastava tako da je moj utjecaj ograničen. Ali sve što sam sada rekao za oblikovanje mog zvuka klavira utječe na Sun-Mi i Thomasa i obrnuto. Vjerujem da je to razgovor bez riječi u kojem svatko od nas donosi osobni zvuk naznačujući kako želi zvučati u grupi. Svi pokušavamo slušati kako drugi zvuče i prepoznati taj zvuk. Ne vjerujem u međusobno oponašanje, to može biti zabavno kao dječja igra, ali glazbeno ne baš zanimljivo. Dakle, samo prepoznavanje, slušanje i osjećanje drugih dok ostajete jaki u svom zvuku ono je što čini da naš trio zvuči ujedinjeno.

Philipp Rüttgers 3 by merlijn doomernik

Zašto i kako želite postići zvuk gamelan glazbe na klaviru?
Ja ne. Sviđa mi se zvuk magneta na žicama klavira i udaraljkaški efekt koji stvara. Sviđa mi se ponekad drugačija zvučna paleta. To što zvuči kao gamelan je samo usporedba ali mi nije bitno.

Fizička svijest

Što smatrate najuzbudljivijim u glazbi?
Najuzbudljivije je kako nastaje zvuk koji proizvodim. Vjerujem da je zvuk koji proizvodimo dok stvaramo glazbu veza između tijela i uma. Postoji hrpa tehnika koje možete naučiti kao pijanist: opuštanje ramena, osjećaj težine ruke, aktiviranje i opuštanje prstiju i tako dalje. Prsti na klaviru čine razliku u zvuku. Istodobno, naš mozak uči pamtiti zvukove i može stvoriti sliku o tome kako bi nešto trebalo zvučati. Dakle, na kraju je to kombinacija mozga i mišića. Vježbati, iskusiti i razvijati - sve je to za mene vrlo uzbudljivo. To ima smisla za moj život. Živim za takav razvoj. Također, uzbudljiv je pogled na glazbu iz šire perspektive: Nitko na svijetu ne kaže da ne voli glazbu. Svakako, nekima je plesni aspekt prilično zamršen, drugima se sviđa tekst, a treći uživaju u grooveu. Kao što je bila u starijim kulturama, glazba je još uvijek dio svakodnevnog života. Dakle, glazba je poveznica svih nas i trebali bismo to prihvatiti. Glazba je produžetak naše duše.

Koja ili čija glazba vam je najuzbudljivija?
Volim biti nadahnut novim zvukovima ili ritmovima koje ne mogu smjestiti u neku ladicu. Polifonija je također vrlo zanimljiva. Volim kada je harmonija skicirana, da nije prikazana do kraja. Uživam i kada se harmonija homogeno mijenja, što nalazim u klasičnoj i suvremenoj glazbi. Također posebno uživam u dugim petljama ritmičkih uzoraka i groovea. Sviđa mi se kad jazzisti sviraju upravo “in the pocket” i osjeti se ta čvrstoća, ali i labavost u isto vrijeme. Općenito, uživam u glazbi u kojoj osjećam slobodu, autentičnost i iskrenost umjetnika.

Philipp Rüttgers Trio 2 copyright Jazmarae Beebe

Kako gledate na psihološki aspekt glazbe?
Za mene intenzivno slušanje glazbe može biti kao brza, intenzivna vožnja. Fokusirate se samo na glazbu, na jedan njezin dio, bilo da je to određeno glazbalo ili osjećaj vremena ili harmonija. Ili se fokusirate na komunikaciju između glazbenika. Zatvaraš oči i pokušavaš osjetiti povezanost među notama, gipkost fraziranja i živost izvođača. Ili samo slušaš, zaboraviš na sebe, sve svoje brige, i tvoj um stvara slike, osjećaš svoje tijelo, osjećaš groove. To je neka vrsta fizičke svijesti. To može biti vrlo uzbudljiva vožnja, ponekad i cool, gotovo neutralna. Dovodi vas u druge svjetove u vašem umu. Ne mogu reći je li duhovno, ali je mirno i umirujuće. Poželim podijeliti ove dobre misli i zato vjerujem da iz toga mogu proizaći samo dobre stvari, a one se rađaju iz čistoće, izbjegavanja besmislenosti, jasnog karaktera i zamisli, fokusa i usredotočenosti, zabave i sreće i jada, ironije... Što je najvažnije, poručujem: volite sebe i druge oko sebe i ništa ne uzimajte zdravo za gotovo.

Što vam je najvažnije, a što želite izbjeći?
Kao ljudsko biće puno sam radio na svom karakteru, ne osuđujući druge i pokušavajući svakoga što otvorenije prigrliti kako bih vidio njegovu snagu i vrijednost. To je istinski interes za drugu osobu bez ikakve osobne dobiti. Može biti teško, osobito kad smo povremeno umorni ili potišteni, ali vjerujem da je to najvažnije za povezivanje i učenje od drugih. Također, učim više voljeti sebe. Kada ne volite sebe zbog onoga što radite, ne možete prenijeti dobru poruku kao umjetnik. Zadnje dvije godine puno sam trenirao stolni tenis. Nikad se zapravo nisam bavio nikakvim sportom, ali sada osjećam da mi to obogaćuje život. Radeći na svom tijelu i njegovim pokretima, održavajući ga u formi, ostvarujem lijepu ravnotežu. Što se tiče izbjegavanja, društveni mediji mogu lako ubiti moj duh. Činim to zbog samopromocije, što je potrebno u mom poslu underground umjetnika, ali pokušavam se toga kloniti što je više moguće. Ipak, važno je pratiti kolege umjetnike i informirati se o novim izdanjima, ali to može biti beskonačno…

Preuzeto iz Novog lista od 11. veljače 2024.

Izvještaji



The Dire Straits Experience podigli na noge ispunjeni Lisinski


Rock propovijed: Goran Bare i Majke u Vintage Industrial Baru


Matijine vile igrom osvojile Tvornicu


Flaner i Colostrum razbudili Klub kulture


Hali Gali tulum u AKC Attack!


Održan je 3. Superval u Vintage Industrial Baru


Avalanche Kaito: Glazbena lavina u Močvari


Antun IDEM u Très Chic Caféu


U Lisinskom izveden sjajan balet Romeo i Julia


Sve samo ne Luzeri u Klubu kulture


Prigušeni taktovi glazbenog „fusiona“ Chuia u pulskom Kotaču


Josipa Lisac obilježila 50 godina "Dnevnika jedne ljubavi"


Švesterovo u Tvornici


Moćan i energičan Zoster rasplamsao Tvornicu


Sunnysiders u SAX!-u promovirali album "27 Stitches"


KBO! nastupio u Tvornici


U lisinskom održan Symphonika On The Rock


Galerija fotografija: (ne)normalni u Tvornici


Bezvremenska Natali Dizdar nastupila u Petom kupeu