Intervjui
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Cinkusi by Darko Drinovac 5

Omiljena hrvatska etno skupina Cinkuši u Velikom pogonu zagrebačke Tvornice kulture 16. V. promovirat će svoj novi studijski album Bog nam greh oprosti te smo tom prilikom s njima porazgovarali što se sve događalo od izlaska njihova posljednja albuma Krava na orehu (2017). U nastavku teksta saznajte što nam je otkrio bend kojega čine Tihomir Kruhonja, Mirko Radušić, Nataša Radušić, Marko Meštrović, Nebojša Stijačić, Marko First, Nikola Santro i Krešimir Oremuš.

Poznati ste po svojim, već tradicionalnim, međubožićnim koncertima u Močvari. Kako to da ste za promociju albuma izabrali Tvornicu kulture?

Drago nam je da je postala tradicija susret sa dragom publikom tih dana u Močvari. Prošlo je više godina od tog prvog koncerta dogovorenog u Močvari u vrijeme Adventa, odnosno pred sam kraj godine. Budući da se termin našao između dva Božića, naziv koncerta nametnuo se sam od sebe. Svirka je bila jaka, s puno emocija, oslobađajuća i vrlo vesela. I zbog toga smo poželjeli ponoviti susret, ne razmišljajući o promjeni mjesta….i tako nekoliko puta. Više puta. 

S druge strane, u Tvornici smo proslavili 20. obljetnicu benda, koja je također prošla izvrsno, te se prirodno nametnula ideja da u Velikom pogonu održimo promociju zadnjega albuma.

Novi album Bog nam greh oprosti nagrađen je Porinom u kategoriji najboljega albuma etno glazbe, na čemu vam čestitam u ime SoundGuardian Portala, te me zanima jeste li bili iznenađeni nominacijom i dobitkom nagrade, s obzirom da je album izašao u prosincu 2023?

Zahvaljujemo SoundGuardian Portalu i, naravno, tebi na čestitki povodom nagrade. Pa gledajte, ako krugovi u kojima glasačko tijelo Porina glasa po krugovima u kojima se glasa za Porin i nakon nultoga glasovanja imamo prvi, pa nakon nekog kraćega ili ne tako kratkoga razdoblja drugi krug glasovanja, a počinju u siječnju ili veljači, smatramo da je onda baš dobro izaći sa novim glazbenim uratkom netom prije jer po pravilima ne uvažavaju ukazivanje, odnosno izdavanje albuma tokom postupka, odnosno izborne procedure. 

Nadovezujući se na Porin, za etno album godine bio je nominiran i vaš album Nosila je rubac črleni, soundtrack istoimenoga filma Gorana Dukića, čije autorstvo potpisujete s vašim redovitim suradnikom, violinistom Markom Firstom.  Pretpostavljam da je velika čast da su vaša dva albuma, nakon višegodišnje studijske stanke, bila nominirana za Porin i to u istoj kategoriji? Konkurencija vam je bila samo Dunja Knebl.

Jednog trenutka palo nam je na pamet da bi Bog nam greh oprosti mogao ući u drugi krug, ali iskreno nismo očekivali da će oba albuma ući u nominaciju. Nakon tog momenta postalo je neobično zabavno – preporučamo svim osobama sa dobrim smislom za humor i živcima normalne čvrstoće. Ispričavamo se ovom prilikom svima koji su nam zamjerili rođenje dvaju albuma u istoj godini i njihovo prijavljivanje za prestižnu glazbenu nagradu. Drugo nismo niti mogli nego prijaviti oba albuma kad smo ih nekako zgurali u istoj godini. S jednim smo albumom kasnili, a drugoga smo stisnuli. 

Možete li nam nešto više reći kako je došlo do suradnje na »zagorskom« filmu Nosila je rubac črleni i stvaranju glazbe za nju. S obzirom na mjesto radnje vjerojatno ste redatelju bili prvi i najadekvatniji izbor.

Poziv za suradnju i stvaranje glazbe na Rupcu došao je od strane režisera Gorana Dukića. No, možda se konzultirao sa scenaristicom Sandrom Antolić ili bio u dosluhu sa producenticom Ninom Petrović. Evo, saznajte. Nismo se nikada pitali je li smo bili prvi izbor, prihvatili smo poziv. I svi skupa čekali da se poslože uvjeti te krene s početkom snimanja, paralelno i sa stvaranjem glazbe. Trebalo je krenuti negdje oko 2015., no započelo se tek prilikom ludoga razdoblja korone. Marko First je bio zadužen za score, a Cinkuši za songove, no poslije smo malo ispremiješali uloge. Jedno super iskustvo sa super filmsko-glumačkom ekipom!

Cinkusi

Ptičekova svadba iz filma objavljena je kao singl i prije no što ste razvili ideju za objavljivanje soundtracka? Stvar se nalazi i na albumu Bog nam greh oprosti… Ima li razlike u aranžmanu?

U kritikama i recenzijama filma, između ostaloga spomenuta je glazba iz filma. U pozitivnom smislu. I znamo da je netko natuknuo »mogli bi napraviti soundtrack«, no ta je ideja stavljena u komoricu sa ostalim idejama koje čekaju, imali smo drugih okupacija i prioriteta. U međuvremenu je izašao singl i spot Ptičekova svadba s kadrovima iz filma. E, tada smo već gruntali o soundtracku, samo kaj nitko živ u tom momentu ne bi mogao sa sigurnošću odgovoriti na pitanje kada ćemo ga objaviti. I dobro da nije bio zadan rok unaprijed jer je rad potrajao. Soundtrack se razlikuje od albuma, kao i glazbe korištene u filmu, jer smo dodali kompletne songove kojih u Rubcu nema. Uz to smo se malo poigrali aranžmanom i snimili iznova nove instrumente, pazeći da ne narušimo prvobitnu ideju i atmosferu, te kao šećer ubacili ficleke dijaloga glumaca iz filma. Album se nalazi na YT, dok se za neki fizički oblik izdanja moraju pričekati neka bolja vremena. Ili iznenadna pojava mecene. 

S obzirom da se radnja filma odvija pod budnim okom Isusa Krista, je li to imalo utjecaja na naziv vašega novog albuma? Naravno, uz zaključni stih stvari Molitva s novoga albuma

Narator Isusek iz filma nema veze niti sa nazivom albuma, kao ni sa idejom da uglazbimo stihove naše pjesnikinje Božice Brkan. No, čestitamo na zanimljivoj tezi.

Ovo vam nije prva filmska, odnosno kazališna glazbena suradnja. Predstavlja li stvaranje glazbe prema zadanom predlošku veći izazov od kreativnosti kojoj se slobodno možete prepustiti kad radite svoju (bendovsku) glazbu?

Da, ostvarili smo nekoliko suradnji na glazbi za kazalište, odnosno plesne predstave, odnosno animirani film. Bilo da je režiser iz družine Cinkuši ili »izvana«, radimo na glazbi dok nisu svi zadovoljni, kako režiser, tako i mi. U nagrađivanom animiranom prvijencu Ciganjska Marka Meštrovića suradnja je bila na bendovskoj razini s obzirom da je Marko bubnjar benda. Njemu je doduše bilo teže nego ostalim članovima jer se istovremeno našao u ulozi člana družine, kao i u ulozi režisera. Slično je bilo i sa animiranim filmom Silencijum. The Raft  je zadnji po redu Markov animirani film u kojem se provlači glazba Cinkuša, i nekako osobno najdraži. Drugačiju situaciju imali smo, na primjer, u kazališnoj predstavi Čovjek koji je spasio Europu Renea Medvešeka. Tada se bend konzultirao sa režiserom, mijesio glazbu, prilagođavao ju. Čovjek koji je spasio Europu, također jedna izvrsna predstava koja nam je ostala u dragom sjećanju, kao i ekipa koju smo tom prilikom upoznali. Sjećamo se fenomenalnih momenata sa Bobijem Marottijem i ostalim Histrionima za vrijeme izvođenja Hamleta Zlatka Viteza. S koreografom Rajkom Pavlićem smo uronili u ples, točnije u dvije plesne predstave, bilo je jako zanimljivo! Izazovi su za svaki novi projekt drugačiji, bilo da je to glazba za samostalni album ili nešto drugo. No nekako nam se čini kad »naručitelji« šalju pozive na suradnju ne žele ništa drugo nego samo naturalis Cinkuše

Možete li nam više reći o suradnji pri slanje rakete na Jupiterov mjesec Europa? Taj podatak o vama i nije baš poznat javnosti. To je, ako se ne varam, bilo 2017., mjesec dana prije no što je Hrvatska postala članica Europske svemirske agencije?

S obzirom na rivalstvo i konkurenciju u osvajanju svemirskih prostranstava potpuno je razumljivo da se nije istrčavalo u javnost sa nekim podacima. Možemo s vama podijeliti osnovne informacije koje smo iznijeli tada, nakon završetka te velike i uspješne ekspedicije kao i informacije za koje znamo da ih smijemo iznositi. Dakle govorimo o projektu, zaveden pod službenim nazivom Slet na Europu, drugoj  po redu ekspediciji NAŠA-e. 

Moramo vas ispraviti jer datum lansiranja bio je 01. lipnja 2013. godine, točno mjesec dana prije primanja Hrvatske u EU. Uspješno je ostvaren cilj misije: nakon ateriranja rakete na tlo Jupiterovog mjeseca Europe, zahvaljujući besprijekornom baratanju složenim bednjanskim i ostalim dijalektima uspostavljen je kontakt s novim inteligentnim vrstama – sa stanovnicima Europe, te su omogućeni uvjeti za razvijanje dobrih odnosa i suradnje. Na projektu su sudjelovali najveći stručnjaci iz redova NAŠA-e, znanstvenici, konstruktori, mašinisti, stručno medicinsko osoblje, tim za komunikaciju i odnose sa javnošću, odjel za slet, ples i rekreaciju, kao i predstavnik religijske zajednice, te se može reći da je sav mnogobrojni dio tima, uključujući višečlanu posadu broda, u potpunosti hrvatskoga podrijetla. S iznimkom jednoga Mađara. Također je uspješno i skoro u potpunosti riješena problematika gradnje svemirskih prometala iz tradicionalnih hrvatskih materijala. 

Kreativni ste u svim segmentima, a vaši koncertni nastupi su iznimno energični. Otkud crpite svu tu energiju?

Teško je reći, valjda smo takvi po prirodi.

Ne mogu se ne osvrnuti (a usput i nasmijati) na vašu izjavu u jednom od intervjua da bi najbolji menadžer za promociju hrvatske etno glazbe van naših granica bio Sveti Petar. Kako biste to protumačili čitateljima?

Mislimo da ta izjava i dalje drži vodu, no umanjili bismo veličinu te misli svakim pokušajem raščlanjivanja i objašnjavanja. Ostavit ćemo čitateljima nek' svatko tumači kak' hoće.

Cinkusi by Darko Drinovac 5

Vratimo se na novi album. Nit vodilja albuma je Ljubav? Što vas je nagnalo na to? (osim da je publika može osjetiti na svim vašim dosadašnjim koncertima)

U svakom se našem albumu bavimo nekom konceptualnom, a Ljubav je valjda najjača i najmoćnija emocija, prisutna u svakom aspektu života. Odajemo joj počast na naš način.

Iako se uglavnom fokusirate na tradiciju Zagorja, Prigorja i Međimurja, pjesmom Lički Herkul zlatnog srca učinili ste geografski odmak u »kršnu Liku« i odali počast široj javnosti nepoznatome »ličkom Samsonu«?

Fokusirani smo najviše na glazbenu i pisanu tradiciju kajkavskoga govornog područja s obzirom da smo tu doma. No ukoliko nam privuče pažnju, rado skočimo u koji god kutak Svijeta i zagrabimo neko za nas inspirirajuće blago. Uglazbili smo tako lingua franca, jezik moreplovaca Sredozemlja, odnosno stihove pisane komiškim dijalektom (Navigare necesse est, Joška Božanića), »ozvučili« smo nijemo Vrličko kolo iz Dalmatinske Zagore (Domesticus Vulgaris), pokazali smo kako bi to Jahve mogao pomiješati jezike narodu da se više nitko ne razumije (Babilonska ). Lički Herkul zlatnog srca se referira na relativno nepoznatog »junaka iz Like« Marijana Matijevića, svjetski poznatoga snagatora, pomalo pjesnika, lokal patriota s neobično velikom empatijom prema bližnjima koje je nesebično pomagao. Pa tko ga ne bi opjevao?

Liebe war es nie također je odmak u druge žanrove i vremenska razdoblja? Poruka je definitivno prikladna za trenutne geopolitičke okolnosti

Vrijeme nastanka Liebe war es nie seže skoro 100 godina u prošlost, imamo informaciju o autoru pa tako i godinu nastanka. Ne možemo točno utvrditi godine nastanka raznih tradicijskih pjesama koje smo u međuvremenu obradili i sviramo ih, no vjerojatno je Liebe mala beba za većinu ostalih. Nesretna ljubav, u ovom slučaju: flert vs. ljubav/povjerenje; ne gubi na aktualnosti i primjenjiva je gotovo svugdje, slažemo se.

Na albumu ste uglazbili pjesmu Molitva iz zbirke Božice Brkan Vetrenica ili obiteljska arheologija? Kako komentirate njezin osvrt na stvar objavljenu na njezinom Facebook profilu, gdje navodi: »Čestitke moćnim i inspirativnim Cinkušima, koji kao rijetko tko kajkavsku baštinu donose na moderan način. Veselim se da su im i moji stihovi bili inspirativni. Sigurno se i ne sjećaju da smo čak zajedno nastupali na našim počecima«. Sjećate li se?

Zahvaljujemo se još jednom dragoj pjesnikinji Božici Brkan na ukazanom povjerenju i poručujemo preko javnih glasila da se sjećamo davnih zajedničkih trenutaka. Trebalo je pričekati da Molitva dođe na red, možda i da mi malo sazrijemo, tko zna? Davno je ta pjesma zapela za oko. Možda zbog sličnog paterna viđenoga kad se »klelo i zaklinjalo«, naravno vrlo kreativno i raskošno, više bizarno nego vulgarno. Znalo se tako poduže nabrajati smirenim, jednoličnim glasom, poput neke litanije ili molitve. Možda griješimo, no rekli bismo da je otuda stigao naziv pjesme. Mi smo odlučili Molitvu zavinuti u razumljivije, protestno ruho, s čime smo promijenili boju i oštrinu preselivši ju na ulice grada; »pače« i sela. Želimo da uz nju postignete zadovoljavajući terapeutski učinak.

Neovisno o svim navedenim odmacima, Krleža ostaje vaša neizostavna inspiracija?

Svakako. Osim na Zelenom kadru, Krleža je zastupljen na svim našim albumima pa tako i na Bog nam greh oprosti sa pjesmom pod nazivom Žitek. Radi se o dijelu stihova iz Planetarijoma (Balade Petrice Kerempuha) u kojem pratimo filozofsko promišljanje života na Krležin specifičan način, gorljivoga zagovornika kajkavskoga dijalekta iz perspektive »malog čovjeka«.

Kakva sve iznenađenja i gosti nas očekuju na predstojećem koncertu u Tvornici?

Bit će nas puni stage.

I za kraj, vaša poruka čitateljima glasi?

Vi napunite Tvornicu! Nek' nas nosi toplina ljudskih srdaca!



Izvještaji



$ich+Dvorac u Klubu kulture


Mortal Kombat na kućnom pragu


Rod Stewart u Ljubljani


Zagrebački kultni klub ugostio mlade nade glazbene scene


Još jedna uzbudljiva večer Vrela zvuka: Magalí Sare i Manel Fortia


Gipsy Kings ispunili zagrebačku Arenu latino zvukovima


Galerija fotografija: Foncedalle, GØK2, Host Unknown


Krankšvester tradicionalno odlični u Vintageu


Chris Botti potvrdio svoju veličinu


Valhalla MUF 2024.


Symphonika On The Rock i treći put u Lisinskom


U klubu Boogaloo održan ZMF Media dan


Camille Bertault Quintet oduševio Tvornicu


Sjajan koncert The Tiger Lilliesa u Kinu SC


Trap Takeover na jednu večer preuzeo Kutinu


Zadruga rasturila u rasprodanom Hard Placeu


Songkillers nastupili u Tvornici


Kries u Boogaloo – autohtona hipnotička etno psihodelija


Urban&4 uz gudački orkestar nastupili u Šibeniku


“Ne igraj se s vatrom, slušaj ju!”