Koja je tipična britanska pjesma?
Pa ne znam. Rock"n Roll i pop. Jedna energična i vesela glazba. Mnogo je različitih tipova, ali s uvijek dobrom energijom. I tekstovi su prilično slikoviti, dobro dočaravaju atmosferu i dosta su narativni.
Jesu li pravi počeci rocka u Velikoj Britaniji?
Teško pitanje. Imamo Rolling Stonese, Beatlese, Led Zepelline..u Americi imaju Hendrixa. Ne znam, teško je reći....No, općenito mislim da je rock potekao s Otoka. Dosta se toga proširilo po svijetu, a da je poteklo iz Velike Britanije. Engleska glazba se jako tražila pogotovo 70-tih i 80-tih godina.
Što za vas znači uspjeh u Americi?
Isti je uspjeh kao i ovdje u Hrvatskoj ili kod kuće u Engelskoj. Prodavanje ploča, slušanja svojih pjesama na radiju, nastupanja na velikim koncertima. Mnogi nas pitaju je li nam važan uspjeh. Da ili ne. Naravno da uvijek želiš biti uspješan bez obzira gdje sviraš, ali to ne treba nužno biti Amerika. Bilo bi lijepo da i tamo budemo uspješni, na neki način i jesmo, prodajemo albume i imamo koncerte, ali ne toliko mjeri koliko u Engleskoj. No, to nije ništa loše.
Čega se još sjećate od vašeg prošlogodišnjeg posjeta Zagrebu, osim toga da je bio jako vruć i sparan dan?
Sjećam se da sam gledao sjajan nastup grupe Placebo. U Engleskoj možda Placebo više nije toliko velik kao što je nekad bio, ali kad odeš negdje van i vidiš koliko oni imaju obožavatelja, to je sjajno. U Njemačkoj, Španjolskoj su još veliki. Imaju odane fanove. Sviđa mi se, takva bi glazba i trebala biti. Trebaš voljeti band zato jer ga voliš, a ne zato jer su ti to rekli. To je dobro...želim da jednom za nas netko kaže.."sviđa mi se taj bend, doći ću ih gledati i za deset godina". Tako se osjećam kad sam van zemlje, osjećam tu odanost naših obožavatelja.
Što osjećaju kad pišu i izvode svoje pjesme, koja ih emocija obuzme – primjerice u pjesmi Never Miss A Beat?
Naš glavni tekstopisac je Nick, naš bubnjar. Teško mi je reći što je on osjećao dok je pisao neku pjesmu...u toj je pjesmi govorio o današnjim klincima. No, mislim da je emotivno u tom stanju upravo kad svira...glasno i dobro. Svi smo takvi. Svakoj se pjesmi treba prepustiti i uložiti maksimalnu energiju. Čak i kad izvodimo balade, želimo uživati, ne želimo da zvuče dosadno, pa sviramo snažno, punim plućima. I zato su naše pjesme dobre, jer nam nikad ne dosadi svirati ih.
Mislite li da je današnja pop glazba dosadna?
Dosta nje jest, nema strasti, samo zarađivanje novaca. Bendovi bi trebali stvarati albume, objavljivati bar nekoliko singlova s njim. No, danas imate slučaj kad objave jedan singl i već su zvijezde. No, mislim da nije problem u bendovima nego u izdavačima. Čim nekome pjesma ne uspije, odmah te prekriže. I šteta je što imaš samo jednu šansu.
Na novom album ste surađivali s Lily Allen?
Mark Ronson je producirao i naš i njen album, pa smo preko njega dogovorili suradnju.
Ona je u njegovom ruhu otpjevala našu pjesmu My God. Tako da se znamo od ranije. Bili smo u studiju i zaključili da bi nam dobro došao ženski vokal, da bi se odlično uklopio u pjesmu, pa smo preko Marka pozvali Lily da nam se pridruži na snimanju. Ona je prvo otpjevala neke back vokale, ali ih nismo iskoristili. Kasnije smo u miksanju skužili da nam treba ženski glas i snimila je pjesmu gdje je odlično vokalno legla našem pjevaču Rickyju. Pjesma je potpuno gotova i skroz je dobra.
I kako je Lily ovih dana?
Dobro je, uvijek ista.
Mark vam je donio neku novu kvalitetu?
Mislim da je. Prije nego što smo ušli u studio, pjesme su bile gotovo završene, ali smo ih htjeli još dodatno producirati, negdje dodati malo gitare, a drugdje smanjiti vokal, takve stvari. A on je napravio upravo to. Nakon razgovora s nama je shvatio što želimo.Vjerujemo mu u ptopunosti. Kad on kaže da pjesma treba to i to, onda treba. Nas petorica stvaramo tu pjesmu i mi smo u njoj unutra, a treba nam netko da je pogleda izvana, objektivno. To čini Mark. Uvijek dobro dođe nekoliko svježih ideja.
Jesu li producenti danas mnogo važniji nego u 60-tim godinama?
Mislim da je obrnuto. Prije su bili važniji. Tada su oblikovali i kreirali zvuk. Stvarali su nešto novo. Novi zvuk, glasan, Brian Wilson primjerice i njegova produkcija rock ritmova. Motown Records je producente dosta koristio i to je bio novitet. Oni su stvorili su Motown zvuk.
Danas je drugačije. Danas su pametniji i mudriji. Ima puno malih bendova koji albume rade u garaži ili spavaćoj sobi, što nema šanse da bi im uspjelo u 60-tima. No, producenti su važni i danas. Ako ostaviš nas petoricu da napravimo album sami mislim da ga nikad ne bi završili bez producenta. Bilo bi nam žao nešto mijenjati ili izbacivati s albuma, ali zato je tu producent kod kojeg nema milosti i koji zna od toga napraviti najbolje.
A što misle o MySpace Musicu?
Glazbena se industrija mijenja, evoluira. Puno toga se mijenja. Internet je postao dosta važan. Mi smo često na putu, pa nemamo vremena za shoping, ali ja osobno ne kupujem puno cd-a, samo one koje baš želi imati. Volim posjedovati CD-a, a i ploče. Volim slušati ploče i čuti taj retro zvuk, zvuk igle. I nekako osjetiš i proživiš cijeli album.
No, klinci danas ne znaju što je ploča. Šteta što je tako, ali tako je, događa se.
Mislim da sve te stranice za download, bar one vodeće i najveće, favoriziraju velike kompanije odnosno njihove izvođače. To nikako ne pogoduje onima koji stvaraju album u podrumu. Mislim da se to mora nekako posložiti, svi trebaju imati jednake mogućnosti i jednaku dostupnost. Pogotovo danas gdje cijeli album možeš staviti u jedan folder, ne moraš proizvoditi tisuće primjeraka, a svima može biti dostupan. I onima u Universal Musicu i tebi kod kuće. Sada nisu svi jednako dostupni i mislim da to nije pošteno.
Imate li kakav savjet za mlade bendove iz Hrvatske koji žele biti uspješni i na drugim područjima?
Ne znam. Baš sam neki dan o tome razgovarao s nekim.Ne znam zašto, ali ljudi vole čuti druge ljude kako pjevaju na engleskom, i mnogi to čine, oni kojima to nije materinji jezik. Ne znam zašto je tako univerzalno prihvaćen, ali to je čest slučaj. Ne kažem da treba potpuno iskorijeniti hrvatski jezik. Postoji ta stigma kako glazba na drugim jezicima ne zvuči tako dobro kao glazba na engleskom, no očito je da tome nije tako jer smo čuli jako puno bendova koji ne pjevaju na engleskom, a zvuče sjajno, evo i danas smo čuli neke odlične. Mislim da smo više mi krivi nego primjerice Hrvati. Mislim da je stvar u tome što mi volimo englesku glazbu, mi smo ti koji usko gledaju. Čudno je pitanje, ne znam što bi rekao.
Ako želiš uspjeti recimo u Španjolskoj, odeš tamo i pokušaš svirati na ulici, ako im se svidiš kupit će tvoj cd, ako te ne vole možda nisi dovoljno dobar. Ako želiš uspjeti u Engleskoj, onda odeš tamo i sviraš. Ista stvar je i s webom, možeš imati svoj bend, ali ljudi moraju biti svjesni da postojiš. Nastupajući uživo prenosi se ta informacija, zato je to jako važno, posebice za novije bendove. No, internet im je odlična referenca.
Kad smo mi počinjali nije bilo toga. Utoliko je bilo teže. Sada ti frendovi mogu napraviti videospot bez problema i staviti ga na youtube gdje ga svi mogu vidjeti. Mislim da postoji milijun bendova za koje nitko ne zna da postoje, jer ne nastupaju, nitko ih nije vidio uživo, zato su live nastupi toliko važni.