Intervjui
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Međunarodni sastav Dusha Connection objavio je svoj treći album, “Outside”. Prtethodili su “Merak” iz 2016. i “Invisible Bridges” iz 2020. Sastav, koji djerluje uglavnom u formaciji trija, izvodi uzbudljivu jazz glazbu bogato začinjenu mirodijama balkanskog podneblja. Za album “Outside” na osebujan su, jazz način obradili poznate teme iz opusa francuskog skladatelja Erika Satiea. Uz vođu sastava, bubnjara Esada Halilovića, na snimanju su sudjelovali pijanist Urs Hager i kontrabasist Clemens Rofner te kao gosti trubač Nikola Vuković i Chiaohua Chang, sviračica erhua, kineske violine s dvije žice.

Što vam je najvažnije u umjetnosti?
U umjetnosti je najvažnije ispričati svoju priču, ili prepričati neki priču na svoj način, dati sebe.

Kako želite razvijati svoj umjetnički izraz?
O tome nisam nikad razmišljao. Moj se umjetnički razvoj jednostavno događa, svakog momenta u svakom pogledu.

Jazz muzika bez granica

Koja je glazbena filozofija sastava Dusha Connections?
Muzička filozofija mog ansambla je muzičko-naratorska. Pokušavamo ispričati našu muzučku priču. Interesantan detalj u procesu mog rada s kolegama je da, kad im dam note i kada radimo novu kompoziciju/aranžman, prva emocija koja izlazi iz njih je kockasta/tehnička i ne kaže puno. Kasnije kada ispričam, npr. kad smo radili na aranžmanu za skladbu “Bentbasha”, što se zapravo dogodilo protagonistu priče? - da se pedeset godina kasnije sjeća njegovog susreta s devojkom koja mu se jako svidjala ali nije imao hrabrosti da joj priđe na bunaru bentbaša. Sada, pedeset godina kasnije, pita se što bi bilo da je imao hrabrosti i da su sada zajedno - muzički izražaj i emocije su jasne i razumljive.

eh

Kako ste razvili vlastiti zvuk i koncept?
Dugo sam svirao jazz standarde, sve dok me nisu pitali: “Koja je tvoja priča?” Razmislio sam o tome i 2015. počeo raditi na projektu “MERAK”, s namjerom da prevedem balkanski etno na jazz jezik. Inspiraciju sam dobio od našeg slavnog jazz trubača Duška Gojkovića i njegovog albuma “Swinging Macedonia”.

Kako gledate na jazz u današnjem trenutku?
Jazz muzika danas doživljava novu eru, i po ko zna koji put pokazuje da nema granica u svom razvoju.

Kako i zašto spajate jazz s glazbom Balkana, ali i Dalekog Istoka?
Fuziju jazza i balkanske muzike spojio sam iz jednostavnog razloga, zato što potječem iz tih krajeva i zato što je to dio moje priče i izrazavanja. Daleki Istok i Azija me jako fascinira. Imao sam brojne turneje po Kini, Nepalu, Indiji, Pakistanu. Trenutno sam u Pakistanu i radim na muzičkom projektu s pakistanskim klasičnim muzičarima. Pakistanska klasična muzika funkcionira u principu kao i jazz muzika: svira se tema a zatim se improvizira na tu temu - instrumentalno pričanje priče. Zbog toga sam ovdje, s idejom da zvuk klasičnog jazz trija - klavir, bas, i bubanj - spojim s instrumentima kao što su sarod, bamboo flauta, tabla, rabab…

Apstraktne molitve

Mnogi to pokušavaju činiti, ali uglavnonm sa slabijim uspjehom, bez organskog prožimanja. Vama je to uspjelo. Što je glavni razlog?
Imao sam sreće. Uspeh u jazz/music biznisu jako zavisi od organizacije samih muzičara. Nije dovoljno da vježbamo deset sati dnevno, nego moramo biti i menadžeri naših projekata ili taj dio posla prepustiti nekoj agenturi, mada ne preporučujem to. Na muzičkoj akademiji u Beču je menađment u muzičkom bisnisu obavezan predmet. Tako sam naučio i nešto o tome.

DSC 8804

Zašto vam je u glazbi važna profinjenost i elegancija?
Baviti se muzikom je kao i svaki drugi poziv, ako si profesionalan i šarmantan, posao će se razvijati i širiti.

Zašto ste odlučili obraditi djela Erika Satiea i posvetiti mu album?
Erik Satie me je začarao kad sam ga prvi put doživio/čuo, još dok sam bio u pubertetu. Kasnije sam saznao da je cijeli svoj život zapravo bio autsajder, svirao po pariškim kabare/bordel klubovima a slavu je stekao tek poslije smrti. Njegov život me nekako podseća na život jazz muzičara danas. I to je jedan dio moje/naše priče.

Na koji način ste obradili njegove skladbe?
Erik Satie projekt sam počeo raditi još 2022, Početna ideja je bila da se snimi ploča u klasičnoj jazz trio postavi, ali na moju sreću su nam se pridružili gosti Chiao Hua na Erhu i Nikola Vuković na trubi, što je moj posao olakšao jer oba muzičara su vrsni improvisatori.

Kako i zašto “s ironičnom razigranošću”?
“Sa ironičnom razigranošću” - mislim da je tekstopisac želio reći: “kakva ironija sudbine - Erik Satie vérsus jazz muzičari, to jest mi dijelimo/dijelit ćemo istu sudbinu.

Što njegove skladbe čini zanimljivima i uzbudljivima?
Satieve kompozicije koje smo obradili su jednostavnog karaktera, meni zvuče u orginalu meditativno ili kao neka vrsta apstraktne molitve, kao da se želio obratiti Bogu.

Koliko su zahvalne za prevođenje u jezik jazza?
Kompozicije jesu jednostavne, ali jako teške za prevođenje u jezik jazza. Zato je taj proces trajao jako dugo, i uz pomoć pianista Ursa Hagera, koji je napisao koncept aranžmana, uspeli smo dočarati Satiejeve kompozicije u jazz obliku.

Esad Halilovic Kopie

Zvučni izraz i mističan glas

Kako je, osim sa svojom glazbom, Satiev život inspirativan za umjetnike koji se bave glazbom?
Za mene je Satiev životni put bio jako ispirativan za ovaj projekt. To je glavni razlog izdvanja materijala/ploče. Psihoanalitički gledano, da se ne zaboravi - on/mi.

Koji dio Satievog stvaralaštva vam je bio najvažniji, najinspirativniji?
Satieve “Gnossiennes”, zbog njihove slobodne forme i ritma kao i strukture akorda, koje zapravo nemaju neki određeni smisao.

Zašto i kako ste uobičajenu formaciju jazz kvarteta proširili uključivši erhu i što je to značilo za zvuk, boju, ali i smjer u kojem se glazba razvijala?
Zapravo, Dusha Connection radi u klasičnoj jazz trio postavi, s tim što često sviramo koncerte s gostima. U procesu rada na Satie projektu nisam bio zadovoljan sa zvukom - klavir, bas, bubnjevi. U “Gnossienne” 1/2/5/6, nešto je nedostajalo. Spontano sam pozvao Chiao, koja svira erhu, na probu i odlučili smo program snimiti s njom. Erhu proizvodi neuobičajni mističan zvuk koji oživljava Satieve “Gnossienne”. Dao je novi karakter Satievom projketu sa svojom jakim zvučnim izrazom i mističnim glasom. Nikola je, pak, spontano došao nekoliko dana prije snimanja ploče i pridružio nam se u studiju kod Christiana Kolonovitsa.

Kako pri takvom pristupu promišljate pristup sviranju bubnjeva?
Sviranje instrumenta je jako intimno, kad sviram ne razmišljam o biznisu, fokus mi je u komunikaciji s kolegama na pozornici i s publikom.

Koji od tih profinjenih bubnjara su ostavili dojam na vas, od kojih ste najviše naučili…?
Moj prvi učitelj jazz bubnjanja bio je Lazar Tošić. Kod njega sam privatno imao prve satove bubnjeva. Početkom devedesetih sam redovito išao na koncerte njegovog kvinteta u Beogradu – dva puta tjedno u jazz club Plato. Veliki utisak na mene su ostavili Lala Kovačev, Ratko Divjak, Roy Haynes, Elvin Jones, Brian Blade…

Koja je vaša intencija u sviranju bubnjeva?
Sviranje bubnjeva za mene je jako intiman osećaj koji delim sa mojim kolegama na pozornici a zatim i s publikom u dvorani.



Izvještaji



Glenn Miller Orchestra u Lisinskom


Widowspeak u Močvari - sjajna večer indie glazbe


Glazbeni dox - od Ryuichija Sakamota do Nicka Cavea


Drito X - večer 2.


Drugi dan Rock Massacre Festa


Krcata prva večer desetog Drito festivala


Prvi dan Rock Massacre festa u grunge tonu


CHUIte i poCHUite kako su CHUI osvojili Split


ekstaza u Tvornici na promociji novoga albuma Jonathana


Brkovi potpisivali vinil u Dirty Old Shopu


Bajaga i Instruktori u Tvornici


Galerija fotografija: Ozric Tentacles i Silas & Saski


Finntroll, Metsatöll i Suotana u Vintageu


Galerija fotografija: Ljetno kino u klubu Sax!


Galerija fotografija: Gajnice vrište


Silovita nesebičnost Manntre


Jelusick u riječkom Pogonu kulture - Ima li nade za nas?


Jelusick u Tvornici kulture


Savršeno pakleno uz Savršene Marginalce u rasprodanom Vintageu